Don Branko Sbutega: Smisao života sa sobom treba unijeti i u smrt

Don Branko Sbutega

Na današnji dan prije 14 godina u Kotoru je u 54 godini preminuo Don Branko Sbutega, župnik crkve Svetog Eustahije u Dobroti.

Na dan Blažene Ozane suzaštitnice grada Kotora i kotorske biskupije.

Odozgo na drevni grad svetošću i svjetlošću ekumenizma, Blaženica i Don Branko.

“Ako bih htio u tri riječi da obilježim ličnost don Branka Sbutege, rekao bih: inteligencija, obrazovanje, hrabrost. Idealan sagovornik… Za manipulatore, za one koji drže na uzdi mase, ljudi poput don Branka, najopasniji su neprijatelji… Baš zato ovaj uman i tolerantan čovjek vjere, izrastao je u savjest našeg toba”, zapisao je Filip David, a Đuro Šušnjić  za don Branka Sbutegu kaže:

„Za sve ove duge godine balkanskog ludila, pokazao je da mu odanost istini znači više od odanosti bilo kojoj strani, stranci. On je čovjek pokreta otpora lijenom i zatočenom duhu, kome je etničko bitnije od etičkog“…

Živjeti u ljepoti kakva je Boka je uvijek garancija da će ljudi tu dolaziti ne radi tebe nego radi ljepote i tu je  prednost živjeti i stvarati, pričao je Don Branko Sbutega, Bokelj i kosmopolita.

Kada ljudi dolaze u Boku onda osim sunca i mora, ovih brda i impresije pejzaža traže konkretnu kulturnu stvarnost, koju prvo nalaze po našim crkvama, bibliotekama i našim arhivima.

Na tom ljudskom istraživanju ove ljepote negdje sam i ja nezaobilazan, riječi su nezaboravnog don Branka.

Vremena su se promijenila i ljudi su u ovom društvu  shvatili da izbaciti  crkvu iz kulture, znači izbaciti i fundament kulture koji konačno ima svoj temelj u kultu, to je isti korjen.

Boka Kotorska je ne samo jedno prirodno ozračje ljepote nego i jedna riznica koju je povijest smjestila u zaista remek djela, kako u arhitekturi tako i u skulpturi, slikartsvu. Ona je apsolutno inspirativna, reminiscencije su don Brankove.

Njemu je Boka kako je govorio i na psihološkom nivou puno dala, crkva još i više.

Prvo mu je dala slobodu da djeluje, dala mu je povjerenje što u tolikoj mjeri malo koja struktura  daje. Bez toga povjerenja i toga ozračja, konačno i bez te edukacije koju je on ovdje primio, njemu ne bi bilo moguće da u tim procesima igra ulogu koju igra, pričao je.

Život je za čovjeka jedna jedinstvena šansa i avantura, jedina i neponovljiva, riječi su Sbutege, sveštenika i erudite.