Jutro nad Bokom stidljivo miluje kapetanske palate Dobrotom, Ljutom, Perastom, Prčanjem, Stolivom. Sunce čeka da natkrili Lovćen i obasja drevni Kotor koji strpljivo ćuti u zagrljaju jednog od najljepših zaliva svijeta. Vijugavim putem, tik uz more odakle nozdrve upijaju direktno jod iz vode kao lijek za sve boli, nesanice i mračne misli ranoranioci tri sreće grabe. More i Pestingrad, đe se vila Alkima povukla u svoje dvore na zaslužen počinak nakon bdjenja nad gradom mistike i nebeskih sila, pa grad ispod grada koji zove na jutarnju molitvu i plavo nebo sa Danicom koju je Njegoš najasnije vidio baš iz Perasta.
Iz pravca grada ka utrobi Vrmca užurbano se nekakva spodoba kotrlja ili puzi. Kazao bih prije puzi jer se sporo primiče, kao da ima bojaz kakvu, ili se strah uvukao u tu balu što je zauzela po ulice. Uvijena u krpe sa kojih se cijedi ljudska zla narav i nabrekle vratne žile od stalnog jauka nad sobom, zaustavi se kraj kamenog parapeta da počine nakratko i prikupi se za naum za koji je delegirana od strane pogubljenih prvovjernih lidera ničega.
-Đe ćeš, ču se kreštavo iz žbuna kod negdanje kasarne Jugoslovenske vojske na Glavatima.
-Kako đe ću? Idem da upanem u državnu Skupštinu i išćeram onu poluglavatu gospodu na izvan. Neće oni dirat više moga druga, moju desnu ruku, moj obraz, moju savjest i moje drugo ja, viče spodoba na sav neljudski glas.
-Što ti je jadan, opet će glas iz žbuna. Pa ti nijesi obaviješten. Puštili su ga onomad da nastavi svoj krstaški rat. U tu uru načinjen je koktel đe su se međusobno cjelivali i pili, nazdravljajući slavnoj pobjedi. Uša je i onaj što je kampova kod najglavnije kuće u Podgorici da zagrli pobratima po rušilačkoj ideji.
-A što su rekli, pita spodoba nezadovoljna što se sve tako brzo okončalo.
-A što će reć. To je demokratija. Ona dozvoljava jadan, ako nijesi zna da upadaš kako oćeš i da ćeraš koga god oćeš kad god oćeš. Kad to učiniš onda se sastane jedan broj onijeh u odijela sa kravatama i one napirlitane i objasne neznavenim da je čin koji spada u garantovana ljudska prava i slobode i da nema govora da ih neko zbog toga može opaučit. Oni mogu, veli glas iza žbuna, ali njih nikako.
-Pa zato jadan i idem tamo, veli spodoba. Oćui i ja da upanem i da dam svoj doprinos demokratiji.
-A imaš li onu kartu koju zovu imunitet.
Što će mi, buni se spodoba.
-Kako jado što će ti? Pa ona ti omogućava da udaraš na svakoga. Kad udariš ti je izvadiš pa oni što krenu na tebe zakopaju se u mjestu. Poslije sam ti reka kako ide.
-A imam to, veli spodoba. Zajma mi je Jakiša kad mi treba. Do sad sam je za drugo koristio u oni restoran đe je džabalučina, a sad ću bogo mi i da upanem đe treba. Fala Bogu ima ko i da mi pomogne. Tu su, na sreću i oni poluglavati koji pametuju po dvije tri ure i onda me svega oslobode.
-Pa ideš li, jado?
-Idem, no što. Slušat ćeš popodne.
Nakon kratkog odmora spodoba je nastavila kotrljanje ka najvažnijoj kući.
Kako su izvijestili mediji u svojim informativnim emisijama, spodoba bez imena i prezimena demokratski je napala institucije sistema naše države.
Administrativni odbor je zasijedao povodom toga slučaja i većinom glasova donio odluku da je bezobzirni napad učinjen u skladu sa zakonom i demokratskim principima po kojima je Crna Gora odavno prepoznata. Slobodno ispoljavanje volje svakog zaštićenog pojedinca našeg društva garancija je da koračamo pravim putem Evropskih i Evroatlanskih integracija, stoji u saopštenju Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore.
Slavko Mandić
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].