Iz dnevnika „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića (13)

Četvrtak, 21.5.

11:00h

Danas je 21. maj, dan koji Crna Gora slavi, jer je tog dana obnovila samostalnost. Bilo bi svečanije da je 22.maja 2006. počela da se suptilno, dobre namjere i bratski rješavaju nedoumice, istorijske i druge, sa onima koje smo tog dana nepromišljeno, narodski rečeno, ćušnuli od sebe.

I to. Bratstvenike, plemenike, braću, kumove. Našu krv. U slavodobitnom transu, ispod časti nam je bilo i da se osvrnemo na njih. A sociologija sredine je radila svoje.

Ponedjeljak, 18.5.

14:00h

Bio sam u istražnom zatvoru. Razgovarao sa licima koja branim. Uvijek isto htijenje, ista želja.

14:10h

Od sinoć mi je pažnju zaokupila knjiga genijalne Isidore Sekulić – Njegošu – Knjiga duboke odanosti.

U prvi deset stranica prepoznao sam naraciju Đilasovog Njegoša, sjajne knjige. Skoro sve isto. Ili miriše na isto. Stil, jezik, faktografija, dobro (što me iznenadilo prijatno) poznavanje crnogorske geografije koju pokazuje Sekulić.

A, onda saznam jutros, da je Đilas bio ljut na Isidoru zbog pisanja o Njegošu. Toliko, da je ona dobar dio rukopisa spalila.

Ima li veće greote od te vatre i pepela, kada je naša književnost u pitanju.

Sjajan književnica, koja je govorila sedam jezika. Jedina žena tog doba član SANU. Vjerujem da se Đido, kada je pao u nemilost, makar pokajao. Što je rukopis ženskog Iva Andrića, nestao u dimu. A ticao se najvećeg Crnogorca.

Utorak, 19.05.2020.

00:30

Vladika Amfilohije nije trebao da kaže da je građanski rat moguć.

Prikladnije i neko ispravnije, bilo bi da je saopštio, da Crkva ni po koju cijenu neće dozvoliti, da se Crnogorci 2021. zakrve između sebe. I da to isključuje.

Kao što moj prijatelj Šeki Radončić nije smio da kaže da se četništvo porvampirilo, a da toga vampira ne konkretizuje.

Ovako ispada da je podlegao, pa je četnik postao, kolokvijalni izraz za Srbina. Ako je i u pravu, kuku nama sa ovolikim brojem četnika.

Nije utješno po mene ni to, što sam od Šekijevih “četnika”, vrlo često nazivan ustašom.

15:00h

Đorđije i Luka, uz dozvolu ljekara, bili su u KBC, da vide majku. Kažu da je reagovala. Blago otvarajući oči. I da ih je na tren pogledala.

Za tu scenu, ja nemam srca.

16:00h

Gledao sam malo, kratko, TV prenos Skupštine Crne Gore. Niko o tome, kako da se pomirimo. Svi sa ašovima i kopaju duboko. Ima li nam lijeka? Hoće li se ikada, naći 6 Crnogoraca, i ovih i onih, koji će položiti cvijeće i pokloniti se sjenama svih naših razlika i istorijskih razmimoilaženja?

Hoće li tih 6 Crnogoraca, bijelih i zelenih, otići i položiti vijenac na mjestu gdje treba sahraniti sve to. I dok budu išli ka tom mjestu, sa vijencem u rukama, neka za početak, i jedni i drugi, posumljaju u ono što misle i čine.

To bi bila prva tekovina, ka istorijskom zagrljaju.

Četvrtak, 21.5.2020.

01:00h

Pričam Luki kako su izgledali sastanci članova Saveza komunista za rejon Pristan – Meterizi u Ulcinju. I gdje su održavani.

Pita me o čemu smo obično dogovarali i o čemu smo odlučivali. Gleda me, a vidim da mu ništa nije jasno. I to mi saopštava.

Tješim ga i kažem da to razumijem. Jer ni nama tada nije bilo jasno dokle možemo, sa recimo, kritikom.

Traži da mu pojasnim.

Ja mu kažem : e, pa ovako, gdje počinje kritika, to smo znali i bilo je dopušteno o nekom članu reći loše.

A, o nekom većem članu? pita on.

E, tu su počinjale revolucionarne tekovine, koje nisu smjele ni da se pomenu, odgovorih.

Uz saglasnost autora na portalu www.radioskala.me objavljen je dio sadržaja iz neobjavljenog dnevnika  „Iza pučine ne stoji niko“ Zorana Piperovića.