Cvijeće na spomeniku strijeljanim mornarima u Škaljarima i strijeljanim borcima Orjenskog i Primorskog bataljona u Lipcima

Na spomenik strijeljanim mornarima u Škaljarima, delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora, koju je predvodio predsjednik Jovo M. Bećir, položila je cvijeće i odala dužnu poštu Crvenim mornarima.

„Satali smo se ovdje da obilježimo stopetu godišnjicu Pobune mornara u Boki, odamo počast četvorici strijeljanih mornara, učesnika i vođa pobune mornara,desetini umrlih mornara u zatvoru tokom sudskog procesa, dvojici poginulih mornara tokom pobune i svim pobunjenim mornarima i   da očuvamo od zaborava ovaj bitan istorijski događaj.

Priča o mornarima čiju stopetu godišnjicu od strijeljanja ovdje upravo obilježavamo je priča o mladićima koji su se na surovoj zimi pobunili za mir, ravnopravnost i protiv gladi.

Samo tri dana je trajala njihova pobuna, ali zapamćena je kao simbol otpora malog protiv jačeg, poručio je Bećir.

Bila je to oružana pobuna austro-ugarske ratne mornarice  u Boki Kotorskoj.

Pobunu mornara su vodili Antun Grabar, mornar iz Poreča, Jerko  Šišgorić, topdžija iz Žirija kod Šibenika, Mate Braničević iz Krila Jesenica kod Omiša, vodnik i tobđzija i Čeh František Raš na brodovima  Sankt George  i Gea. Ta pobuna ostaće zapamćena kao najveća pobuna u istoriji pomorstva  s obzirom na broj mornara i broj plovnih jedinica  koje su sudjelovale u pobuni.

Bilo je to junačko djelo, hrabrost i odvažnost koja je bila potrebna da se  pripadnici Austrougarske flote pobune zbog neljudskih uslova u kojima su živjeli i lošeg odnosa njihovih starješina prema njima.

U  sastavu Austrougarske flote  tada je bilo 11 nacija. Govorili su različitim jezicima  i vođe pobune pokazale su da se ovako nešto može pokrenuti u tim okolnostima, ako se hoće.

Nažalost, istorijske činjenice pokazuju kako je pobuna završila.

Njihova neodlučnost, neorganizovanost i neprihvaćanje savjeta Mate Braničevića da napuste Boku sa flotom, dovela je do sloma i kraha pobune mornara, ali njihovo djelo i junaštvo se obilježava i cijeni.

Strijeljanje mornara izvršeno je u Škaljarima od strane mađarskih vojnika  i to iz trećeg pokušaja.

Ostalo je zapisano  da je osuđenik Šišgorić gledajući u vojnike  koji treba da ga strijeljaju, doviknuo:

„Zar vi vojnici, za čiji smo se bolji život borili hoćete da nas strijeljate?“

Poslednje riječi Františeka Raša bile su:“Vi pucate u pravdu, Živjela sloboda!“

Jedan od vojnika koji je trebao da puca onesvijestio se.

Prva naredba za strijeljanje nije izvršena, dok se onesviješćeni nije zamijenio drugim.

Komandant je dao znak sabljom za paljbu po drugi put.

Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen.

Na to su, po komandi, pripucala dva vojnika i dotukli ga ,,ispričao je kasnije don Nko Luković o tom ogađaju.

Taj događaj, koji je u to vrijeme izazvao veliki interes Evrope, bio je udarna vijest novina u doba kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata, i poraz Centralnih sila.

Spomen obilježja podignuta su im u Škaljarima, Đenoviću, Poreču, Šibeniku, na ostrvu Žirije, te u českom gradu Prerovu. Mnoge ulice i obale naše bivše domovine nosile su njihova imena.

Grad Kotor im se odužio obilježavajući mjesto njihovog zatočenja i suđenja, mjesto strijeljanja ovim sarkofagom a jedan od brodova ondašnje Jugoslovenske oceanske Plovidbe nosio je ime „Prvi Februar“, u spomen danu pobune mornara.

