Godina potrošenih riječi

Piše: Željko Rutović

Ne samo što je potrošila vrijeme i resurse, za mnoge iznevjerila krhku nadu i kulturu promjene, već je vlast potrošila i smisao značenja blistavih civilizacijskih  riječi. Jedna od njih je i riječ IZVINJENJE koja je inače etičkom upotrebom značenja mijenjala tokove istorije, gradeći svijet pomirenja i duha naprednog čovječanstva. Nakon primjera svjesne i ponovljene apostolske zloupotrebe trebaće vrijeme i vrijeme rehabilitacije odgovornosti, kulture, kodeksa i emancipacije kojom se riječju IZVINI titulariše etičnost njenog uzvišenog značenja.

Primjeri očite deformacije ontologije izvinjenja, za period jednogodišnje apostolske vladavine su očiti i drastični. U kaljuzi primitivizma i bestijalnosti političkog duha zamijenjena su mjesta i uloge etike i licemjerstva, laži i istine, morala i nemorala, javne odgovornosti sa botovima, spinom i šaptačke kuhinje  politikom.

Tek, pokazalo se, zloupotreba riječi i duha IZVINI uslužni je alat vlasti kojim se ničim sankcionisano nepočinstvo, mržnja, neukus, neodgovornost pravda demagoško-retoričkim trikom tzv Izvinjenja javnosti.

Kultura, čovjek i društvo jasno prepoznaju izvinjenje od ” IZVINJENJA”. Ne manje godina apostolske vlasti u računu zadimljene krčme i krčmara sa sve kamatnom netransparentnosti ostaje da porazno svjedoči gubitkom smisla duha, sistema vrijednosti kulture i odgovornosti prema javnosti.

Pa šta onda iz tog krčmarskog pretpolitičkog provizorija znači još jedna  pogubljena riječ? Bezidejni sunovrat, ma od koga dolazio, ne može se kompenzovati inflacijom  demagoške (zlo)upotrebe riječi…

I šta onda očekivati od navođenog političkog stada nego lojalnost kopije u slijedu pretpolitičkog duha koji na spekulacijama, izvrdavanju i svakojakom laviranju kupuje novi dan vlasti. To što za nju prodaje nešto mnogo važnije i nije bitno.

Svjedočimo ovih dana IZVINJENJA kako pitomaca tako i menadžmenta Policijske akademije iz Danilovgrada, kojom obavještava javnost da su “preduzeli niz mjera i radnji u cilju sankcionisanja vinovnika”.

A vinovnici-polaznici škole sa uniformom i grbom Crne Gore, navijaju protiv nje, radujući se njenom porazu u rukometnom meču protiv druge države.

Ali već sledeće jutro stiglo je izvinjenje i od vinovnika i onih koji će „sankcionisati“ vinovnike. Kao i u mnogo slučajeva prije, a biće i poslije, gdje riječ ne znači ništa, nemilice će se trošiti u kakofoniji – kajem se, bio je nesrećan događaj, sticaj okolnosti, emocije, nijesam tako mislio, pogrešno smo shvaćeni,….i tako politicka tuga do tuge….A i više, ako može više.

Pa da, sjećate se onog tzv “samo pokajanja,”nakon animalnog uriniranja nad ikonom civilizacijske slobode, bistom Ljuba Čupića.

Utrnula javnost, čiji samo rijetki izdanci čuvaju njeno ime, popila je još samo jedno  lažno, IZVINI. Duh perverzije pojma IZVINI, izašao je iz boce onog dana kada se je nekažnjeno cijepala i palila crnogorska zastava, ispisivali grafiti mržnje na vjerskoj osnovi, kada su jezik, crkva i sve što jeste crnogorsko ponižavani, rušeni i ruženi.

IZVINI je  bijedna kalkulacija sitnog računa čija su duša, srce i tijelo upravo u samom činu vandalizma, radikalizma i oslobođenog brutalizma.

Ne izvinjavajte se, bolje i jednima i drugima, jer, ni onaj koji upućuje ni onaj kome se upućuje ne vjeruju u izvinjenje. A đe je vjerni narod ?

Ne izvinjavajte se. Ostanite i budite to što jeste, do opet neke nove i prilike i kalkulacije. Nije valjda da nijeste to što ste kazali da (ni)jeste.
Ne izvinjavajte se, jer ćete tako sačuvati blijede tragove embriona dostojanstva i riječi da ste ono što ste kazali da jeste.
Riječ je ČOVJEK pa kada se i (ne)izvinjava. Pojeli ste još jednu plemenitu riječ. IZVINI je za velike i dostojanstvene, za one kojima je povod za izvinjenje incident a ne pravilo.

Za apetit neiskrenosti IZVINI, treba imati želudac. Oni koji drže do riječi ipak koriste neke druge organe…ko misli da živi bez njega, to i nije život.
Život treba i misliti….

Neću se IZVINJAVATI, jer sve ovo mislim, baš ovako.