Iva Malešević: godinu ranije

Iva Malesevic  

Gošća Skala radija u ovoj kotorskoj promenadi, u vremenu kada padaju zvijezde i kada se sa njima poželi nešto lijepo je Iva Malešević, prošlogodišnja gradonačelnica u danima Festivala.  

Ključevi drevnog Kotora bili su u tvojim rukama prošle godine.  

Počeli smo sa ovogodišnjim malim gradonačelnikom i malim admiralom Draganom Markovićem, a završavam sa tobom.  

Za godinu smo svi i stariji i veći.  

Tvoj pogled na ovu dječju feštu i ovu manifestaciju namijenjenu djeci u Kotoru gradu.  

• Imam 19 godina. Prošle godine sam rekla da Festival ima 18 godina. Dokazalo se punoljetstvo, dokazala se ta specifična zrelost koju taj Festival ima i kojom on zrači godinama. Ja sam odrasla tu, odrasla sam i u Kotoru iako sam iz Risna. Moja porodica me vodila na Festivale i na svaku predstavu. Ja sam obišla sve trgove počevši od Trga od oružja do svih mogućih malih pjaceta na kojima se odigravalo sve to i nekako ja nosim tu radost od malih dana koju dijelim i sada. Meni je jako žao što danas ne mogu da odgledam sve predstave. Nekad mi je žao što su te predstave namijenjene najmlađoj publici ali opet imam priliku da vodim svoje mlađe sestre. Imam jednu sestru koja ima 9 godina, jedna je jako mala tako da sam i u tome svijetu nekako podjednako. Znam i o čemu razmišljaju i kako reaguju. Što je najvažnije vidim da na Festival gledaju istim očima neke radosti sa kojima sam ja gledala. Tako da je to izuzetno da se to osjećanje lijepo održi godinama. I to je izuzetno vrijedno.

Hoćeš da kažeš da te je u onom duhovnom smislu, u onom smislu unutrašnjih ljepota i doživljaja odgajao Kotorski festival i da on može, ukoliko ga na pravi način doživljavamo, odlazimo na predstave koje su nam ponuđene da nam pruži da znamo što znači teatar i pozorišna predstava. Kada se  aplaudira. Zašto ne reći to kako se gleda i kako doživljava.  

• Jeste. To je jedna kultura sama po sebi. Naučite jako puno stvari. Od kupovine karata, pa čekanja u redu, pa da očekujete nešto. Vrlo je važno kad ste djeca da očekujete nešto. Da postoji to vrijeme očekivanja. To je najbolje vrijeme prije no što dođe neki finiš, jedna predstava koja opet izaziva oduševljenje. Sjećam se Čarobnjaka iz Oza. To je nekako cijeli moj život. Ta slika velikog čarobnjaka koji nkako izlazi iza kulisa. Izuzetno lijepo. Sjećam se Tri musketara. To mi je bila omiljena predstava.

Prošle godine imala si čast da primiš ključeve grada kada je Festival doživio punoljetstvo baš kao i ti. Bilo je zaista simbolično i bilo je i pomalo dirljivo sve to skupa vidjeti. Savršeno si to kazala. Kazala si poruku. Evo da i sada čujemo što si rekla prošle godine, koliko si porasla i koliko je Festival porastao s tobom i tvojim vršnjacima.  

• Ja sam naglasila jednu jako finu stvar a to je akko godine prolaze tako prolaze i ostaju jedna osjećanja za koja vrijedi živjeti, vrijedi se sa njima odgajati. To je jedna kultura koju nosimo u sebi. Festival je prošao kroz se moje godine djetinjstva i nekako od početka zrelosti, amnogi bi i dan danas rekli za mene da sam dijete i jesam jer tako nekako tek krećem u neke odluke koje se tiču odraslog svijeta tako da mogu da dijelim ta osjećanja sa Festivalom koji je prošao neke svoje početne godine gdje se nekako tražilo ono što odgovara samoj djeci, ono što je najpristupačnije, do utvrđenih stavova koji su godinama proizveli jednu lijepu strukturu i jedno snalaženje u onome što djeci odgovara. Tako da opet kažem, posjetila sam na neke ljude koji su obilježili te sve godine poput čika Dragana Radulovića koji je izuzetno doprinio tome. Djeca su gledala na njegov lik kao na čovjeka koji treba da predstavlja djeci sve, jednog izuzetnog pjesnika.

I čarobnjaka svakako iz Oza i iz Crne Gore za sva vremena i sve prostore kako poeta i mora i kakva mu je uloga. Uloga Ive Malešević na ovim Festivalima zaista je bila da raste i odraste do čovjeka. Iva, danas godinu dana starija na fakultetu, i to koliko ja znam vrlo blisko ovoj mojoj struci, našoj struci. Rekla si mi da voliš novinarstvo, studiraš?  

• Studiram političke nauke, stim što sam ja na smjetu međunarodni odnosi. Morali smo se odmah opredijeliti. Znate, to novinarstvo i međunarodni odnosi-mi imamo iste predmete ove godine i jako su nam srodne te teme o kojima se razgovara. Morate steći jedno ogromno obrazovanje. Jako je važno da imate stav, ne toliko prema politici, prema sadašnjosti nekoj, već je jako važno da se obrazujete u svim mogućim sverama da bi na kraju mogli iznjedriti nešto što je vaše. I to je jako važno da vas ne ponesu neke sile koje su polarizovane nekako u društvu već da osnujete svoj stav prema vašem znanju. To je ono što nas uče te prve godine i svake druge. Sviđa mi se taj fakultet i nekako se poistovjećujem i sa radom i sa onim temama koje se obrađuju i sve tako u krug.

Slušajući te, a treba nam kadra budi sigurna. Treba nam kadra na nivou ove naše države koja kani krupnim koracima u familiju Evropske unije. Za dobrog novinara treba naravno istina i dobra riječ ali i ova elokvencija koju si pokazala i u ovom razgovoru. Onako ti sada to moram reći kolegijalno i novinarski prosto. Samo tako ako ćeš zaplivati nimalo lakim, upravo nemirnim vodama novinarstva. Budi to što jesi i što si ponijela sa Festivala jer će biti predstava i tekako životnih. U to sam ubijeđena jer takav jeste život Iva.  

• Znate, htjela sam vam reći još jednu stvar vezanu za mlade ljude. Ima neka priča u cijelom društvu kako jesu zastupljeni ili nijesu zastupljeni. Prosto se javlja neki stav da li su oni tu ili nijesu tu. Ja smatram da je jako važno da mali čovjek i da ljudi imaju tu mogućnost da znaju da mogu da promijene nešto. Eto to je jako važno jer, ukoliko znate da nešto možete da promijenite počevši od muzike preko predstava, nekog vašeg pogleda do obične nekulture i kulture u samom društvu onda vi možete da uradite puno. Onda imate motivaciju da nekako idete naprijed i onda je to jako važno.

Hvala ti što si odvojila vrijeme vikenda, tako ti sigurno potrebnog da doputuješ nam iz Risna, da budeš još malo uz atmosfere festivalske, teatarske u Kotoru i da budeš gošća Skala radija.  

Razgovarala Dubravka Jovanović