Neka je slava vjesnicima borbe i slobode, kazao je na kraju Jovo M.Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotor

Delegacija UBNOR-a i antifašista Kotora odali su počast poginulim borcima strijeljanim u Lipcima. Minutom ćutanja odata je pošta strijeljanim borcima Orjenskog i Primorskog bataljona.

Predsjednik ove boračke organizacije Jovo M. Bećir je tom prilikom kazao da od samog početka 13. julskog ustanka italijanske fašističke jedinice u Boki Kotorskoj nikada nijesu imale mira zahvaljujući stalnom djelovanju pripadnika NOP-a, koji su, zbog snage neprijatelja uglavnom djelovali u ilegali.

Danas obilježavamo osamdesetogodišnjicu strijeljanja boraca Orjenskog I Primorskog bataljona.

Odstupanjem partizanskih snaga iz Crne Gore i Hercegovine u toku III neprijateljske ofanzive sa kojima se povlačio I dio boraca iz Boke ,na ovoj teritoriji nastupio je period krize NOP-a koja je trajala do kapitulacije Italije 8.09.1943 godine.

Smatrajući da je napuštanje partizanskih jedinica sa teritorije Boke I Crne Gore u potpunosti razbijen NOP ,razni četnički,nacionalistički I kolaboracionistički elementi uz svestranu pomoć i podršku Italijana,kao I katoličkog I pravoslavnog klera,odnosno svih oih koji su bili na suprotnim klasnim pozicijama prema NOP,složno su se ujedinili da do kraja razbiju I unište sve one snage koje su pomagale ili samo simpatisale oslobodilačku borbu ,inspirisanu I vođenu od strane KPJ.

Odjednom su se razmiljeli razni zulumćari  po svim selima,naoružani okupatorskim oružjemi snadbijeveni njihovom hranom ,prodajući tako svoju dušu za konzerve I paštu.

Ovi izrodi I plaćenici podsticani  od Italijana I četničkih emisara ,ne samo da su predano izvršavali naređenja  o pretresu pojedinih rejona  I hvatanju simpatizera I boraca NOP nego su izvršavali svakojaka nasilja nad porodicama partizanskih boraca.

Sve zarobljene borce I simpatizere ,uz najbrutalnije maltretiranje  smještali su u zatvore I logore na Mamuli I Prvlaci.

Organizovana su I suđenja uz razna saslušanja I iznuđivanja priznanja ,uz mnoge torture .

Izrečene su mnoge smrtne presude I vremenske kazne.

Jedno od većih suđenja bilo je  u Kotoru.,uglavnom borcima Orjenskog I Primorskog odreda,kada je italijanski prijeki sud za Dalmaciju  iz Zadra   osudio 57 lica na smrt a trideset na dugogodišnju robiju, što je imalo za cilj pored odmazde I zastrašivanje naroda.

Tako je 9 osuđenih boraca na smrt, presudom od  8.02.1943 strijeljano ovdje u Lipcima 11.02.1943 I to Dušan I Lazo Samardzić,Obrad I Pasko Dabović,Vuko I Savo Bećir,Marko Popivoda ,Simo Sijerković I Nikola Šabović,dok je ostalima kazna zamijenjena doživotnom robijom,na zalbu odbrane.

Svi oni su hrabro podnosili strašnu torturu tokom višemjesečne istrage zloglasnog mučitelja Renata Kandide,zvanog Crni Vitez

Dok su osuđene na smrt vodili fašisti kroz grad do brodića na pristaništu ,čula se njihova pjesma .Narod s obije strane ulica  ,iza zatvorenih škura,slušao je  pjesme osuđenih na smrt,bili su I vezani.

Na stratištu su svi devetorica umirali prkosno,jedni su pjevali,a drugi klicali partiji I skoroj pobjedi.

Većina je odbila vjerski obred ,odbili su I vezivanje očiju

Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kako je očevidac pop Jovo Radulović svjedočio)najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas,kao I onima koji dolaze poslije nas.

SLAVA IM I HVALA, kazao je na kraju obraćanja Jovo M. Bećir, predsjednik UBNOR-a i Antifašista Kotora.