Intervju sa Srđanom Plamencom: Otac mi je govorio da uvijek s ponosom ističem da sam Crnogorac

Piše: Nada Stojanović

U srcu priče o životu, identitetu i dijaspori leži veza s Crnom Gorom, zemljom koja je oblikovala sudbinu Srđana Plamenca. Iako je cijelog života bio dijaspora, njegovi korijeni sežu duboko u crnogorske krajeve, gdje su roditelji imali dom. Majka, kao stipendistkinja iz Podgorice, otišla je u Beograd kako bi završila farmaciju, noseći sa sobom ponos crnogorskog identiteta. Otac, veterinar iz Bara, takođe je ostavio svoj trag u Crnoj Gori prije nego što se porodica preselila u Beograd.

U intervjuu za #CGDIJASPORA Srđan Plamenac nam otkriva ljubav prema Crnoj Gori koja je postala temelj njegovog identiteta u dijaspori. Od najranijih dana, roditelji su ga učili da se ponosi svojim porijeklom, da ističe svoju crnogorsku pripadnost s ponosom. Ta duboka emocionalna veza nije samo oblikovala njegovu ličnu identifikaciju, već je postala i pokretač njegovih aktivnosti unutar crnogorske dijaspore i političkog života.

Kroz životnu priču Plamenca, osjećamo kako se ispreplijeću emocije, snaga porodičnih veza i želja za doprinosom pozitivnim promjenama u domovini. U njegovim riječima odjekuje žar ljubavi prema Crnoj Gori, ali i pragmatični pristup izazovima života u dijaspori i ekonomskom razvoju zemlje. Ovaj intervju nije samo priča o jednom čovjeku i njegovim uspjesima, već i o složenoj vezi između pojedinca, njegove zajednice i njegove zemlje.

#CGDIJASPORA: Kako je migracija oblikovala životnu priču vaše porodice i od kada si član dijaspore?

#Srđan Plamenac: Ja sam cijelog života dijaspora. Otac i majka su iz Crne Gore. Majka mi je 1945. godine otišla iz Podgorice u Beograd i završila farmaciju kao crnogorski stipendista. Po završetku se vratila u Crnu Goru i radila dvije godine, a poslije otišla u Savezno izvršno vijeće i radila kao crnogorski kadar. Bila je na položaju i član Komisije za uvoz ljekova. Otac je završio veterinu u Zagrebu i vratio se u Bar gdje je radio osam godina u Veterinarskoj stanici. Kad je upoznao moju majku preselio se u Beograd i nevoljno napustio Crnu Goru. Kad se penzionisao vratio se u Bar.

#CGDIJASPORA: Kako su vaše porodične vrijednosti i očev ponos na crnogorsko porijeklo oblikovali vašu ličnu identifikaciju kao Crnogorca u dijaspori?

#Srđan Plamenac: Moja ljubav prema Crnoj Gori je velika. Tu ljubav su mi usadili roditelji. Oni su meni i sestri od rođenja govorili da smo iz Crne Gore koja je naša postojbina. Ispadalo je čak da smo gasterbajteri u Beogradu. Otac mi je uvijek govorio da se izjašnjavam sa ponosom da sam Crnogorac.

#CGDIJASPORA: Ispričajte nam vaš put od završetka veterine i rada u Baru do postizanja uspjeha kao vlasnik više firmi u Njemačkoj?

#Srđan Plamenac: Ja sam prelijepo živio u Baru. Nakon završetka Veterinarskog fakulteta radio sam u Veterinarskoj stanici u Baru, Poljoprivrednoj školi i Veterinarskoj inspekciji. I onda od one vAnta Markovića đe mi je plata bila skoro 2.000 njemačkih marka došao sam na 10. Tada sam otišao za Njemačku i uvijek ističem da sam ekonomski migrant. Moj put je bio vrlo težak. Otišao sam sa diplomom Veterinarskog fakulteta i 3.000 njemačkih maraka u džepu. Pošao sam da probam iako tamo nijesam imao nikoga. Radio sam mnoge poslove, dok mi za godinu dana boravka nijesu nostrifikovali diplomu. Poslije sam radio kao veterinar. U Njemačkoj je tada bio zakon da se nijesam sam mogao imati privatni biznis kao veterinar, nego sam radio kod drugog u veterinarskoj stanici. Slučajno mi je iskočila prilika da pođem u vode biznisa. Počeo sam da radim remonte u termoelektranama, rafinerijama i petrohemijskim postrojenjima i atomskim centralama, a poslije sam sa trećom firmom počeo da radim i sa površinskim kopovima uglja.

