Iz arhiva Skala radija: Pokušaj ministra kulture Mićunovića da omalovaži Kotor i njegove stanovnike (22. jul 2013.)

Dok su drugi ćutali, a ćute i danas, udvarajući se novim vlastima Skala radio se borio za interese građana.

Nastaviće tako, bez obzira na pritiske, podmetanja, laži i uvrede kojima je izložen.

Evo kako je izgledao 22. jul 2013. iz našeg pera.

Osim Skale, niko se drugi nije osmjelio.

Ništa čudno.

Za ćutanje su bogato nagrađeni.

A evo zbog čega Skala danas plaća cijenu svoje hrabrosti.

Pročitajte tekst objavljen na portalu 22. jul 2013. http://radioskala.me/2013/07/22/pokusaj-ministra-kulture-micunovica-da-omalovazi-kotor-i-njegove-stanovnike/

Pokušaj ministra kulture Mićunovića da omalovaži Kotor i njegove stanovnike

Kotor, grad svjetske kulturne i prirodne baštine na čijoj teritoriji je više od polovine ukupnog pokretnog i nepokretnog spomeničnog fonda Crne Gore plijeni svojom jedinstvenom ljepotom i nesvakidašnjom mistikom. Naša vlast nikada ne zaboravi da predsjednike država i vlada, krunisane glave i značajne ličnosti svjetskog glasa koji posjećuju našu državu dovede u Kotor i pokaže im ponosno raskoš grada kome se svi bezrezervno dive.

Ministri kulture su dolazili i odlazili sa funkcije kojoj, kao po pravilu niko od brižljivo odabranih nije dovoljno dorastao. Pomicali su ih na neka druga mjesta da uglavnom dokrajče ono što je još ostalo da se “dovede u red”.

Ovaj današnji je valjda i došao s namjerom da Kotor devastira i omalovaži njegove vrijednosti i ljude. To najbolje pokazuje kroz više segmenata djelovanja.

Počeću od prijedloga Zakona  o zaštiti prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora. Što se desilo da se brže bolje predlaže Zakon koji je građanima Kotora bio predstavljen 31. oktobar 2011. kada je naišao na jednodušnu osudu?

Nacrt ovog Zakona vrijeđa status grada Kotora, osnovna je primjedba tadašnjih učesnika javne  rasprave jer je, prema njemu široki spektar struktura izvan Kotora, koje raspravljaju i odlučuju o njegovom statusu, dok je finansijski segment dobrim dijelom povjeren kotorskoj Opštini.
Rasprava je tada pokazala da su građani Kotora nezadovoljni načinom na koji je Ministarstvo kulture, i mimo brojnih primjedbi, ipak uradilo tekst nacrta Zakona o zašti prirodnog i kulturnog-istorijskog područja Kotora, ne uvažavajući činjenicu da se radi o gradu koji zaslužuje posebnu pažnju i tretman.

Danas opet Nacrt Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora u vidu prijedloga za parlament od koga će ministar Mićunović i njegova saradnica Lidija Ljesar svim silama tražiti da ga usvoje. Javnost Kotora o ovom novom, kozmetički popravljenom Zakonu pojma nema. Na Vladi je usvojen a da o tome slovo nije rečeno javno. Plašio se Mićunović dok se šepuri Kotorom u ulozi vlasnika Kotor arta da ga ne dohvati gnjev Kotorana, pa se valjda zbog toga i primirio do zasijedanja parlamenta.

A što sve stoji u Nacrtu Zakona kojim je, sasvim sigurno Kotor sveden na područje kojim rukovode drugi:

U članu 3, da bi mogli Kotor da otmu od Kotora ministar Mićunović, koji sa ovom temom baš i nije u saglasju i njegova saradnica Lidija Ljesar, “stručno” lice dovedeno kao kadar sa Kosova, koja je idejni tvorac po zadatku, uz pomoć nekih domaćih snaga, stoji formulacija koja to opravdava:

Zaštita područja Kotora je od javnog interesa. I tu je stavljena tačka.

