Iz arhiva Skala radija: Revalorizacija kulturnih dobara čekala tri godine, a sad se radi na o ruk (9. jul 2014.)

Revalorizacija kulturnih dobara čekala tri godine, a sad se radi na o ruk

Revalorizacija kulturnih dobara čekala tri godine, a sad se radi na o ruk

Gašenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru koji je sveden na nivo dva odjeljenja i to Odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Odjeljena za konzervaciju i arheologiju, značajno su se pogoršali uslovi zaštite kulturne baštine. Odjeljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara nema rukovodioca od nastanka a u Odjeljenju za konzervaciju i arheologiju imamo gostujućeg rukovodioca. Opšti je nerad i anarhija, a tako je nažalost i na nivou države kada je ovo, izuzetno značajno pitanje na dnevnom redu..

Daleko od toga da je kotorski Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture radio svoj posao u skladu sa zakonima struke i prava. Naprotiv. Ne rijetko, zatvarao je oči pred brojnim sanacijama ali i prilikom izgradnje jednog broja objekata koji duboko ulaze i vizuru starog grada, što narušava izgled i izaziva opšte zaprešaćenje struke ali i brojnih turista koji posjećuju Kotor. Radi se o upravnoj zgradi Luke Kotor AD i betonskom objektu na luži, graničnom prijelazu koji nije imao čak ni konzervatorske uslove, što spada u red teže zakonske odgovornosti investitora.

Na čelu Zavoda tada je bila pravnica Ružica Ivanović. Danas je u penziji. Pitamo se samo do kada, jer smo u saznanju da će ponovo biti angažovana na mjesto rukovoditeljice Odjeljenja uprave za zaštitu kulturnih dobara jer nema, kako čusmo kadrova.

Nije nam baš bilo jasno da je pravna struka postala deficitarna i da je ni za lijek nema. To je bio razlog da pozovemo kotorski Zavod za zapošljavanje gdje smo dobili podatak da na birou rada ima 19 pravnika, od kojih sa iskustvom 8, 4 bez iskustva i 7 pripravnika. To je podatak kojim ne barata Uprava za zaštitu kulturnih dobara. A možda i barata ali to nijesu ličnosti koje se uklapaju u političku ili neku drugu strukturu „savršenstva“ kojima teži Uprava. Da bi to razjasnili, poslali smo dvije poruke direktorici Uprave Anastaziji Miranović, koja nam se do sada redovno javljala pa smo iz prve ruke imali bar precizan i tačan odgovor. Ovoga puta, odgovor je izostao. Možda je tema osjetljiva i o njoj se ne smije javno. A javnost, u tome ćemo istrajavati, ima pravo da zna.

Zanimljivo je recimo da u nedjeljnom broju “Pobjede” Lidija Ljesar, generalna direktorka Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture Crne Gore, odgovarajući na pitanje u kakvom su stanju spomenici kulture u našoj zemlji reče da Ministarstvo kulture sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara realizuje završnu fazu Projekta “Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore”, koji je u konačnom donio kompetentan stav, utemeljen u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i međunarodnim i nacionalnim standardima. Ljesar pritom ni jednom riječju ne reče da je ovaj posao morao da bude završen do avgusta 2013. godine. Tri pune godine niko se nije okretao, iako je osnovni cilj “Revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore” da utvrdi stanje kulturnih dobara naše države i sve ono što se uz taj, skupo plaćen projekat podrazumijeva.

Kada je postalo jasno da su probijeni svi rokovi i da neko može postavit pitanje zašto se ništa nije uradilo i što je s novcem, velikim, a ne malim za ovaj posao, Lidija Ljesar je naredila da se prekinu sve aktivnosti i da se da puna angažovanost izradi Revalorizacije. Tako je nasilno prekinuto i dugo najavljivano donošenje Prostornog urbanističkog plana Kotora, što je kod građana ovoga grada izazvalo burne proteste i negodovanja.

Radni ljudi iz struke shvatili su hitnost koja je čekala više od 3 godine pa su, prirodno zahtijevali i pozamašne honorare za angažovanost na poslovima koje bi radili u toku radnog vremena. Kad mogu drugi, zašto ne bi i oni. A drugi mogu mimo svih pravnih i zakonskih regula. Pomenućemo Budvu, koliko da znaju da znamo.

Malo po malo, klupko će se odmotavati. Moraće se znati ko je što radio. Da li je ko uzimao novac koji mu nije pripadao ili je davao saglasnosti i mišljenja slijedeći neke druge standarde mimo struke.

Živi bili pa vidjeli.

Ipak se okreće, poručiše malobrojni iz bivšeg Zavoda i jednog i drugog.

Slavko Mandić