LIKOVNA UMJETNOST (1960-2023)  SLOBODANA-BOBA SLOVINIĆA (III)

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Slobodan-Bobo Slovinić predstavlja jednog od najznačajnih savremenih crnogorskih ali i evropskih slikara koji je svojim likovno-umjetničkim opusom odavno nadmašio granice nacionalnih umjetničkih scenarija. Njegova jedinstvena vizija i vještina stvaranja umjetničkih djela postavljaju ga u red umjetnika čije djelo transcendiraju lokalne okvire, dosežući univerzalne estetske vrijednosti. Slobodan-Bobo Slovinić, rođen u srcu Crne Gore, svojim slikarskim izrazom pruža osvježavajući dah savremenosti u tradicionalnom kontekstu umjetnosti. Njegova djela su prozor u bogatstvo ljudske duše, đe svaka slika nosi priču, a svaka boja odjekuje emocijom. Ovaj umjetnik, neopterećen granicama između apstrakcije i figuracije, stvara prostor đe se susreću stvarnost i san. Kada izađemo izvan konvencionalnih okvira i zakoračimo u Slovinićev slikarski svijet đe boje postaju riječi, a linije pripovijedaju priče. Njegova djela nisu samo platna, već prozori kroz koje posmatramo kompleksnost ljudske egzistencije. Njegov jedinstveni pristup umjetnosti nije samo estetski, već i filozofski, pozivajući nas na razmišljanje o suštini života kroz slikarski jezik. Slobodan-Bobo Slovinić je umjetnik koji ne slika samo ono što vidi, već ono što osjeća. Njegova četkica je alatka koja istražuje dubine ljudskih emocija i prikazuje ih na platnu sa nevjerojatnom snagom. Njegov opus nije samo kolekcija slika; to je emotivna kartografija koja nas vodi kroz lavirinte strasti, radosti i tuge. U ovom eseju, zaranjamo duboko u svijet umjetničkog stvaralaštva Slobodana-Boba Slovinića, istražujući njegov doprinos savremenoj umjetnosti i otkrivajući kako je njegova paleta postala odjek međunarodne umjetničke scene. Njegova likovna magija izaziva naše osjećaje, podtiče na razmišljanje i poziva nas da se prepustimo jedinstvenoj poetici njegovog stvaralaštva.

Slobodan-Bobo Slovinić, slikar čiji je likovni izraz duboko ukorijenjen u bogatstvu Mediterana, ostavlja neizbrisiv pečat na umjetničkoj sceni, posebno kada je riječ o periodu od 1960. do 2023. godine. Pregledajući njegove cikluse na Montenegrina portalu, daću svoje sopstvene periodične likovne osvrte. Njegov stvaralački opus nije samo svjedok vremena, već i ljubavna pjesma upućena Mediteranu i moru koje oblikuje njegovo slikarstvo. Ciklusi koje je stvarao tokom ovog vremenskog razdoblja otkrivaju evoluciju njegovog umjetničkog jezika, istraživanje novih tehnika, ali i dosljednu predanost temama koje su ga okruživale – Budvi i Podgorici. Ova dva grada postaju ne samo geografski referentni punktovi, već i izvori nadahnuća iz kojih crpi svoju umjetničku snagu. Budva, biser Jadranskog mora, postaje pozornica na kojoj Slovinić stvara neka od svojih najznačajnijih dela. Slikajući morske pejzaže, obalu obasjanu suncem i uske uličice prepune istorije, on ne samo da prikazuje ljepotu Mediterana već i oživljava duh tog podneblja. U svakom potezu četkice osjeća se ritam plime i osjeke, dok boje poput magije prenose toplinu sunčanih dana i bljesak morske površine. U isto vrijeme, njegov odnos prema Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, ogleda se u drugačijem, ali podjednako značajnom likovnom jeziku. Kroz različit cikluse Slovinić istražuje urbani pejzaž, arhitektonsku baštinu i dinamiku svakodnevnog života. Njegove slike odjekuju zvucima gradske vreve, ali istovremeno otkrivaju skrivene kutke i melanholiju koja prožima gradski ambijent. Slobodan-Bobo Slovinić nije samo slikar Mediterana; on je umjetnik koji je uspio uhvatiti duh i pulsiranje ovog podneblja na platnu. Njegova djela su putovanje kroz vrijeme i prostor, pozivajući nas da zaronimo u plavetnilo mora Budve i gradski puls Podgorice, otkrivajući ljepotu koja leži u spoju tradicije, kulture i prirode.

