KADA JE MALO VELIKO

Piše: Meliha Meli Ramusović

Ne tako davno, bivši američki predsjednik ( i ne tako nerealno, i budući) kazao je da su Crnogorci snažni ljudi i da lako mogu postati agresivni, a budući da smo NATO članica, i uprkos tome što nas je svega 600 000, eto tako trećeg svjetskog rata.

A, iako je Tramp znao da pobrka povjerljiive informacije sa suvenirima,
pobrkana su i vremena i to što smo mali, tačno je da ne znači da ne možemo biti veliki.
Veliki primjer.
Neuspijelih evro-atlantskih integracija.
Neuspjele liberalne demokratije kao sistema, koji, iako nesavršen, ipak obećava najbolji od mogućih svjetova.
Primjer, u krajnjem ishodu, neuspijele države.

A to dokazati i nije baš tako nemoguće danas. Jer, sajber, hibridni i drugi spoljni napadi, nadovezuju se na one unutrašnje.
I bez obzira da li je motiv novi svjetski poredak, hegemonija, borba za vlast, očuvanje privilegija, cilj je isti – dokazati da država ne funkcioniše.

Dokazati da to što je Crna Gora NATO članica, ne znači da je sigurnija.
Dokazati da to što ove ili one svjetske sile kombinuju vlade, ne znači da su one održivije.
Dokazati da to što najveće partije, pa i po mnogo čemu spornom najveće, DPS i DF nisu u vladi ne čini državu održivijom.

I budući da je teško negirati da u navedenom ima i po nešto istine, tu smo gdje smo.
Tako mali, a tako opasno veliki u ovom poremećenom svijetu.

P.S. Od skora smo i zvanično najvisočiji na svijetu, tako da Tramp ipak nije bio daleko od istine kada nam je dodjelio velikosvjetski status.