Draginjo, crnogorska heroino!

Draginja Vuksanović Stanković, foto: gradski.me

Draginja, crnogorska heroino!
Ima li većeg priznanja danas za tebe od namjere četničke svetosavske horde da ti se motkama i bezbol palicama osvete što im u lice zboriš što su i od kakve su glibave ilovače načinjeni? Udarili su na tebe ženu, damu iz korijena, intelektualku, junakinju, ponosnu majku. Naši stari ti iz vremena časti poručuju da si čoek-žena. Simbol je to snage, čojstva, ljudskog vrhovnog dostignuća. To ti kukavice ne mogu oprostiti. Ali nema srca u tom čoporu koji u zlom naumu ujedinjen danas samo sa fantomkava može pred tobom jedinom.

A ti, Belvederko, prkosiš silama zla. Ne mariš što ti je ugrožena bezbjednost, svjesna da je tvoja viševjerska, višenacionalna, antifašistička svijest snažna odbrana koja agresoru ne pruža šansu. Nije te briga što ti ova vlast na odlasku ne pruža dostojnu zaštitu. Nema za tebe „Zovite mi Sergeja“. Nije ti ni potrebna zaštita od neiskrenih poluproizvoda, kojima više imponuje poprilična sličnost sa čudovištima iste ideološke močvare.

Igrom slučaja izbjegnuti napad na tebe, junakinjo ovog vremena, slika je crnogorskog potonuća. Samo je godina bila dovoljna da nas bude stid od samih sebe. Mnogi su uspavanost u blagostima naslijeđenih prethodnih sloboda razumjeli kao trajnu vrijednost pogodnu za sva vremena, pa i za ovo vrijeme zla. Da ih nijesi probudila na Belvederu i snažnom riječju u parlamentu osokolila, još bi zgužvani ćutali tamo đe se pojedini i sad nalaze.
Naravno, bila je sa tobom ona iskra koja se rađala u sokolovom oku, gore, visoko u lovćenskim plavetima. Bilo je časti pregrš u okruženju sa kojim si probdjela cetinjsku noć slobode. Zato te zlotvor mrzi. A mrzi i sebe, vjeruj mi. Naučen je na krugove pakla. Danas ga popovi sokole da ne izdaju volju naroda. Popovi kojima je vlast milija od Isusa, jer im ovaj u kojega se samo verbalno zaklinju ne pruža sjaj raskošnog života. Daleko li je od takvih zavjet hrišćanstva. Ovo je ipak nešto drugo.

Znala si heroino, Crnogorko i zbora i tvora, što je to što nam uzima obraz. I zvala si ga po imenu. A oni tebi namijenili motku i bezbol palicu.

Još malo Draginjo, junakinjo.

S.M.