Stravični Ciklus (1969-1972) Proučavanje tamnih bezdana ljudske drame

Slobodan-Bobo Slovinić, majstor likovnog izraza i prepoznatljiv vizionar, donosi nam “Stravični Ciklus“ kao slikarsko putovanje kroz tamne dubine ljudske drame. Ovaj period njegovog stvaralaštva označava susret sa mračnim elementima i unutrašnjim konfliktima, koje umjetnik hrabro istražuje kroz četkicu i boje. Ciklus čini niz slika, poput “Đavo“, “Čudovište“, “Škorpion“ i “Sablast“, koje se bave univerzalnim simbolima zla, straha i tajanstvenosti. Svaka slika postaju vrata u svoj svijet, a “Stravični Ciklus“ postaje putovanje kroz emocionalne lavirinte ljudske psihe. Slovinićev pristup boji postaje ključna karakteristika ovog ciklusa. Tamne i intenzivne nijanse stvaraju atmosferu napetosti i tajanstva, dok svjetlosni akcenti ističu ključne elemente svake slike. Svaka četkica postaje alat za istraživanje mraka, a boje postaju jezik koji prenosi duboke emocije i kontraste ljudskog iskustva. Slikajući Đavola, umjetnik se suočava sa arhetipskim simbolom zla. Čudovište postaje odraz unutrašnjih demona, a Škorpion simbolizuje otrovne strasti. Sablast, tajanstvena i nepojmljiva, postaje ogledalo neizvjesnosti i prolaznosti života. “Stravični Ciklus “ nije samo estetsko iskustvo; on je poziv na suočavanje sa tamnim aspektima ljudske psihe. Slovinić hrabro istražuje granice između svjetla i tame, stvarajući slike koje provociraju, intrigiraju i podstiču na razmišljanje. Kroz ovaj ciklus, umjetnik nas vodi kroz lavirinte naše sopstvene unutrašnjosti, đe se suočavamo sa vlastitim strahovima, sumnjama i neizvjesnostima. “Stravični Ciklus“ postaje testament umjetnikove sposobnosti da prenese složene i duboke emocije kroz slikarski izraz. Ove slike nisu samo vizuelni prikazi, već i izazovi za istraživanje ljudskih tamnih uglova i putovanje kroz lavirinte ljudskog iskustva.

Đavo: Sukob svjetla i tamnog u vrtlogu umjetničke neizvjesnosti

”Đavo”, remek-djelo Slobodana-Boba Slovinića unutar Stravičnog Ciklusa (1969-1972), predstavlja duboki zaron u svijet mračnih arhetipskih simbola i unutrašnjih demona. Ova slika postaje neumoljiva studija sukoba između svjetlosti i tame, đe umjetnik hrabro istražuje granice ljudskog straha i tajnovitosti Na samom platnu, Đavo postaje centralna figura, preplavljen kontroverzama i simbolikom. Svaki potez četkice donosi oživljavanje mračnog entiteta, a boje postaju jezik koji prenosi složene emocije koje proizilaze iz ovog susreta. Tamne nijanse stvaraju duboke sjenke koje izazivaju osećaj neizvjesnosti, dok svjetlosni akcenti ističu ključne detalje, stvarajući dramatičnu atmosferu. Slovinićeva interpretacija ”Đavola” nije samo prikaz mitskog bića; ona je duboko ukorijenjena u ljudskom iskustvu i kolektivnoj psihi. Lik Đavola postaje ogledalo unutrašnjih sukoba, borba sa vlastitim strahovima i iskušenjima. Oči Đavola prenose ne samo prijetnju, već i tugu, dok izrazi na licu postaju portal za istraživanje tamnih uglova ljudske duše. Boje postaju ključna komponenta u stvaranju atmosfere Đavolove prisutnosti. Crvene i crne nijanse stvaraju vrtlog strasti, dok hladne boje stvaraju kontrast i naglašavaju osjećaj izolacije. Slovinić hrabro kombinuje boje kako bi prenio kompleksnost unutrašnjih konflikata, čineći Đavola ne samo izvorom straha, već i likom koji provocira duboka razmišljanja. ”Đavo” postaje slika koja izaziva, ne samo vizuelno, već i emocionalno i intelektualno. Kroz ovu studiju sukoba između svijetla i tame, Slovinić nas poziva da istražimo mračne djelove sopstvene psihe i suočimo se sa univerzalnim izazovima ljudskog postojanja. Ova slika postaje monumentalni doprinos likovnom jeziku, poziv na suočavanje sa vlastitim demonima i putovanje kroz vrtlog umjetničke neizvjesnosti.

