Jokašu, da čujemo što će Strazbur reći

Piše: Slavko Mandić

Nakon što je Ustavni sud odbacio prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonisti temeljnog ugovora, zaključenog između Dritana Abazovića i Srpske crkve, oglasio se prvi poljoprivredni stručnjak države Joković, od milošte zvani Jokaš, konstatacijom da je ponosan što je temeljni ugovor potpisan zahvaljujući Socijalistickoj narodnoj partiji. Prije toga ide njegovo stručno fantastično pravno tumačenje čitavog korpusa ljudskih prava i nevjerovatnog značaja kojim se Crna Gora svrstala u red onih u kojima je zagarantovana sloboda vjeroispovijesti. Pravno vjerski poljoprivredni ekspert, čija je partija u sadejstvu sa još jednom takvom, jedva uspjela da preskoči cenzus, ponosno je saopštio javnosti da je Crkva Srbije konačno izjednačena sa ostalim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. Promaklo mu je da je taj sraman čin, u kojem je učestvovao, pomenuta crkva uspjela ostvariti golom otimačinom crnogorskih svetinja, pa čak i grobova naših đedova i prađedova. Stidio bi se normalan, ali u našoj zemlji pitanje normalnosti je stavljeno ad akta. Makar za jedno vrijeme.

Zašto ovom pitanju Ustavni sud nije želio da pokloni ama baš nikakvu pažnju, teško je objasniti. Ne ulazeći u to kakva bi mu konačna odluka bila, jer je to suvereno pravo Suda, ali zar u cijeloj priči nije vidio da je Crkva Srbije otimačinom Crnogorske pravoslavne crkve i brutalnom pljačkom svega njenog, ostavila Crnogorce bez svojih hramova i manastira i uzela im pravo da u vlastitim objektima obavljaju svoje vjerske obrede? Izgleda nije. A i cijela je lepeza onoga što se ne vidi a što otvoreno ide na štetu Crnoj Gori i Crnogorcima.
Ovom odlukom Suda junači se Crkva Srbije koja se jasno postavlja kao država u državi. Tačinije, ona je država iznad države, kojoj niko ne smije niti može ništa. Zato o onoj priči u kojoj je sadržana konstatacija da u manastirima i hramovima ove crkve u Crnoj Gori ima nagomilanog oružja, više se ni slovo ne čuje. Jer, Crkva Srbije u Crnoj Gori ne odgovara nikome. U njene odaje ne mogu ući predstavnici institucija države ukoliko im to ne dozvoli starješina. Radi se o eksteritorijalnosti, što će reći o nazivu za sve one u tim objektima na koje se ne primjenjuje pravni poredak, u ovom slučaju, Crne Gore.

Poljoprivredni pravni ekspert, koji je istovremeno i svršeni srednjoškolac elektrotehnike pokazao se kao univerzalan stručnjak, pa je potpuno prirodno da je sposoban da tumački i vjersko pravna pitanje, razumije se na štetu Crne Gore, kao i gotovo svi iz aktuelne vlasti od 30. avgusta 2020. godine.
Da pośetimo: Vladimir Joković je ministar poljoprivrede, šumarstva i poljoprivrede. Osim toga on je i preśednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, član Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, član Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, šef Stalne delegacije pri Parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran (UzM). U prethodnoj Vladi bio je potpreśednik zadužen za ekonomski sistem i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Mnogo se na ekspertska pleća navalilo rabote. Jeste stručan, ali što je mnogo, mnogo je. Požrtvovan do krajnjih granica, nema više prostora za male radosti kakve život običnom čovjeku daruje. Teško je biti mnogostruki znalac i pritom angažovati sve svoje potencijale u realizaciji višeznačajnih projekata koji će državi donijeti prosperitet jednoga dana, a pritom uživati u esenciji takve apsolutne pobjede. Neće držaba ostvariti brzo očekivane benefite, jer to nije moguće, ali jednoga dana pokazaće se da je u pitanju iskorak koji nije svojevremeno mogla doseći ni jedna Angela Merker, ni Makron, Bajden pa ni Si Điping. Joko može, jer ovaj dokazani potencijal ne štedi sebe.

Nešto što je sitnica, a što je Joku moguće promaklo je činjenica da je saopštio javnosti da je odlukom Ustavnog suda stavljena tačka na verifikovanu otimačinu imovine Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore u korist Crve Srbije. Moguće da nije čuo zaEvropski sud za ljudska prava u Strazburu, pa možda tamo Crnogorci kojima je uskraćeno temeljno ljudsko pravo, što je lako dokazivo, dobiju odgovor koji vijek čekaju? Možda im se vrne oteto i prizna strašni genocid koji je nad crnogorskim življem učinila vojska Srbije od 1918. godine.

Da, Vladimir Joković je još i lider Socijalističke narodne partije. Sve je manje članova, ali je vođstvo žilavo.
Aferim, pa tumačite kako želite dosljedni pripadnici tuđih ideologija.