U Njemačkoj se radi puno, ali sam se brzo uklopio i integrisao. Iako nijesam znao njemački, pomoglo mi je što sam znao engleski i francuski jezik. Nijesam sam asimilirao, nego sam uvijek bio dijaspora.

#CGDIJASPORA: Kako planirate prilagoditi vaše poslovne aktivnosti s obzirom na gašenje termoelektrana i smanjenja profitabilnosti u proizvodnji uglja, te kako se osjećate zbog nedostatka veterinarskog posla koji ste nekada obavljali?

#Srđan Plamenac: Sada u mojoj firmama radi 120 zaposlenih. Ovaj posao je još uvijek profitabilan, mada se ide na to da se prekine proizvodnja uglja. Termolektrane će se polako gasiti pa taj biznis za 10 godina više neće biti profitabilan. Zvog toga imam i druge poslove, a to su održavanje i remont postrojenja. Imam i veliku radionicu od 1.500 metara kvadratnih gdje radim samo zavarivačke poslove. Veterinu više ne radim nikako već 22 godine. I taj posao mi nedostaje.

#CGDIJASPORA: Kako je vaša veza s Crnom Gorom oblikovala vašu aktivnu ulogu u crnogorskoj dijaspori i političkom životu, te kako planirate doprinijeti pozitivnim promjenama u domovini?

#Srđan Plamenac: U Crnoj Gori sam kontiunirano proveo samo tri godine. Dolazio sam ljeti, a sada češće dolazim. Aktivan sam u crnogorskoj dijaspori, bio sam i predsjednik eMDe Alijanse-Zajednice crnogorskih udruženja u SR Njemačkoj i stalno sam povezan sa Crnom Gorom gdje sam i partijski aktivan. Jedan sam od osnivača Crnogorske evropske partije (CEP) i član Predsjetništva. I to mi je bitna veza sa Crnom Gorom i želim da sa ostalima nešto promijenim u njoj.

#CGDIJASPORA: Kako vidite uloge druge generacije u dijaspori i njihovog potencijalnog doprinosa ekonomskom razvoju Crne Gore?

#Srđan Plamenac: Važno je da druga generacija ovih što su rođeni u Njemačkoj da se sjutra odluče za dolazak u Crnu Goru. To bi bilo idealno jer poznaju i naš i njemački mentalitet i mogli bi da stvaraju vrijednosti u Crnoj Gori ako se tamo ekonomski ambijent promijeni.

Moja preporuka roditeljima u Crnoj Gori je da bi trebali da svojoj djeci pričaju i podržavaju ih da se bave privatnim biznisom, a ne da se zapošljavaju u državne firme. Veliki su problemi u ulaganju iz dijaspore. Na primjer pravna sigurnost, uticaj politike na biznis je velika. Sporost administracije, birokratske procedure to su sve stvari koje otežavaju našim ljudima da ulažu. Druga stvar što je počelo da se dešava je da su bolje plaćeni ovi u državnim ustanovama, pa privatnici ne mogu da održivo posluju. Da bi dijaspora ulagala u Crnu Goru, trebalo bi da nema toliko politike, i da ima po opštinama ljudi koji će biti zaduženi za dijasporu. Na papiru toga ima, ali oko toga se niko ne brine. Na primjer, evo mene iz Bara niko nije kontaktirao iako me zna cijeli Bar da sam u dijaspori.

#CGDIJASPORA: Voli li supruga Mirjana da dolazi u Crnu Goru?

#Srđan Plamenac: Supruga Mirjana i ja idemo dva tri dana godišnje u Hrvatskoj, a ostatak odmora provodimo u Crnoj Gori. Nekada je više voljela Hrvatsku, a sada voli Crnu Goru isto koliko i ja i jedva čeka da dođemo. Supruga ima njemački i hrvatski pasoš i jedva smo uspjeli da prije dva mjeseca dobije privremeni boravak u Crnoj Gori.

#CGDIJASPORA: Kako biste ocijenili izazove s kojima se suočavaju mladi ljudi iz mješovitih brakova u ostvarivanju prava na boravak u Crnoj Gori i kako ih vratiti domovinu?

