Ko crnogorstvu ne bio vjeran, svuđ bogom i ljudima bio ćeran

Niko nam ne može oduzeti pravo da branimo i odbranimo Crnu Goru, iako nam već dva mjeseca sa određene adrese stižu glasne poruke da ostanemo po strani, da se ne petljamo u pitanja koja, kako kažu, ne padaju u dio nekrštenima, odnosno ne tiču se onih, koje nazvaše lažnim ljudima sa lažnom vjerom. I možda bi se uz sve uvrede koje izgovaraju, nekako i prešlo preko toga, da im to ne služi samo da prikriju pravi cilj. A cilj je rušenje ili bolje reći nestanak države Crne Gore, poručila je naša istoričarka i arhivista Jadranka Selhanović na tribini SUBNOR-a Crne Gore i nevladinog udruženja Crnogorski zbor, održane preksinoć u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, pišu Vikend novine.

Suverena, nezavisna, višenacionalna, viševjerska, antifašistička i evroatlantska Crna Gora je, kako je kazala, najviša svetinja svima onim koji je osjećaju svojom i koji nemaju rezervnu domovinu.

“Taj nauk, a i zavjet, dala nam je postberlinska Crna Gora koja je udarila čvrste temelje multinacionalnoj, multikonfesionalnoj, multikulturalnoj, građanskoj, emancipatorskoj Crnoj Gori. Na tim temeljima je postala i opstaje vjekovima. Takva Crna Gora, za razliku od one, koja je drugačije mislila i činila, rekla je glasno “Ne fašizmu” 13. jula 1941. godine. Bilo je to NE kome se zadivila čitava Evropa. Takva Crna Gora je 1945. godine vratila sve ono što joj je oduzela tzv. Podgorička skupština 1918. godine i postala ravnopravna federalna jedinica u okviru jugoslovenske federacije”, navela je istoričarka.

Kako dodaje, Srpskoj pravoslavnoj crkvi nova, socijalistička Crna Gora, nije bila po željenoj mjeri i ukusu.

“A nije ni mogla biti, jer njena ideologija je bila poražena, ali ipak su tu novu Crnu Goru i poštovali i priznavali. A danas njihovi predstavnici to vrijeme prikazuju kao period u kome su bili mučeni i tamničeni, zabranjivani, ostavljani na milost i nemilost, kako kažu bezbožničkoj komunističkoj diktaturi”, istakla je Selhanović.

Dokumenta, kako kaže, govore drugačije. Selhanović je okupljenim na tribini pročitala pismo iz 1958. godine, koje je napisao Filaret Koprivica, tadašnji iguman Cetinjskog manastira i uputio ga prvoj državnoj i partijskoj ličnosti u Crnoj Gori, Blažu Jovanoviću, predsjedniku Narodne Skupštine Crne Gore, zahvaljujući mu što je njegovom zaslugom ponovo došao na svoje staro mjesto pod Orlov krš.

“Zato uzimam slobodu, da se pismenim putem javim i da dam izraz dubokog poštovanja i neizmjerne zahvalnosti na svemu što ste učinili meni lično, kao i cjelokupnome sveštenstvu Narodne Republike Crne Gore. Uvjereni budite, da sam uvijek, na svakom mjestu i u svakoj shodnoj prilici, iskreni i otvoreni tumač Vaše neizmjerne dobrote i pravičnosti prema svakome uopšte, a naročito podvlačim Vaše humano djelo u pogledu materijalne pomoći sveštenstvu. Jer ste vi jedini predsjednik Narodne Republike, koji ste prvi poslije oslobođenja nagradili sveštenstvo svoje republike sa odijelom, obućom i finansijski. Dakle, u vrijeme, kada je smatrano, da je izvjesno sveštenstvo najgrešnije, Vi ste sa svojom velikodušnošću svima oprostili i kao što rekoh, čak ih nagradili kao sve ostale smrtne ljude”, napisao je iguman Filaret 22. februara, 1958. godine, ocjenjujući da bi “crnogorsko sveštenstvo imalo pravo i bilo dužno da Vam još za vrijeme Vašeg života, podigne zaslužni spomenik”.

Ko je ugrožen, ko otima

Selhanović je kazala da ima dosta sličnih pisama koja su sačuvana.

“U današnje vrijeme ovakvih pisama i dobronamjernih posjeta nema. Naprotiv, danas se pišu neka drugačija pisma i šalju zastrašujuće poruke. I sve navodno zbog nametnute im ugroženosti, obespravljenosti, otimanja. A ko je uistinu ugrožen, i ko uistinu otima? Samo ću pomenuti Rumiju, taj veličanstveni simbol crnogorskog suživota. No, svjedoci smo da je ipak sva njihova priča, odnosno sva njihova muka i neprebol 21. maj 2006. godine – Crna Gora koja se okrenula samoj sebi. I upravo tu boljku ovih dana zdušno pokazuju. Kunu i proklinju sve one koje ne mogu da ubijede da ima išta preče od svoje države, od naše Crne Gore. Pozivaju se na Sv. Petra Cetinjskog. Navodno citiraju njegove poslanice. No, nikako da pomenu onu najjaču i slobodno mogu reći najuzvišeniju poruku: Ko crnogorstvu ne bio vjeran, svuđ bogom i ljudima bio ćeran”, poručila je Selhanović na kraju obraćanja.

Pismo patrijarha srpskog Vikentija Blažu Jovanoviću

Selhanović je pročitala i pismo patrijarha srpskog Vikentija, koji je nakon službenog boravka u Crnoj Gori avgusta 1957. godine uputio predsjedniku Blažu Jovanoviću.

“Smatram za prijatnu dužnost da vam najtoplije blagodarim na svemu što ste za mene i za članove moje pratnje učinili prilikom mog boravka u Crnoj Gori.

Naročitu zahvalnost dugujem na prijateljskom prijemu i na razgovoru po pitanjima koja se tiču države i crkve i radujem se što ću biti u mogućnosti da arhijerejima Srpske pravoslavne crkve prikažem, ne samo Vaše shvatanje državnih i crkvenih odnosa, nego da ukažem na sve ono što ste učinili i činite u korist našeg sveštenstva.

Želeći Narodnoj Republici Crnoj Gori svaki napredak i Vama lično svako dobro i uspjeh u radu, molim Vas gospodine predsjedniče, da i ovom prilikom uz srdačan pozdrav izvolite primiti uvjerenje o mom dubokom poštovanju”, napisao je patrijarh srpski Vikentije.