Iz arhiva Skala radija: Opomena DPS-u u Kotoru ili nešto drugo? (17/10/2012)

Kotor

Opomena DPS-u u Kotoru ili nešto drugo?

Opomena DPS-u u Kotoru ili nešto drugo?

Izbori bili pa prošli.

Ono što kod nas nije novost jeste različito tumačenje izbornih rezultata.

Najava Lekića da sada kreće u formiranje nove vlade sa osvojenih 20, ili možda jednim mandatom manje, govori o prostom neprihvatanju činjenica. Političar koji odavno ne predstavlja novost kada su u pitanju ciljevi koji vode ka rušenju naše države, nije izdržao pitanje novinara na konferenciji za medije: kako je moguće da pregovara sa Bošnjacima kada u svojim redovima ima četničkog vojvodu. Iz prikrivene finoće i evropskih manira izbila je sva domaća primitivnost i agresivnost koja je poslužila Lekiću u nedostatku hrabrosti da odgovori na jednostavno pitanje. Tako samo istina zaboli. Ipak, takva reakcija je dokaz da on može i sa crnim đavolom, samo kada je u pitanju osvajanje vlasti, pa makar ono bilo i u pokušaju. Lekić još uvijek nije svjestan sopstvenih neostvarenih snova, tako da će mu buđenje svakako biti duševni problem.

A brojevi ne ostavljaju mogućnost čak ni najvještijim kalkulantima da ih tumače shodno pustim partijskim željama.

Na parlamentarnim izborima 2009. godine SNP je osvojima 16 mandata, Nova srpska demokratija 8, a Pokret za promjene 5.
Na ovim izborima Demokratski front nije ostvario ništa što nije bilo već na političkoj trpezi Crne Gore. Front je osvojio 20 ili jedan manje a SNP 9 mandata. Zajedno to čini broj od 29. Ako bi sabrali mandate Nove srpske demokratije i Pokreta za promjene iz 2009. godine imamo broj 13. Kada mu dodamo 16 mandata SNP-a, dolazimo do broja 29, što jasno govori da je došlo do pregrupisavanja unutar srpskog bloka i da Front svojom političkom agresijom ali i mlakim reagovanjem Milićevog SNP prema onima koji su je rušili, ovoj partiji prosto preoteo 7 mandata. I ništa više. Zbog toga Lekić, koji se mora jednog jutra probuditi sa ovim brojkama, nema baš pretjeranog razloga za slavlje.

Kada je u pitanju vladajuća koalicija, ozbiljne analize predstoje.

Da je pravljena koalicija sa Bošnjacima i Hrvatima, kao što je to bilo na prethodnim izborima, opet bi postojeća vlast imala vladajuću većinu. Ona će je svakako realizovati, uz kombinatoriku koja joj stoji na raspolaganju.

Zato se neću baviti državnim izborima. Fokusiraću se na one u Kotoru. Lokalne i parlamentarne, a u fokusu će biti vladajuća koalicija.

U Kotoru je na lokalnim izborima DPS izgubio 4 mandata, u odnosu na izbore iz 2008. godine.

Na ovim potonjim izborima izlaznost je bila veća za 2,14 %, veći je bio i broj upisanih birača, a i onih koji su iskoristili svoje biračko pravo.

Jezikom brojki to izgleda ovako:

2012. godine na lokalne izbore je pravo glasa imalo 18.048 birača. Na izbore je izašlo 11.973 ili 66.34%.

2008. godine na lokalnim izborima u Kotoru izašlo je 11.439 ili 64.2% birača. DPS je osvojio 4.627 glasova ili 15 mandata, a ove 3.845 glasova ili 11 mandata što predstavlja pad od 782 birača ili 4 mandata.

Na državnom nivou, Koalicija u Za Evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović koju čine DPS, SDP i LP je u Kotoru dobila 5068 glasova.

Interasantno je, i to je ono što treba da zabrine i zamisli rukovodstva ovih partije da je u Kotoru na lokalnim izborima za DPS glasalo 3845 birača, SDP 1326 i za Liberalnu partiju 744. To ukupno čini 5915 glasova.

Ove tri partije su na državnom nivou ukupno dobile povjerenje 5068 građana, što je, u odnosu na pojedinačne rezultate DPS, SDP i LP-a manje za 847 glasova. Pritom, na parlamentarnim izborima u Kotoru bilo je upisano 18.130 birača, 82 više nego na lokalnim kojih je bilo18.048. Na parlamentarnim je glasalo 11.646, 23 manje nego na lokalnim na kojima je glasalo 11.669. birača. Simptomatično je i da su na lokalnim izborima u Kotoru 314 listića bili nevažeći a na parlamentarnim 358 ili 44 više.

Zbog čega su građani dali više povjerenja partijama pojedinačno, ostaje partijskim analitičarima da utvrde. Izgleda ipak da su kotorski birači više naklonjeni samostalnom nastupu parija koje podržavaju.

Rezultatom, kada je u pitanju vladajuća koalicija mogu da budu zadovoljni SDP i LP. Demokratsku partiju socijalista u Kotoru, stanje na današnji dan mora dobro da zamisli.

Kako brojke kazuju, za slab rezultat, najvjerovatnije će moraće da snose odgovornost oni koji nijesu radili ili nijesu znali da rade prateći puls građana, njihove potrebe i želje. Osionost, neutemeljeno podizanje glave ka nebu, što će reći prepotencija koja je uvijek bez pokrića, razgovori s pozicije sile kod onih kojima je partijski štit paravan za sve i svašta, pravno ili izvan njega, uslovili su prosto gubitak onih birača koji su iskreno bili „za“ ranije a sada iskreno razočarani onim što se radi. To je najveći razlog zbog čega su uskratili povjerenje onima kojima su pripadali ili im još uvijek pripadaju ali su željeli na ovaj, kad nije postojao drugi način da im pošalju poruku i opomenu ih da moraju drugačije ako žele da ostvare dobar rezultat.

Ozbiljne analize, kako rekoh tek treba da uslijede. One treba da osvijetle sve uzroke i da ponude moguće odgovore. Biće burno. Biće kritike drugarske ali i one koja će prirodno voditi do razdruživanja čovjeka i pozicije. Tako je to u zemljama civilizovane Evrope kojoj težimo pa nema nikakvog razloga da ne vjerujemo da će tako biti i kod nas.

Razgovaraće se i o tome zbog čega nijesu prije izbora uvažena istraživanja javnog mjenja u Kotoru koja su dala prilično jasnu sliku stanja. Mnogo je pitanja „zašto“ koja čekaju odgovor.

Slavko Mandić