Izgorjelog niko ne zapali …

Piše: Slavko Mandić

Premijer, koji to nije, ali bi sve dao da bude bar još malo, obilazi povrijeđene u nedavnoj eksploziji koja se dogodila u holu Osnovnog podgoričkog suda, u kojoj je smrtno stradalo jedno lice a više njih je povrijeđeno. Glumi zabrinotost kao da im je rod rođeni, a ustvari je jedini krivac što se sve ovo dogodilo. Zato što ga za bezbjednost i sigurnost građana nije briga i zato što je posvećen isključivo sebi i svojim nalogodavcima.
Samo je sticajem okolnosti u ovoj nesreći izbjegnuta pogibija i povrjeđivanje većeg broja ljudi. Jer, u Osnovnom sudu, na čijim je šalterima svakodnevno veliki broj građana, ali i najvećem broju crnogorskih institucija, bezbjednost je na vrlo niskom nivou. Ako o bezbjednosti  uopšte možemo da govorimo.
Premijer, kojemu je davno izglasano nepovjerenje,  je samo dan prije ovog, „izolovanog“ incidenta, kako ga neprimjereno nazva ,poručio građanima da se ośećaju relaksirano, jer je sve pod kontrolom. Valjda je mislio njegovom, jer on drži sve konce u svojim rukama. Ponajprije bezbjednost. Ali koju i kakvu?

Najbolji primjer koliko je Abazović bio zainteresovan da omogući bezbjedno funkcionisanje u institucijama sistema je njegova reakcija nakon dopisa koji mu je poslao polovinom jula 2022. godine tadašnji direktor ANB-a Savo Kentera, obavještavajući ga da je je neophodno uraditi sve da se podigne nivo zaštite koje prije nema no je ima. Abazović nije odgovorio Kenteri, pa mu je ovaj ponovo proslijedio isto pismo, koje ga je očigledno toliko nerviralo da ga je potpuno ignorisao. Znao je da će smijeniti Kenteru i pored intervencija zapadnih partnera, pa je valjda mislio da će sa njim nestati i istina koju je želio da na ovu temu sakrije od očiju javnosti. Nije uspio, jer je Kentera bio profesionalac i znao je što čini. Oko svega, pa i oko naizgled manje važnih stvari, imale su za tadašnjeg direktora ANB-a posebnu težinu.
Premijer je smijenio Kenteru. Bio je očigledna smetnja na njegovom uspješnom putu urušavanja države. Kentera se bavio svojim poslom i u svom radu otkrivao po nešto što je ozbiljno brinulo smijenjenog premijera. Znao je za šlepere i švercovani duvan, za ruske špijune, za domaće činioce zla nauma. Znao je za korupciju i ko je u nju upleten. Abazović mu to nije mogao oprostiti. Ali ni Kentera nije otišao a da nije obezbijedio podebelu dokumentaciju, koja će izlaziti na viđelo kad se malo politička halabuka smiri i kad država ojača toliko da se institucije konačno počnu baviti svojim poslom, ozbiljno i posvećeno.
Dakle, bez ikakve sumnje, za ovo što se dogodilo i što je istinski uznemirilo javnost, kriv je vrh državne smijenjene izvršne vlasti. Prvenstveno premijer, koji to nije i njegov ministar unutrašnjih poslova, koji takođe to nije. Oni, kako rekoše, ne ośećaju nikakvu krivicu za „izlolovani“ incident jer, reče premijerov Adžić bezbijednost je na visokom nivou. To što eksplodiraju bombe po sudovima i što svako malo imamo dojavu da će se desiti katastrofa, ne bi trebalo građane da uznemirava. Jer tu su oni, a dokazali su, đe nogom zgaze tu trava više ne raste.

Para ima, sami zbore. Ne fali dok se ima okle zadužit. U međuvremenu će to malo preostalih kompanija, fabrika i preduzeća u koje je uložen privatni kapital, raznim marifetlucima preuzeti i od njih napraviti državne firme. U njih će da utrpaju potom svoje pristalice, koje će da uhljebe i tako obezbijede siguran glas za predstojeće izbore. Država će da grca i da jeca, bolujući hroničnu nemaštinu. Poćerani strani investitori će na međunarodnim sudovima da uzimaju novac iz naših džepova. Živjećemo teško jer glupost ima svoju cijenu, a ova je prevelika i mnogo će da košta.

Narod počinje da razumijeva. Sporo, jer ih zalude naizgled naivni dobročinitelji. Pa im povjeruju i svrstaju se uz njihov aber. On lažan, da lažniji ne može biti, a narod kao narod, nastavlja da vjeruje prevarantima, jer oni imaju tu moć da ga izvjesnim šarmom pokvarenjaka povedu stranputicom. Tako to radi Abazović i razni Spajići i Milatovići. Spektakularna laž Spajića objasnila je od kakvog je materijala rukovodstvo Evrope sad. Runi se, kruni, čopli lažava konstrukcija. Konačno je i Abazović prevaziđen. Pojavili su se veći prevaranti i jači lažovi. Mada opet, može li od ovakvoga biti veći? Teško, jer se ovaj jednom rađa.
Rame uz rame sa prevarantom iz susjedstva Ramom, koji mu pomaže da preko Otvorenog Balkana uništi Crnu Goru za sva vremena.
Neće moći, jer 16. marta treba očekivati, da bez obzira na sve, Đukanović raspušti Skupštinu. Istovremeno će za navijek raspuštiti i Abazovića, pa više ova lutka neće moći da izigrava nešto što odavno nije.
A kad smo već kod lutke, izgore jedna danas u Kotoru za svo zlo koje je minule godine učinjela narodu. Abazovićev  lik potčinjeni narod  uždio je, kako već odavno izgubljena tradicija karnevalskih fešti nalaže, za duvansku aferu, sunovrat institucija, prvenstveno pravosudnih, ćeranje stranih investitora, čin veleizdaje davanjem dijela teritorije stranoj crkvi i stranoj državi, uništavanjem fabrika i preduzeća, ogromnim zaduživanjem i najvećom inflacijom od koje cijene dosežu nebo.
Je li ovo što se dogodilo u nekadašnjem gradu, mediteranskoj prijestonici kulture, najava, ili je, kako Abazović za eksploziju bombe u podgoričkom Osnovnom sudu reče „izolovani“ slučaj, pokazaće vrijeme.
Dok preispitivanje traje čuje se u daljini Dritanovo poskakivanje i podvriskivanje:
Op žica, žica, žica, drma mi se kabanica.
nadamo se brate Abaze, ako Boga veliko ima!