U čalnu 4 stoji nešto što je obaveze i bez ovoga mudrijanja, ali je upravo Ministarstvo kulture i još neka Ministarstva upravo kršlili i dalje krše ovo što donose. A donose:

Područje Kotora se posebno štiti  radi:

1)  očuvanja izuzetne univerzalne vrijednosti, kao dijela svjetske prirodne i kulturne bastine,

2)   trajnog očuvanja  autenticnih  prirodnih,  istorijskih, urbanističko-arhitektonskih, ambijentalnih, umjetničkih, estetskih i pejzažnih vrijednosti,

3)  obezbjeđivanja uslova za održivi razvoj i korišćenje

4)  prezentacije i stručne i naučne valorizacije.

Svima je jasno da se područje Kotora i do sada štitilo, ali samo koliko je to bilo u moći lokalne uprave. Upravo je Regionalni zavod za zaštitu kulturno istorijskog nasljeđa Kotora, čiji je vlasnik bilo Ministarstvo kulture, bio glavni kočničar i
desna ruka moćnika kojima su izdavane dozvole za sve i svašta što se direktno kosi sa njihovom djelatnošću. Pomenuću samo neke devastacije koje bodu oči svima osim izgleda zaštitarima, Ministarstvu kulture i ministru Mićunoviću.

U Kotoru se krovovi, koji su morali da budu kombinacija kanalica starih ispod a novih iznad njih prekrivaju kako ko hoće, umjesto drvenih zelene grilja(škura) postavljene su raznobojne (plave, braon, bijele, zelene) pa čak i eloksirane, prozori i vrata takođe. Zaštitarima nije smetao ni promijenjeni izgled Kotora prekriven ugostiteljkim mobilijarom po trgovima, pjacama, pjacetama i ulicama čak, nadogradnja i viđelice u starom gradskom  jezgru, brojne skalamerije koje narušavaju upravo univerzalne vrijednosti grada, drečave fasade i još bezbroj primjera.

Ministarstvo je ukinulo Regionalni zavod nad kojim je imao apsolutnu vlast jer je ono radilo po direktivi a ne pravilima struke, i formiralo dva odjeljenja: Odjeljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore i Odjeljenje Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Sjedište, razumljivo samo za miniostra Mićunovića nije u Kotoru koji baštini više od polovine ukupnog pokretnog i nepokretnog spomeničnog blaga naše države, već je smješteno na Cetinju.

Nakon ukidanja Regionalnog zavoda, došao je na red projekat Ministarstva kulture o ukidanju Kotora. Umjesto da podrži inicijativu da Kotor bude grad-kulturna prijestonica Crne Gore, Mićunović sa vjernim pratocima sa malo znanja donosi Nacrt Zakona kojim pokušava, vjerujem ipak bezuspješno da poništi drevni grad Kotor.

A kako će štititi i braniti našu kulturnu baštinu ilustrovaću nedavnim primjerom iz Perasta. Na pjeni od mora, na prelijepoj kamenoj palati Lučić-Kolović-Matikola postavljena je ispred đardina eloksirana bravarija za Nautilus restoran, što je u direktnoj  suprotnosti sa  Zakonu o kulturnim dobrima.

Pozvali smo, tada još uvijek vd direktoricu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore Ružicu Ivanović. Kako nijesmo uspjeli telefonom da dođemo do nje, uputili smo joj e-mail 18. juna 2013. godine sljedeće sadržine:

Poštovana gospođo Ivanović,
najljubaznije Vas molimo da za Skala radio kažete da li je Uprava za zaštitu kulturnih dobala izdala dozvolu investitoru u Perastu da u prvom redu kamenih kuća postavi u prizemlju eloksiranu bravariju za tendu na budućoj konobi? Fotografiju Vam dostavljamo u attachmentu.

Kako nam nije cilj da pišemo tekst bez Vašeg objašnjenja, molimo Vas da nam što prije odgovorite u cilju sveobuhvatnog i istinitog obavještavanja javnosti.

Odgovor do dana današnjeg nijesmo dobili a restoran sa eloksiranom bravarijom radi punom parom. Sa dozvolom, kako saznajemo. O kakvoj onda zaštiti govorimo, gospodine Mićunoviću?

A u Perastu hotel Perastra za koju samo iz Regionalnog zavoda tadašnjeg i pojedinih ministarstva znaju na koji nezakonit način je dobijena dozvola, i još niz devastacija u tom baroknom dragulju naše obale. Pored jednog broja građevina, pomenućemo ponte koje su urađene mimo standarda i popločane kao da se radi o dnevnim sobama, mandraći, parapeti. Sve zaštićeno a za sve to oči nemaju ni zaštitari ni velikan Mićunović. Jednostavno je pitanje zbog čega se dozvoljavala očigledna devastacija? I odgovor je jednostavan samo ga institucije sistema moraju konačno saopštiti.

