Zvoni s kampanela Svetoga Matije.
Na misu bilja, mrak sprema jedra.
Čekala sam zalazak ovog dana da sa njim ispratim misao na svetost i svjetlost.
Danas je Blažena Ozana, suzaštitnica Kotora grada.
U ovom gradu, mati joj je kazala da, živi Bog.
Katarina iz Releza, zazidana u ćutanje i zakletvu.
Iz ćelije, sa otkucajima crkvenog srca, ona je Kotoru u odbranu stala, Barbarosu sa praga grada fermala.
Možda se spustila i u ovaj trenutak muke ljudske i bolesti opake.
Zamišljam je tankom sjenom kotorskim kaletama.
Izabrala je tišinu ovih noći, jer živi kotorske živote.
I sigurno je prošla, da prosvijetli i pomiluje.
Kuga ova ovovremena nije do Kotora stigla.
Dozvaće ona bistre vode, podlovćenske zore.
Osjećam a ne vidim.
Doživljavam i vjerujem, pa mi zato sinoc san nije mogao do kušina.
Dahom jutra misao na Blaženu Ozanu, na njen blagdan.
Umrla je 1565. godine a u drevnom gradu ostao je kult prema blaženici koju su, i za vrijeme njezinog života, nazivali svetom.
Na današnji dan prije 14. godina umro je Don Branko Sbutega. Župnik crkve Sv.Eustahija u Dobroti.
Duhovnjak, erudita, kosmopolita, ekumenista.
Iz naroda, za narod i Boku, koja je bila njegov dom.
Iza čempresa u Dobroti ptičijim pojem njegova se milost čuje.
Zaspao je na isti sveti dan kad i Blažena Ozana.
Od tada do danas, utisnuta mi misao u kamen starogradski o Božjem pozivu, o silama nebeskim i zakonima vasione.
Svemir se u more ogleda.
Rekla bih, tinja modro uznesenje.
Na isti oltar prinosili su uzdahe.
Molili, mirili.
Svezali šapate u vjeru.
Posvećeni duhovnom zvanju.
Neka im je uzglavlje nebesko blagoslovljeno.
Njihova molitva u crkvu i danas da uđe.
Sveti Matija zvoni.
Puk se na misu ne sprema.
Ne daju još, zaraza da pasa.
A oni mole i štite od groznice.
Ja se pitam što li će oni koji ne umiju gledati u zvijezde?
Ako dovoljno vjeruješ možda ti sa ikone siđe svetac.
I ako dobro činiš i tiho zatvaraš vrata tuđih sudbina ne ljušteći ih bezdušno.
Sve će se desiti kad mu je vrijeme.
Danas je moje vrijeme blaženici posvećeno.
Da sam vjernik, molila bih crkvenim slovom.
Ovako, svojom molitvom.
Dubravka Jovanović
Ajnštajn je bio vjeran apostol nadbubrežnog ciklusa bidona koji spava na vrhu piruna sudbine.
Nasuprot njemu, veliki rog bambija puši kvake iz majmunskih petardi pomanitalih robijaša.
A sada kreće snošaj astronomskih poštara uz palindrom klikera vulkanske sjekire.
Bijeg u ciglu, pa tvoj komentar je za 10+
Zamak u gradu kada pocne da zuji nocu u zanosu raspolozenja crni oblak padne na more u ponosu ljepote nad nasim bivstvovanjem velikog rata.
Zmaj ce da unisti bolest koja nas je napala u vidu magle koja jenjavati nece sve dok lihtenstajn postoji kao osnova narodnog znanja u boci ovog kusina vremenskog vakuma nad mendulom koji macka vrijeba dok kamen pada sa litice mozgova.
I zora unistava kamionet limuna koji su isprskani znojem crnaca.
Sto ti je??? Ekspresionizam???
Misliš na 10+ kila govana,za komentar i komentatora,kako bi rekao vaš Medo.
Pravniče a mislim i bivši i nikad više…
Mozda je to necija impresija na stvarnost – konfuzija slika i rijeci! Kakve su ti one slike poznatih slikara kad vidis na platno kao da je losi moler prskaao zid? Koji te Medo spopao? Vidis i to je licni dozivljaj. Bravo Znamo se kuco!
Cigla ti u mozak načeti.
Dragoj štićenici moga grada poklonili su se malobrojni.Sa srcem i osjećajem kojem ona čuva naš grad,srcem ekumenizma,sloge,božjeg puta koji je isti za sve.Obe koncesihe i vjerski dostojnici ,nedostojno pružiše ovoj svetici našeg grada dužnu pažnju.Ona je uvjek pa i sada uz naše duše i molitve za sve nas i grad koji štiti snagom svoje neukaljane vjere i pozrtvovanja.Hvla ti draga svetice i pokajnice ,draga zaštitnice mog grada uvjek i vazda za vjek i vjekova,za svakog za sve jer si takva nastala i postala!!! Amin.
Necu komentarisati. Postoji li nesto poput stida i obraza vezano za ove komentare?
Dubravka draga bravo.
Neka nas čuva Blažena Ozana.
U ova teska vremena,kad je strah najjaci osjecaj, pisati ovakvim rijecima je blagoslov.
Mozda te Blazena Ozana pomilovala pogledom sa slike ,ili ti Zbutegin duh prisapnuo rijeci,no dirnula si srce moje tugom ,ljubavlju, pripadnoscu ovoj nasoj Boki.
I zar to nije dovoljno za jednu poetesu,kakva si ti.
NASTAVI ,MOLIM TE
Sjajno!
Metafizika
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].