16.4.
Na jednom od drveća u Bulevaru Ivana Crnojevića, pored restorana “Maša”, a sjetio sam se jutros dok sam tuda pješačio, bio je plakat koji je pozivao na neku proslavu povodom 500 godina ćirilice u Crnoj Gori. Ispisan latiničnim pismom.
Pametni se uvijek paze da ni slučajno ne ispadnu idioti. Ali, omakne se.
Zvao sam dostavljača da mi iz “Gurmana” donese dvije lepinje u kojima će biti pileći bataci očišćeni od kostiju. I dobio sam ih. Način na koji sam ih pojeo više je priličio onome kada se na praznoj gajbi nečega sjedi iza samoposluge i zalogaji. Sa flašom piva pored nogu.
18.10h
Zove me Luka i kaže da je umro Luis Sepulveda. Čileanac. Pisac.
Kada sam čitao “Dnevnik sentimentalnog ubice“ prošlog ljeta, nisam mogao naslutiti da ću u onome što zovem dnevnikom , pisati da nije više živ. Pročitao sam od njega i simpatične – mogu to nazvati priče- Kajman i Hot Line.
Kada sam kod Čileanaca. Moram da završim i do kraja pročitam Memoare legendarnog Pabla Nerude.
Ako ništa drugo, da pročitam kako je još neko , osim mene, posjećivao javne kuće i to u memoarima sočno opisivao. Još dok je u Evropi i Aziji bio mladi diplomata.
Rizik da, ako ovo pročitaju pojedine aktivistkinje, pa predlože posthumno oduzimanje Nobelove nagrade, preuzimam na sebe.
17.4.
02.00h
Tišina me probudila. Dovukao sam se do frižidera i ohladio, vrlo neprijatno po njega, iznenađeno grlo.
Vratio se u krevet. Uzeo telefon i ukucao – Safet Isović i pjesmu – Sjetuje me majka.
I zapjevao je Sajo. Zapjevala je soba, puna pepeljara, zidovi. Grunule su mi suze na još uspavane oči. Sevdalinka je nalegla na polumrak u sobi. Svaki nerv u tijelu je podrhtavao, grudi su treperile, a tužna, nagomilana, već negdje zaboravljena sjeta, hodala je po meni.
Ležao sam na leđima i pridružio se suzama koje su me dugo i pamučasto meko vodile u vremena kojima je izgleda trebalo, po volji Božjoj, da se vratim jutros.
21.00
Ljude ne treba da nervira ono što ih i ne iznenađuje.
Uz saglasnost autora na portalu www.radioskala.me objavljen je dio sadržaja iz neobjavljenog dnevnika „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića.
Piperu,đe si?
Srbin ili ko?
Sjajan tekst, sjajan pisac i sjajan čovjek!
Gospodine Piperoviću,
Vi nijeste samo dobar advokat nego i pisac.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].