Iz arhiva Skala radija: Novinar TV Crne Gore brani svoju kuću od novinara Skala radija (09/03/2012)

Novinar TV Crne Gore brani svoju kuću od novinara Skala radija

Novinar TV Crne Gore brani svoju kuću od novinara Skala radija

Orkestriranom napadu na organizatore ovogodišnjih karnevalskih svečanosti pridružio se, doduše usiljeno i vjerovatno ne iz svoje glave, novinar TV Crne Gore Miomir Maroš.

( Urednik emisije Zapis RTV Crne Gore Miomir Maroš obratio se “pismom protesta” predsjednici opštine Kotor, predsjedniku SO Kotor, potpredsjedniku opštine Kotor Andriji Popoviću i direktoru Lokalnog javnog servisa Radio Kotor, ali ne i našem radiju. Povod je, kaže Maroš, način na koji je njegova matična kuća RTV Crne Gore, od strane oficijelnih voditelja, prozvana na ovogodišnjem karnevalu. )

Njegovo ponašanje prilikom direktnog prenosa 10. Internacionalnog ljetnjeg kotorskog karnevala, održanog 6. avgusta 2011. godine, uz pomoć koleginice koja se sa ovakvo specifičnom manifestacijom, kako je sama rekla, prvi put srela, ispod je svakog nivoa i za mediji mnogo manjeg značaja.

Maroša je posebno pogodio tekst objavljen na Skala radijju koji je reagovao na krajnji amaterizam koji ne smije da bude prisutan na nacionalnom Javnom servisu RTV Crna Gora.

Iz razgovora sa čelnicima crnogorske televizije, koji je članovima Organizacionog odbora ovogodišnjih zimskih karnevalskih svečanosti prenio predsjednik Odbora i članovi koji su bili sa njim, jasno je da su odgovorni ljudi televizije bili iznenađeni nivoom komunikacije njihovog voditelja i njegove koleginice.

Naravno, njihova ocjena je došla nakon odgledanog snimka, koji je sam za sebe najbolji dokaz o profesionalnom radu novinara Maroša.

Nije moguće da je Maroš stavio sve svoje raspoložive snage u odbranu nacionalnog javnog servisa od voditelja-novinara Skala radija Dubravke Jovanović i Branislava Knezovića, koji njega nijesu ni primijetili ni pominjali.

A evo što je Maroša pogodilo na ovogodišnjem zimskom karnevalu: Brane Knezović: “Evo vidiš i Televizija Crne Gore se prepala direktnog prenosa, pa ih nema ove neđelje ođe”. Dubravka Jovanović: “Nema, nema ih Brane, ma pušti ih ća, možemo se mi divertiti i bez Javnoga, Jadnoga, e pa da oprostite, bez Javnoga servisa”.

Što je karneval, Maroš, koliko se god trudio nikada izgleda neće naučiti.

A za to je, izgleda, očekivao i Novembarsku nagradu grada Kotora.

Ukoliko mu nije cilj da se “sokratovskom” odbranom televizije, u kojoj radi, dodvori rukovodstvu i kao lojalan osigura poziciju koja ga nije proslavila.

Novinari Skala radija su potpuno autonomni u svom radu u matičnoj kući, a njihova slobodna riječ, vrcavost i duhovitost izuzetno je primljena od brojne gledalačke publike na karnevalu 4. marta.

Sa njihovim načinom vođenja, stručnim i profesionalnim, jezikom po malo zaboravljenim, koji plijeni i koji se mora očuvati i koji karnevalu daje posebnu draž, bili su zadovoljni svi.

Maroš sigurno nije razumio o čemu to oni govore pa je zbog toga, na mnoge adrese, osim Skala radija poslao svoj protest.

A evo zbog čega je Maroš ljut, pa se sada opet oglašava.

Prenosimo tekst objavljen na sajtu Skala radija 8. avgusta 2011. godine

Još jedna lakrdija nacionalnog javnog servisa

Da nam nacionalna televizija, ili kako vole pojedini uposlenici u tu čudnu škatulu da reču Javni servis televizija Crne Gore ne valja, odavano je poznato.

Smijenjen je direktor koji je sigurno dijelom kriv, ali nikako sam.

Tu je i dobar dio Savjeta na čelu sa predšednikom koji o elektronskim medijima zna taman koliko i o Olimpijskom komitetu na čijem je čelu.

Zato to i može ovako.

No nije to bio razlog da se osvrnem na rad ove kuće, koju uzgred finansiram plaćajući uredno porez, pa otuda i pravo da kažem što mi se to ne dopada i što mislim da je konačno neophodno mijenjati.

Razlog je direktan prenos Internacionalnog kotorskog karnevala.

Slika je iz Kotora išla, doduše ne baš u onoj raskoši koja je iz svih uglova trebala da oslika jedinstvene kostime karnevalskih grupa iz mnogobrojnih zemalja, ali ni to nije razlog moga nezadovoljstva jer je tehnika nacionalnog servisa na izdisaju.

Bar ona koju koriste.

Razlog koji je učinio nezadovoljne brojne Kotorane i Bokelje koji su pratili direktan prenos, pa i one u drugim sredinama i državama širom svijeta posredstvom satelita leži u televizijskim voditeljima, neprofesionalnim na momente nekulturnim i prostim.

Onaj koji je odlučivao kome će povjeriti prenos jedinstvene fešte koja ima svoju specifičnost, poseban šug i jezik morao je znati da to nije posao za početnice pa ni za one koji pokušavaju da glumataju znalce, a već svi dobro znamo da u sopstvenom nesnalaženju predstavljaju i komiku, ali i tragiku u isto vrijeme.

Kotor dakle nije poligon za početnike, pa ni po sistemu lako ćemo karneval je opšta, pučka fešta.

Mlada novinarka, ako je to uopšte, feštanjulka kako je kolega njen zvao cijelo veče ili po njegovom Feštica, uspjela je da skakutajući svakoj grupi priđe gotovo istim pitanjem: Kako vam se dopada kotorski festival i odakle dolazite.

Tu i tamo još po neku riječ.

Kolega je bio rječitiji.

Od njega smo čuli da su talijani sa juga grdni i da su mnogo ljepši ovi sa ševera, da to može reć jer ga ne razumiju.

Komentarisao je i grupnu masku iz Kotora čiji je jedan dio kostima nazvao, kako reče “po kotorski pimpekom”.

Niz “bisera i neukusa” nije se tu zaustavio.

Govorio je neiživljeno kako bi grudnjaci po njegovom BRUSEVI đece pristajali odraslim đevojkama, da bi mogli i oni goli da vode program ali neće, da je golišave đevojke lijepo viđet uz obavezno cerekanje, i seksualne aluzije, ubijeđen da je duhovit i da mu od ruke ide kao meštru čiji će besprekorni bokeljizam oduševiti gledalačku publiku.

Na žalost, revolt je bio toliki da smo imali više poziva negodovanja, ali i dolazaka u Skala radiju danas.

Razlog komentara leži u potrebi da se više ne dozvole ovakvi promašaji. Naročito u susret Bokeljskoj noći, koja tradicionalizmom prednjači pa samim tim zaslužuje i posebnu pažnju i senzibilitet svih onih koji o njoj govore.

Zato voditelji treba da budu znalci, a ne amateri. Da se ne uče novinarskoj raboti na licu mjesta, pogotovo ne kada je u pitanju ovako specifičan i zahtjevan program.

Slavko Mandić