#Srđan Plamenac:  Mladi ljudi koji bi došli u Crnu Goru, poslije završetka škole u inostranstvu treba im omogućiti da dođu, ali barijere su velike. Državljanstvo je veliki problem, papiri, regulisanje boravka. Djeca iz mješovitih brakova naročito imaju problema. Meni je žena Hrvatica, ja sam Crnogorac, znači moja djeca koja su rođena u Njemačku nemaju mogućnost da dobiju nikakav boravak u Crnoj Gori. Moja đeca vole da dođu u Crnu Goru, a toje velika zasluga moje supruge. Mi smo ih učili odmalena i kući nijesmo nikada progovorili njemački jezik. Sin ima 22,  ćerka 19 godina tako da oni sada dobro barataju i pišu i sa crnogorskim i sa njemačkim pa barijere za dolazak u Crnu Goru nema nikakve.

Kod nas u dijaspori bi trebala da postoji jedna tačka povratka da kažemo DOSTA JE BILO, DOŠAO JE MOMENAT DA SE VRATIMO DOMOVINI. Pripadnici naše dijaspore svoju djecu treba stalno da dovode u Crnu Goru, da provode sa njima vrijeme i nauče ih bitnim stvarima.

#CGDIJASPORA: Uporedite nam kako je živjeti i raditi u Njemačkoj, a kako u Crnoj Gori?

#Srđan Plamenac:  Da bi se poslije Njemačke prilagodio na sistem i rad u Crnoj Gori čovjek mora da bude vrlo fleksibilan. Mada sada u Crnoj Gori ima više benifita – klima je bolja,  i uz neka druženja čovjek može da se prilagodi socijalnom i kulturnom životu. U Njemačkoj se praktično samo radi.

U Baru sam napravio jednu vilu za izdavanje i otvorio agenciju za nekretnine u junu prošle godine. Spremam se još neke poslove što se tiče proizvodnje, ali treba još da vidim šta će moći da se uradi. Planiram da se za dvije tri godine vratim u potpunosti u Crnu Goru. Sin mi se sve više interesuje za povratak u Crnoj Gori gdje bi rado radio. On je student, a ćerka je sada stjuardesa u jendoj velikoj njemačkoj avio kompaniji.

#CGDIJASPORA: Kako vidite potencijal za razvoj različitih sektora u Crnoj Gori, osim turizma i poljoprivrede, te kakvu ulogu vidite za aktiviranje proizvodnje kao osnove za ekonomski rast zemlje?

#Srđan Plamenac: Ima prostora za ulaganje, Crna Gora bi mogla da bude idealna ne samo u turizmu, i poljoprivredi nego da se aktivira proizvdnja jer to za mene baza jedne države. Vidjeli smo šta se desilo u koroni kada se Crna Gora oslanjala samo na turizam. Primjetio sam promjene u zadnje vrijeme. Moji su iz Crmnice pa se tamo bolje sada izdaju kuće na selu nego u Sutomoru. Treba razvijati ruralni turizam i obnavljati kućišta da đeca ne zaborave odakle su im korijeni. Tako i ja sada planiram da u selu Boljevići krenem u restauraciju svoje stare kuće.

#CGDIJASPORA: Kako vidite ulogu dijaspore u političkom i ekonomskom razvoju Crne Gore?

#Srđan Plamenac: Dugo vremena je dijaspora bila samo glasačka mašina za određene partije. Sada je stvarno došlo vrijeme da dijaspora prepozna ko je to ko može nešto da učini i ko želi iskreno da pomogne domovini. Moje je mišljenje da treba smanjiti državnu administraciju. U Njemačkoj su nosioci društva i razvoja mala i srednja preduzeća koja plaćaju poreze.

Mi iz Udruženje članica eMDe Alijanse smatramo da nam je zajednički imenitelj samo Crna Gora, Cetinje kao prijestonica i Podgorica kao glavni grad, a svi oni koji idu po mišljenje u Beograd, Sarajevo, Prištinu, Tiranu, Zagreb… to nijesu istinski Crnogorci i Crnogorke. Svaki dan kad dođem na posao prvo pogledam crnogorske portale, to je jače od mene. Mi iz dijaspore volimo Crnu Goru iz ljubavi, ne iz interesa.