Lekića DF darovao i Vladom i ministrima

Nije ni Krivokapić znao čime su mu Vladu spakovali popovi u ostroškom manastiru, pa što bi morao Lekić.

Piše: Slavko Mandić

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović razgovarala je danas sa ambasadorkom Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, Džudi Rajzing Rajnke. Đurović je u svemu saglasna sa ambasadorkom prijateljske nam Amerike, koja joj je potvrdila stav njene zemlje da novu Vladu ne bi trebalo formirati na osnovu spornih izmjena Zakona o predsjedniku Crne Gore, cijeneći prvenstveno mišljenje Venecijanske komisije koja se po tom pitanju jasno odredila.

Nakon konstruktivnog i prijateljskog razgovora, koji je očekivano trebao da pruži odgovore na pojedina sporna pitanja, preśednica Skupštine se vrnula na svoje radno mjesto. Tamo su je sačekali poslanici, među kojima i ona budvanska svetosavka koja se stidi, zgražava i konsternira od DF klerikalne parlamentarne većine, unutar magične cifre od 41-og dizača ruku, koja krši Ustav a zine.
Nije budvanska svetosavka, po sopstvenom kazivanju, i po kojoj suzi (radosnici) ujedinjena sa prijedlozima četničkih demokrata. Jer ona je iznad prizemnog narativa koji koristi bradata ideologija, ali je njena ruka neophodna da se postigne viši cilj, jednom je objasnila. Zaplače što je to tako, ali kad mora, onda joj nema druge. Mora, i tačka, kako nedavno oko nekih duvanskih stvari objasni ministar policije.
Jasno je, jer je upravo njoj suđeno da pomogne svojoj zemlji tako što će je rastočiti, razlomiti i urnisati po širini i visini, jer valjda jedino tako, poslije njenog djelovanja, može nešto da se učini i spasi. Da se probudi uspavana crnogorska svijest i da joj zahvali što ih je ubola u rebro i podstakla da ustanu u odbranu domovine. Ona je za to zaslužna. Uplakanoj, istinsko joj hvala. I za izdaju, i za prevaru, i za otimačinu crnogorskih nacionalnih interesa. Jer ona ima svoj vlastiti. A za njega daće i tuđu glavu kad god zatreba.

Nije poznato da li se Đurović javila američkoj ambasadorki nakon što je svoj glas za protivzakonitog mandatara dala Miodragu Lekiću, čovjeku u naponu snage, čija će sila božja učiniti blagodet državi koju ni on a ni njegovi koalicioni partneri ne smatraju svojom. Možda je zaboravila, jer je valjda poslije glasanja bio koktel podrške lideru Demosa, kojega ne podržava ni 1% crnogorskih građana. Ali, upravo to je potrebno da funkcioniše projekat osmišljen u međudržavnim istočnim kužinama Rusije i Srbije.

Zbog njega takvoga danas jedva najskromnije poluopismenjeni potpreśednik Vlade iz redova SNP-a saopšti da će pola funkcija u novoj Vladi pripasti njegovoj partiji i URI. To je jedva nekoliko procenata biračkog tijela, ali to ovom umnjaku nije smetalo da saopšti da je njihova ideja da vlada oslikava izbornu volju građana. Ako ih je prevario brat Abaz, raznovrsnim manevrima i novcem koji mu je stajao na raspolaganju, a on ga vješto koristio za potrebe golog političkog opstanka, što je ovaj iskorišćeni manevar mogao ponuditi? Valjda jedino izdaju kojom se hvali a kojom bi se svako kršten stidio doživotno. Njemu je na ponos što je crkvi druge države dao dio crnogorske teritorije, njene kulturne, istorijske i tradicionalne vrijednosti i što je učestvovao u sramnom činu veleizdaje, zbog koje će kad tad odgovarati. I on i svi oni koji koji su tu sramotu učinjeli našoj domovini.

S druge strane Lekiću je DF saopštio  što je njegovo. Pritom bezbjednosne strukture treba da preuzme Nebojša Medojević. A ako mu ne daju, neće ni on njima glas za Vladu. Mada, znajući njega i imajući iskustva sa njegovim izjavama, teško da će on održati datu riječ. No, nikad se ne zna? Možda proradi taj crv koji ga tako dugo grize unutar njega samoga. Jer on zna i može više od drugih, ali mu uporno ne daju i ignorišu ga. Pa dosta je više, ako ima pravde i pravičnosti. Može i on kao Dritan da hapsi, a možda bi mogao i njega kad bi se dokopao posla koordinatora bezbjednosnih službi? Jer  smo svjedoci što je sve govorio da ovaj grburavi čini. Ako je to tačno, neće mu brat Abaz dozvoliti ni da priviri, a ovi njegovi iz Beograda i Moskve će ga naćerat da se zadovolji nekim drugim izvanrednim pozicionim namještenjem.

Lekić je počeo konsultacije, rekoše iz njegovih redova. Odnosno, on sam reče, jer on nema redova. Jedinak je. Kakve konsultacije kad mu je Andrija Mandić sve unaprijed iskonsultovao. Svakoga je poperio na svoje mjesto, da Lekić koga ne bi zaboravio. Ipak je on 75-to godišnjak pa moguće zaštropa koja od preostalih vijuga. I eto brige. Najpametnijeg čovjeka svijeta, po vlastitoj naučnoj spoznaji, dr Branka Radulovića, možda bi zaboravio da turi među vladine čudotvorce. A on cijelu familiju pozapošljavao, što još nikome toliko baš nije pošlo za rukom. Umije čovjek, pa bi ga možda trebao metnut neđe u neki resor ruski, ili makar srpski, kad već više neće biti ovih EU.

Za neki od mandata novom mandataru od kapaciteta, sa dugim istorijskim trajanjem znalca i umijećem višedecenijskog trajanja na sve strane i u sve vlasti, očekuje se javljanje združene organizacione cjeline mantijaša. To su oni bradati sa crnim đipovima ispod čekića, koji vole da se zore. Po neki su pedofili, i đecu vole. I za to nikome ništa.
Kad se napravi okvirna snaliza i vidi stanje na terenu okom stručnjaka, Lekić može već u srijedu da formira već formiranu Vladu. Možda u njoj i on da zakuči neko mjesto. Zaslužio je. Kakav bi to poljoprivredni dvojac bio: Lekić-Joković. Sabrano obrazovanje dalo bi srednji rezultat. Ali opet, nije ovaj četnički vojvoda široke ruke. Prije neće dati, no oće. A njegova se pita.
Viđećemo. Ne treba trčat.

Rekoše mi da Rajnke šeta ispred ambasade. Čeka poštijera da joj donese aber.
Neka neka, vaša ekselencijo. Samo Vi čekajte.
Stići će bez sumnje. Od riječi je Vaša drugarica Đurović.