CRTICE RAZNOLIČNE – CRTICA TREĆA: NOMEN EST OMEN

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, pleme Građani – Riječka nahija – atar Prijestolnice Cetinje

Glavni junak ove crtice je Bugar.

Bugar mu je pojavno-karakterni nadimak.

Negda je iz Crne Gore bio (po prvi put) lepetnut-mršiknut, pa je, potlje dogovora dvojice uzajamno zavisnih vođa, tj. zamolnice Rista-Antihrista upućene Milu-Tankovidcu – na ove bande vrnut.

Bugar je na Pravnom fakultetu u Titogradu u crnomantijaškoj odori predava’; prokletosavski parohova’; pođešto skudža’ (vjerovatno nije od našija, Crnogorcima otetija svetinja praznija špagova osta’); po ovdašnjijeh gostilnika obilato rilja’; ogavno pametova’; svojski grobolupeža’; s Crnom Gorom se sprda’ – i ostalo tomu podobno za svoju Sektu opošljava’.

Moglo mu je (i ostalima neprijateljima Crne Gore) tako biti, kad DPS-ovce i SDP-ovce nijesu umjele napravit državu, a imale su:

• parlamentarnu većinu;
• džandarmeriju;
• kazneno-popravne domove;
• vojsku;
• medije;
• … i
• pare

Ništa i nimalo nam iz aktuelne vlasti kriva/krivi nije/nijesu:

• bahati BANDITI;
• primitivna OLOŠ;
• svestrani LUPEŽI;
• klerofašistička BAGRA;
• srbočetnički TERORISTI;
• krvnički nastrojeni ZLIKOVCI;
• posrbljeni i/ili prodati NESOJI.

Za sve su nam krivi isključivo ”naši”:

• obični PIZDUNI;
• obični LUPEŽI,

koji su se u bivšoj vlasti za iole važne rabote pitali i o glavnim stvarima odlučivali.

No, pošto Risto-Sotona lipsa, negov našljednik, dugogodišnji glavni zaštitnik pedofilije u Prokletosavskoj sekti – Bugara skrajnu i to momčece (po drugi put) bješe odolen lepetnuto-mršiknuto.

U pitanju je pop Velibor Džomić.

Nikad mi ne bi nampanulo da napišem crticu s V. Džomićem u glavnoj ulozi, da skoro neđe nije ljeporječivo blagosilja’ ”brata” Dritana iz bratstva Abazovića, političku profojgoru i moralni ćenef, koji se zisto neće moći izmaći: RUCI (sopstvenoga) UDESA.

Ali, kad srbska lažava, podmukla i Crnogorcima neprijateljska Bigara nahvali albansku lažavu, bonu i Crnogorcima neprijateljsku Bigaru – mora’ sam metnut dva slova na papir.

Suština mi je ona latinska iz naslova:

”nomen est omen”

Nekoliko putah se zapitah: što li je korijen prezimena Džomić?

Zaboga: kako, od česa nastade to prezime?

Nikad nijesam čuo za nijednoga Džo-mića, nako za Velibora.

Od začetka sam znava’ da nema veze sa: ”Hey Joe” Jimi-ja Hendrix-a.

Niti sa: ”Joe Kidd” Clint-a Eastwood-a.

Ako nije od Džo (Joe), reko’ – da nije od: Džom, Džoma, Džomov, …?

Kadli, prebiskavajući po (srbskom) internetu – nađem jasan odgovor koji glasi (citiram):

”Džoma je naziv za seosku džukelu.”

Pa, da – to je to!

Moralo biti nešto tako!

Znava’ sam: stari Latini omanuti nijesu mogli.

E, ali ima još nešto.

Ako sam ga đekad stio spomenut, vazda sam izgovara’: Džorić.

Nekako mi sama od sebe takva pomisao šćaše stignuti, tj. brzinom munje ta inspiracija opučiti – kad gođ ga na fotografijama ugledah.

Pojavno.

I karakterno.

Uglavnom, on javno za Dritana reknu (citiram):

”Albanac, islamske vjeroispovesti i građanske orijentacije”.

Neđe priupitah:

”Je li Dritan građanske orijentacije, ili V. Džomić-Džorić laže?”

I od prisutne gospode crnogorske, rodoljuba sve tri naše vjere – i od srbočetničko-klerofašističke zbojne podanika i protivucrnogorske zbojne otpadnika, jednomašice mi uglas stiže odgovor:

”Džoma-Džora laže!”

On potom kaže (citiram):

”Tu postoji dvije-tri stotine monaha i monahinja, dvije-tri stotine sv(j)eštenika, …”

Opetovano laže!

U Crnoj Gori odavno ima ”s ko(n)ca i konopca” skupljenoga preko tisuću prokletosavskoga monaško-svješteničkoga protivucrnogorskoga šljama.

Mimogred (doduše, svi to znamo):

Crna Gora je svjetski rekorder po broju popova, tačnije – crnomantijaša (crnomafijaša) i crnomantijašica (crnomafijašica) – na tisuću stanovnika!

Zatijem veli (citiram):

”Mi se tamo (u Crnoj Gori 2019. i 2020. – prim. aut.) ni(je)smo bavili izborima, već odbranom svetinja, dostojanstva, identiteta, vjekovnih prava SPC i njenih eparhija u CG na koja je bezočno udareno sa vrha crnogorske zakonodavne i izvršne vlasti.”

Gleda javnosti u oči i onako mastan masno laže (od ”a” do ”ižice”).

U istoj beśedi, Džomić (prijevod na crnogorski: Džukelić) veliča potpisivanje tkz. ”TU”, i proglašava istorijskim činom, a ka’ doktor pravnih nauka – ni slova jednoga stručnoga i objektivnoga nemade da (onako znamenito ”pošteno” i ”istinoljubivo”, kako doliči Srbaljima-Opankošetačima oklen je rodom i genima) – rekne protivu sadržaja toga KRIMINALNOGA AKTA.

Molim, procijenite kolika je ljuckovina u pitanju – kad ništa negativno da lane nemade, niti išta kritički da grokne, iako (ka’ dr. mr. pr.) odlično znade – da je tkz. ”TU”:

• PROTIVUUSTAVAN;
• PROTIVUZAKONIT i
• filovan srbskim neizbježnim PODMETAČINAMA i tamo-njihovim urođenim OBER-LAŽAVINAMA, koje su puka suprotnost činjenicama iz povjesnice, tj. ISTINI.

Iskonski i u kontinuitetu kulturološki – mediteranska država Crna Gora, i njezina/naša svakodnevna stvarnost, danas (2020-2023) je zastiđa dostojan srbočetničko-klerofašistički opasni javni cirkus, kojega niko u Evropi ne poštuje, jer se odigrava ispod providnoga i bezvrijednoga balkanskoga šatora sačinjenoga, pomeđu svega ostaloga gnusnoga – od grdila transparentnih laži.

Kad je kreativnost laganja, tj. dubina laži u pitanju, pri ovdašnjim, oficijelnim i ofucanim lažovima (počev od Jakova-Lažova, pa nadalje …) – Baron Münchhausen je običan ćintez.

Pride, njegove (Baronove) laži su: bezazlene, naivne i zabavne, dok su klerofašističke laži četničkih lažova sa ovoga prostora: zlonamjerne, opasne i pogibeljne.

No, minuće i ovi sunovrat.

Kad-tad će ova mračna i anticivilizacijska ”revolucija” u Crnoj Gori skalati.

I lanik se zvati.

aktuelno