Čudovište: Slikarski ekspresionizam u susretu sa unutrašnjim zvijerima

U okviru Stravičnog Ciklusa (1969-1972), Slobodan-Bobo Slovinić donosi nam ”Čudovište” kao sliku koja ne samo što provocira, već duboko prožima strahove i tamne uglove ljudske psihe. Ova slika postaje istinski ekspresionistički prikaz unutrašnjih zvijeri, otvarajući vrata ka lavirintu emocionalnih konflikata. Na platnu, Čudovište postaje centralna figura, dominirajući prostorom svojom strašću i tajanstvenošću. Svaki potez četkice nosi težinu emocija, a boje postaju ključni alat u prenošenju kompleksnosti sukoba. Tamne i intenzivne nijanse stvaraju atmosferu napetosti, dok svjetlosni akcenti oživljavaju zlokobnost lika. Slovinićeva interpretacija ”Čudovišta” nije samo puko prikazivanje strašnog bića; ona je duboko prožeta simbolikom i dubljim značenjem. Lik Čudovišta postaje ogledalo unutrašnjih zvijeri, zaronjenih u tamne prostore ljudskog uma. Oči Čudovišta postaju prozor u dubine tuge i straha, a izrazi na licu postaju snažan izraz unutrašnjih sukoba.  Boje postaju ključna izražajna sredstva, stvarajući atmosferu nelagodnosti i misterije. Crvene nijanse prenose strast i destrukciju, dok hladne boje stvaraju kontrast, naglašavajući osećaj izolacije. Slovinić pažljivo odabira boje kako bi stvorio snažan emotivni dojam, čineći Čudovište ne samo likom koje izaziva strah, već i dubokim podsjećanjem na univerzalne strahove koje dijelimo. ”Čudovište” postaje putovanje kroz mrak i svjetlo ljudskog postojanja. Slovinić hrabro istražuje granice između ljepote i zla, stvarajući sliku koja izaziva i provocira, ali istovremeno i poziva na razmišljanje. Ova slika postavlja pitanja o prirodi ljudske duše, suočavajući nas sa sopstvenim strahovima i neizvjesnostima koje nosimo u sebi.

Škorpion: U Mračnom plesu sa smrtonosnim strastima

Slika “Škorpion” iz Stravičnog Ciklusa (1969-1972) Slobodana-Boba Slovinića postaje izuzetan prikaz sukoba između ljubavi i strasti, svjetlosti i tame, đe umjetnik hrabro istražuje mračne aspekte ljudskih strasti i smrtonosne igre sa sopstvenim emocijama. Na platnu, Škorpion postaje centralna figura u ovom dramatičnom plesu. Svaki potez četkice nosi težinu emocija, a boje postaju jezik koji prenosi duboke nijanse sukoba. Tamne i intenzivne nijanse stvaraju atmosferu tajanstvenosti i strasti, dok svjetlosni akcenti ističu ključne elemente slike, oživljavajući svaki detalj. Slovinićeva interpretacija Škorpiona nije samo portret astrološkog znaka; ona je duboko ukorijenjena u psihološki portret ljudske strasti. Lik Škorpiona postaje simbol ne samo ljubavi, već i strasti koja može biti smrtonosna. Oči Škorpiona postaju prozor u unutrašnji svijet, odražavajući duboke emocije i složene odnose. Boje postaju ključna sredstva u stvaranju atmosfere ove slike. Crvene i tamne nijanse prenose strast i opasnost, dok hladne boje stvaraju kontrast, naglašavajući napetost između suprotnosti. Slovinić pažljivo balansira boje, stvarajući dinamičan sklad između svjetla i tame, odražavajući time složenost ljudskih strasti. “Škorpion” postaje poziv na introspekciju, podsjećanje na moć emocija i njihov uticaj na ljudsku sudbinu. Umjetnik nas vodi kroz ples strasti i tamnih nijansi ljubavi, istražujući složenost ljudskih emocija i dubinu odnosa. Ova slika postavlja pitanja o prirodi ljudskih strasti, pozivajući nas da zaronimo u sopstvene dubine i suočimo se s tamnim stranama ljubavi koja nosi smrtonosnu privlačnost.