Osim Kotora i sva priobalna naselja duž obale doživljavaju istu sudbinu.

U Nacrtu Zakona dalje stoji:

Radi koordinacije vrsenja poslova zastite, očuvanja  i upravljanja  Vlada obrazuje Savjet za upravljanje Područjem Kotora (u daljem tekstu: Savjet).

Sastav i imenovanje Savjeta definisani su u članu 8

Savjet ima predsjednika/cu i deset članova/ica.

Članovi/ce  Savjeta imenuju se i razrješavaju na prijedlog:

1)  organa državne uprave nadležnog za poslove kulture -jedan član/ica,

2)  organa  državne  uprave  nadležuog za poslove uredenja  prostora  i zaštite  životne sredine – jedan član/ica,

3) organa uprave nadležuog za zaštitu kulturnih dobara – jedan član/ica,

4) UNESCO- jedan član/ica;

5) Opštine Kotor- dva člana/ice;

6) Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO-m jedan ćlan/ica;

7) Opštine Herceg Novi- jedan član/ica;

8) Opštine Tivat – jedan član/ica;

9) nevladinih organizacija koje se bave zaštitom  i oćuvanjem Kotora- jedan član/ica.

Predsjednik/ica Opstine Kotor je po položaju predsjednik/ca Savjeta. Mandat Savjeta traje četiri godine.

Dakle, od devet članova Savjeta, dva su iz Kotora, što znači da će odluke o Kotoru većinski moći da donose oni koji nijesu iz Kotora i čiji interes u prvom planu nije Kotor. To je nevjerovatrno, baš kao i bezobrazluk da Ministarstvo kulture od  2011. godine nije željelo ozbiljno ni da razmatra a kamo li da usvoji primjedbe upravo na sastav Savjeta koje Kotor nikako ne može da prihvati.

Slijedi niz članova Zakona koje ne želim da komentarišem jer su prepisani i teško da će se ikada sprovesti. Tako je i za Zakonom o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore i brojnim drugim odlukama i rješenjima kojima je cilj trebao da bude očuvanje naše kulturne baštine. Ništa od toga, upravo zbog nerada onih koji su za tu oblast zaduženi.

Ministar Mićunović je prije nekoliko dana smijenio jednog od posljednjih boraca za zaštitu našeg spomeničnog fonda, čovjeka koji se upinjao iz petnih žila da ne dozvoli uništavanje naše kulture, istorije, tradicije, našeg identiteta, gospodina Đorđija Vušurovića. Smijenio ga je jer se suprostavio njegovom i neznanju njegove pomoćniće Ljesar. Na taj način je poslao poruku svima koji imaju namjeru da stručno i odgovorno rade svoj posao da to ne čine i da im je ustvari posao da slijede njegove upute.

Zanimljivo je da struka ćuti. Niko se ne usuđuje da prozbori.

Još je zanimljivije da ćute nevladine organizacije. Zašto sada ne čujemo NVO Expedicio koja je involvirana u brojne projekte naše države, da digne glas i pobroji javno devastacije u našoj opštini? Zašto nijesu reagovali kada su viđeli eloksiranu tendu i stubove u Perastu u đardinu kafane Nautilus? Nijesu ni druge NVO. Nema ovamo Mansa da pita zašto su zaštitari dali pozitivno mišljenje da betonsko staklena građevina Luke Kotor može u jedinom gradskom parku. Zašto svi ćute, postoji svakako razlog. Nijesu ćutali i nijesu trebali da ćute kada se prav io novi Galion. Ali jesu kada je nikao preko noći plažni bar od dasaka na prostoru bivšeg URCA. Zašto?

Ovo je ipak izgleda nešto drugo.

Kotor mora svim svojim silama, intelektualnim i stručnim, političkim i društvenim kapacitetima da ustane protiv ovakvog teksta Zakona. Mora po svaku cijenu da kaže Mićunoviću da je dosta više i da zatraži od Skupštine Crne Gore da Kotor proglasi za Grad-prijsetonicu crnogorske kulture.

Slavko Mandić