Cijenu je ipak platila samo Draginja

Piše: Slavko Mandić

Draginja treba da ode iz ovakve politike. Da spašava sebe od nezrelog društva, licemjernog, pokvarenog, lažljivog. Njoj nije potrebno da se dokazuje. Ostvarena je u potpunosti. Njena iskrenost i njen patriotizam izdržali su složenu provjeru u vremenu bjesnila. Postala je jača od partije. I eto belaja. To se ne gleda sa simpatijama u sredinama koje ne opraštaju uspjeh. A ova naša je upravo po tome poznata.  Ona to nije gledala tim očima. Građani su joj vjerovali, što je podsticalo na odgovorniji i pregorniji rad. Njoj mnogo više od  partije na čijem je čelu bila, istina kratko vrijeme, jer je znala da se pomjeri kad rezultat na parlamentarnim izborima 2020. godine nije ispunio predpostavljenu projekciju. Smatrala se odgovornom i zbog toga je podnijela ostavku. Jedina od lidera suverenističkog bloka, koji je toliko podbacio da je pročetnička, ultra desna kleropolitika, uz pomoć URE preuzela Crnu Goru i povela je stranputicom toliko snažno da su joj se zaljuljali temelji, opasno prijeteći da pokleknu i sruše se nepovratno. I opet konstatacija da niko od lidera suverenista nije podnio ostavku zbog toga. Svi su ostali na svojim pozicijama.

Narod je počeo da gleda Draginju kao liderku pred kojom je budućnost. Ona je postala smisao političke borbe od koje se očekivao rezultat. Zbog toga je dio građana na društvenim mrežama tražio od nje da hitno napusti SDP nakon cetinjske izdaje koja je zaboljela suvereniste. Ona kao sinonim otpora, po njima, nije trebala časiti ni čas. Ali, Draginja je i političarka. Žestoko razočarana onim što je njena partija učinjela Cetinju i Crnoj Gori, sačekala je da prođe noć puna nemira i unutrašnjih bolova i poslala poruku svima jasnu. Ona sa takvima neće, poručila je jasno i glasno: U objavi je napisala: Ono što se desilo u crnogorskoj prijestonici nijesu belvederske vrijednosti – ocijenila je poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović-Stanković komentarišući odluku ove stranke da vlast na Cetinju formiraju sa Starom gardom LSCG, uz ,,bezuslovnu podršku“ Ure i Demokrata.
– Neka niko ne računa da ću pod ruku zajedno sa onima koji kidišu na Crnu Goru! Ni juče, ni danas, ni nikad – poručila je Vuksanović-Stanković, napomenuvši da ima onih ,,koji će se svim srcem i do kraja boriti za crnogorsko Cetinje i belvedersku Crnu Goru“.

Javnost se na društvenim mrežama smirila prilično, ali ne potpuno. Ona je ovaj čin djelovanja SDP-a doživjela kao izdaju, a u takvom društvu Draginji nije mjesto. Ali, SDP nije prćija pojedinaca. Nije dobro ne dati šansu članstvu da keže što misli. Pa ako to ne uspije, ima vremena da se preduzmu i radikalniji koraci.

Na Draginju su kidisali verbalno i iz njene partije. Valjda nezadovoljni što ona nije prihvatila izdaju kao jedinstvenu odluku, vrijeđali su je neki koji nijesu vrijedni pomena. Ali takvi nju ne mogu uvrijediti. Ona je a ne oni donijela svih 8 mandata Cetinju. Jasno je to svima. Posebno ovima koji je najviše kritikuju. Viđeli su oni dobro kako joj narod u prijestonom Cetinju prilazi, grli je i želi sa njom istorijski selfi. A ona im je kazala ovo što i svima u Crnoj Gori. Nema šanse da ode sa onima koji su kadri da izdaju Crnu Goru. I što je tu nejasno?

Bila bi velika šteta da se Draginja povuče iz politike. Ili kojim slučajem da vrati mandat u parlamentu koji je njoj narod dodijelio. To bi tek bio poraz. A ona nije žena od poraza, već borkinja satkana od pobjeda.

Preśednički izbori 2018. godine

Činjenicu su neumitne. One govore sve. Śetićemo se stoga preśedničkih izbora 2018. godine. Draginja je sama imala više od 8,1% glasova i da nije preśednički kandidat bio Milo Đukanović, lako se moglo desiti da Crna Gora prvi put u svojoj istoriji ima ženu na svom čelu.
Bio je rezultat koji je govorio da je pred mladom političarkom perspektiva. Imala je duplo više od svoje partije.

Draginja izabrana za preśednicu SDP-a

Draginja Vuksanović Stanković izabrana na mjesto čelnice SDP-a 29. 06. 2019. a na njen prijedlog istoga dana izabran je i potpreśednik partije Raško Konjević. Na tom mjestu ostaće do 04. oktobra 2020. godine.

Ostavka kao moralni čin

Nakon nezadovoljstva izbornim rezultatom na parlamentarnim izborim avgusta 2020. godine, preśednica Socijaldemokratske partije Crne Gore Draginja Vuksanović Stanković podnijela je ostavku Glavnom odboru partije 04. oktobra iste godine. Bio je to moralni čin kojim je prihvatila odgovornost za loš izborni rezultat koji je bio daleko ispod projektovanog. Broj mandata je prepolovljen. Sa 4 na 2.
Ostavku je podnio i potpreśednik partije Raško Konjević. Iz najužeg vrha partije to jedino nije uradio počasni preśednik, dugogodišnji lider SDP-a Ranko Krivokapić.

Samo par mjeseci kasnije, 31. januara 2021. godine delegati na Kongresu Socijaldemokratske partije (SDP) izabrali su Raška Konjevića za novog lidera te stranke, a za zamjenika predsjednika Borislava Banovića.

Cijenu je ipak platila samo Draginja

Ako je Konjević podnio ostavku na mjesto podpreśednika SDP-a nakon lošeg izbornog rezultata, je li to značilo da, makar za duži period neće moći biti biran na neko od značajnih funkcionerskih mjesta u partiji? Jer, ako je Draginja kriva za loš izborni rezultat, onda je i on ništa manje kao potpreśednik koji je to postao na njen prijedlog. Da li to znači da moralna odgovornost za slab rezultat traje samo nekoliko mjeseci u vrhu SDP-a? Pozivajući se na EU standarde i uvažavajući demokratiju kao izvorni princip, u ovom slučaju je očigledno da se nešto ne slaže.

Naravno da je to stvar SDP-a. Ali crnogorski građani imaju pravo da znaju. Mnogi koji su svoj glas dali Draginji a ne SDP-u s pravom se ośećaju prevareni. Tim prije što je iz redova ove partije od proglašenja izbornih rezultata saopštavano da će oni prije na nove izbore nego što će izdati izbornu volju birača. A izdali su je sramno, da sramnije ne može biti.

Ovo je i Bečiću, novom koalicionom partneru SDP na Cetinju, tumačenje što znači izborna volja građana. Kad slažete glasače da ćete uraditi jedno a uradite drugo. Ali zna to dobro lider Demokrata.

Draginja je i dalje omiljena među suverenistima. Ona je profesorica Univerziteta Crne Gore, poslanica koja otvoreno u lice kaže svima, argumentovano i jasno što misli o njihovim stavovima i načinu na koji vode politiku urušavanja Crne Gore. Nju mnogi vide na visokim državnim funkcijama. Jasno, ako ne bude politički tu đe jeste sada, pod uslovom da se ništa ne promijeni.