Sablast: U Misticizmu mračnih sjenki i zagonetnih duša

U okviru Stravičnog Ciklusa (1969-1972), Slobodan-Bobo Slovinić nas uvodi u slikarski svijet tajanstvenosti kroz remek-djelo pod nazivom ”Sablast”. Ova slika postaje portal u misticizam, đe umjetnik hrabro istražuje sjenke i duhove koji često ostaju nevidljivi u svakodnevnom svijetu. Na platnu, Sablast postaje centralna figura koja pluta između svjetova, neuhvatljiva i misteriozna. Svaki potez četkice predstavlja putovanje kroz tamne i nepoznate prostore, a boje postaju jezik koji prenosi mističnu atmosferu. Tamne i tajanstvene nijanse stvaraju okruženje sjenki i neizvjesnosti, dok svjetlosni akcenti ističu ključne detalje, stvarajući dojam ezoteričnosti. Slovinićeva interpretacija ”Sablasti” ne ograničava se na prikazivanje natprirodnog bića; ona postaje sredstvo za istraživanje unutrašnjih demonа, tajnih strahova i neizrečenih želja. Lik Sablasti postaje manifestacija prošlih sjenki i zagonetnih duša koje lebde u neprohodnim hodnicima ljudskog uma.  Boje postaju ključna komponenta u stvaranju misticizma na slici. Tamne nijanse stvaraju duboke sjenke koje izazivaju osjećaj neizvjesnosti, dok svjetlosni detalji stvaraju kontrast i naglašavaju prisustvo Sablasti. Slovinić koristi boje kako bi stvorio atmosferu mističnog susreta, pozivajući posmatrača da zaroni u svjetove između stvarnosti i onostranog. ”Sablast” postaje putovanje kroz nepoznato, poziv na suočavanje sa vlastitim strahovima i tajnama koje leže zakopane duboko u ljudskoj podsvijesti. Kroz ovu sliku, Slovinić nas vodi kroz mračne sjenke i mistične pejzaže, otvarajući vrata ka unutrašnjem svijetu tajni i misticizma koji oblikuju ljudsko postojanje.

Slobodan-Bobo Slovinić nas uznemirava i provocira kroz svoj Stravični Ciklus (1969-1972), slikarsko putovanje kroz mračne dubine ljudske duše. Kroz slike poput ”Đavola”, ”Čudovišta”, ”Škorpiona” i ”Sablasti”, umjetnik hrabro istražuje granice između svjetlosti i sjenki, pozivajući nas da zaronimo u unutrašnje prostore tame i tajanstvenosti. Ciklus nije samo vizuelni spektakl; on je duboko ukorijenjen u psihološke portrete univerzalnih strahova, izazova i tajni koje svako ljudsko biće nosi sa sobom. Kroz izražajan kolorit, intenzivne kontraste i emotivne prikaze likova, Slovinić nas vodi kroz mračne lavirinte emocija, đe se suočavamo sa vlastitim demonima. ”Đavo” postaje simbol univerzalnog straha, ”Čudovište” portret tajanstvenih unutrašnjih zvijeri, ”Škorpion” je duboko ukorijenjen u sukobu između ljubavi i strasti, dok ”Sablast” postaje putokaz kroz magični svijet sjenki i duhova. Svaka slika postaje ključ u vrata mračne sobe naših najdubljih emocija. Slovinić koristi četkicu kao sredstvo za istraživanje granica između svjetova ističući složenost ljudskih strahova i želja. Boje postaju jezik koji prenosi kompleksnost ljudskih emocija, a svaki potez četkice je poziv na onostrano. Završavajući Stravični Ciklus, Slovinić nas ostavlja sa utiskom duboke refleksije o ljudskom postojanju. Kroz ovu seriju slika, umjetnik nas podsjeća da smo svi mi protagonisti vlastite unutrašnje drame, đe se svjetlost i sjenke neprestano prepliću.