Milojko, ima li na svijetu vlasti koja svoju državu na pjat daje tuđinu

Piše: Slavko Mandić

Da je Milojko ucijenjen i da mora pokušavati, mada uzalud, da izmijeni Zakon o državljanstvu, kako bi izašao u susret vojvodi Mandiću, a ovaj komandatu Aleksandru, znale su i tice na grani. Po zakonu to nije moguće, ali je ova vlast pokazala da je zakoni, pa čak ni Ustav, pretjerano ne obavezuju. Važno je sačuvati fotelju, jer ona daje sve što se zamisliti može. Kad si vlast puni su ti džepovi. Zapošljavaš redom koga god oćeš na mjesto koje oćeš, najčešće i bez zvanja i bez znanja. Zato je danas Elektroprivreda gubitaš, a punila je budžet i bila respektabilna, uvažena i cijenjena. Tada su rukovodstvo činili znalci a radnika je bilo taman toliko koliko je neophodno za održavanje procesa rada. Danas je partijsko zapošljavanje učinilo da ih ima najmanje dva puta više. Sve se može. Pa i da crkne struja satima u više zemalja. I da se odma na nas sumnja. Je li s razlogom, utvrdiće Evropsko udruženje operatora, kojim rukovodi Evropska komisija. Postali smo talentovane neznalice u svemu. Neobrazovani i neznaveni voditelji propalih firmi, osvetoljubivi čelnici institucija sistema, čerupani budžeta, teatralni hapsaši naroda pred televizijskim kamerama. Čak nam je premijer postao toliki silnik da je puštio predsjednika prijateljske Bugarske da ga čeka i da ga ne dočeka, jer naš gost nije mogao da otrpi ovakav nevaspitani skandal. Ustao je i otišao na Cetinje i tim gradom slobode šetao sam i nadisao se do mile volje lovćenskog čistog zraka.

Premijer Milojko, čovjek kome je 1700 € puna kapa, po vlastitom kazivanju, jer je došao bogat u Crnu Goru, da je dovede u red i građanima obezbijedi višestruko bolji život. Istina, povećao je plate i penzije, ali kako se to odrazilo na životni standard neka vam niko ne govori. Kazaće vam sve vlastiti ośećaj nakon izlaska iz trgovine. Koštaće vas artikli kao Sv Petra kajgana. Neumorni Spajke će plasirati otvoreni populizam kojim će pokušati da opet zavede građane, uvijek željne da im šušne pod prstima. Taj proces je Milojko doktorirao. A da bi ostalo neophodno je zadužiti se još, i još, i još, kako bi se nastavio kontinuitet vlasti. Milojko će jednoga dana otići. A što će iza njega ostati, već sad se nazire.

Obraćajući se javnosti, premijer je optužio medije što ga ne pitaju ono što on treba da poruči, već imaju svoja pitanja, tendeciozna i sročena s namjerom. On je objasnio da je zadatak medija da pitaju, ali i ona pitanja koja bi premijer da objasni i koja jedva čeka. Druga ga ne interesuju mnogo. Doduše, njega ni identitetska pitanja ne interesuju i nijesu mu bitna. A ni bezbjednost, ni pravo, ni pravda. Neka se time bavi neko drugi. On će ono što voli. Ono što u osnovi ima novac. I ono što mora, što mu poruči zahtjevom koji ne trpi odlaganje, suveren koalicione vlasti vojvoda Mandić.

Napričao se Milojko o brojnim našim ljudima u Srbiji kojima se ne dozvoljava da imaju državljanstvo svoje države. Da nema zabune, obje svoje države. Srbije i Crne Gore. Malo više Srbije, jer im državljanstvo Crne Gore služi samo za glasanje. A nakon izbora, komandant Vučić i višeslojne Kačavende urediće sistem u Crnoj Gori po vlastitoj volji.
Ne baš vješti manipulator, kome je rejtig u vidnom opadanju, mora da požuri u ispunjenju zadatog. U tu svrhu upotrijebiće i jeftinu patetiku. Spajke će izgovoriti da je sramota da se Crna Gora odriče svoje đece. I navesti da je sramota da njegovo dijete ima francusko državljanstvo, a da nema crnogorsko. Śetićemo se da je to ono dijete koje ovaj brižni roditelj nije znao da postoji. Bar nije kazao kad se izjašnjavaju o porodici. Ali i o prebivalištu za koje je tada slagao. I nije tu kraj, ali o tome eto tamo njemu.

Jasno je da Spajić nije zabrinut za crnogorsku đecu. On koristi populistički sklop da kroz emocije, koje mu se na licu ne uočavaju, izazove izvjesna osjećanja kod naroda. Pa da ustanu narogušeni i zatraže od vlasti da ovim jadnim našima Srbima, nastalim od Crnogoraca, decenijama planski asimilovanim, omoguće učestvovanje na izborima u Crnoj Gori.  Samo da odrade autobusko glasovanje, i više im neće biti potrebni.

Zabrinut je Spajić. Ali ne za Crnogorce, nego za reakciju četničkog vojvode. Zato će ponoviti ko zna koliko puta da: Ne postoji država na svijetu koja se lakše odriče svoje djece nego Crna Gora. Prema njegovom mišljenju, to je neviđena sramota.

Njegovu konstataciju spremno je dočekalo pitanje: Gosˊn Milojko, kako vam izgeda ova istina: Ne postoji vlast na svijetu koja se odriče sopstvene države. I daje se tuđinu na pjat. Sramoto i bijedno.

Možda malo crvenila u obrazima premijeru. Naravno da nema ništa od toga. Jasno je što je cilj. Aco komandant i svi šišnjari oko njega.
Uzalud ti kačamak Milojko. Nećeš moći naudit Crnoj Gori. Ni ti, ni tvoji poklisari. A ni tvoji komandanti i šefovi.
Vječna je Crna Gora, vjeruj kripto majstore.