Cetinje ubijaju, zar ne?

Piše: Sreten VUJOVIĆ

U povodu Zakona o statusu potomaka Dinastije Petrović-Njegoš iz 2011. godine, oglasio se princ Nikola, pa izjavi kako ga polemika oko toga „duboko rastužuje“. „Vitez tužnoga lika“ ne prestaje  da se bori protiv „vjetrenjača“,  ako je to  ikada  i činio! Prije bih kazao da je tadašnje njegovo „angažovanje…za mir i ljudska prava…zatim i za priznanje Crne Gore i njene nezavisnosti“ bilo po principu „štapa i mrkve“ u vidu dvora na Njegušima, kome se nikada nije ni okrenuo, velikog stana u centru Cetinja, placa  za izgradnju rezidencije, čije mjesto,  je svakako Cetinje a ne Podgorica! Zbog toga je i izgrađen Plavi dvorac, sadašnja rezidencija predśednika svih Srba u Crnoj Gori, da bi Nikola  Crnogorcima dokazao kako nakon oslobađanja Podgorice,  prijestonicu neće preseliti tamo.

Izgleda da je to „mjera“ časti obeščašćene Crne Gore nakon 1918. godine, zaslugom prinčevog pretka Nikole, koji se dockan śetio Duklje i hiljadugodišnje dukljansko-zetsko-crnogorske tradicije, a najvjerovatnije nakon što je potrošeno onih 26.000.000 dinara za koje je crnogorska kruna prodata rivalskoj dinastiji Karađorđevića! Često čujem da ovakve činjenice ne bi trebalo iznositi, jer „nemamo drugoga, a ni boljega“! Princ nas podśeti, nakon perverzija raznolikih oblika na Cetinjskom bijenalu, počev od seksualnog opštenja sa svim  vrstama šute i rogate stoke, te  analnih porođaja ruskih umjetnika (po čemu bi nasljedno pravo trebali imali i oni tako rođeni), tuširanja vlastitom mokraćom, pravljenja autoportreta vlastitom krvlju uz  pomoć malog kompresora i igle zavučene u venu „umjetnika“ i sl. kako  je tim zakonom „pravda ukazana dinastiji koja je branila slobodu, čast i nezavisnost Crne Gore“. U crnogorskom slučaju „autoportret“ se pravi krvlju oko 8.000 zvjerski mučenih i ubijenih crnogorskih civila i branitelja, od strane „nenasilne“  ujediniteljske  karađorđevićevske armade i njenih domaćih slugu, a crteži „pejzaža spržene zemlje“  uglijevljem iz oko 5.000 spaljenih crnogorskih domova i čeljadi (žena i đece),  koja je živa gorjela u njima! Kod ovoga ćemo, izostaviti „uhvaćenu“ depešu, zaslugom Gabriela D’Annunzia (1863. – 1938.) italijanskoga pjesnika, političara i ratnog heroja, kojim se obznanjuje deportacija nekoliko stotina, u Italiji preostalih, emigranata, crnogorskih suverenista, na osnovu sporazuma vlade Musolinija i Aleksandra Karađorđevića zbog čega je Musolini od strane srpskih vlasti i odlikovan ordenom Karađorđeve zvijezde. Misteriozne sudbine prvog crnogorskog sineaste Vladimira Đ. Popovića, Jovana Čubranovića i mnogih drugih, da ne pominjemo! Eeee, ovđe bi  mogli komotno da „uvrgnemo“ ono „nemamo drugoga, a ni boljega“! Još tada je Princa zasmetala riječ „nasilna“ jer je očekivao da Zakon bude  usvojen apsolutnom većinom glasova poslanika! Takvu situaciju imamo i danas u obrnutom smjeru, i to u interesu sljedbenika onih koji su  na sramnoj, nelegitimnoj i nelegalnoj Podgoričkoj skupštini razvlastili dinastiju Petrović-Njegoš, čistili poganska stopala crnogorskom zastavom, počeli zakivanje zadnjih brokvi u kovčeg Crne Gore, namjeravajući javno spaliti mošti crnogorskih svetaca, kojima se danas deklarativno klanjaju i koji su ih „ni krivi ni dužni“ doveli na vlast, „Ostroga mi“, kako „mantraju“ i sami kriminalci bliski vlastima! Ovaj put im „macu“ za zakivanje spomenutih brokvi, dodaje sam Princ, uključujući u nasljeđe i žensko potomstvo, koje prema Ustavu iz 1905. i kraljevskim pravilima nije moguće, jer nasljednik mora biti muški potomak, po muškoj liniji iz kuće Petrović-Njegoš! Ovaj put ćemo preskočiti prekršeno pravilo plemstva o civilnim brakovima, zbog kojih se  Vojvoda od Vindzora odrekao krune, jer Britanska vlada i Crkva Engleske nijesu odobrile taj brak kao prikladan za monarha! Ta pravila su poznata takođe u: Njemačkoj (“Hausgesetz”), Austriji (“Ebenbürtigkeit”), Francuskoj (“Mariage inégal“), i drugđe, u kojima je potrebno tzv. dinsatičko odobrenje!

Istina, kako kaže „princ tužnoga lika“, koji umjesto da pobijedi „vjetrenjače“ želi ih „preteslimiti“  u vlastiti  pośed, zaboravljajuću mudrost indirektnog pretka, genijalnog Petra II (jer vladike, kao monasi, nijesu mogle imati direktne potomke) da „manji potok u veći uvire, / kod uvora svoje ime gubi, / a na brijeg morski obojica!

Izgleda da se u „srpskom svetu“ sve može staviti na „pazar“, počev od krune, kupovine Tomosa za nasilničku i genocidnu Crkvu Srbije, u svrhu supermacije nad ostatkom pravoslavnog svijeta na Balkanu u Kraljevini SHS, do odšetete u zlatu koja nikada nije data Crnoj Gori kao zemlji saveznici u Prvom svjetskom ratu, do đedovine“, ničim zaslužene,  i okupane krvlju najboljih crnogorskih sinova od strane „nenasilnog“ režima Karađorđevića!

Bilo bi svakako smislenije da je Francuska orden viteza Legije časti  uručila simbolično Crnoj Gori, kao jedinoj i pravoj žrtvi velikosrpskog državnog terora, potpomognutog francuskim trupama pod komandom generala Šarla Venela (Charles Venel), projektovanog  upravo u Francuskoj, u Versajaskoj palati.

U kontekstu kompletnog urušavanja crnogorskog državnog dostojanstva, pored brojnih anomalija, jeste i ona da se za rezidenciju pod ovakvim uslovima određuje Perjanički dom na Kruševcu, poznat kao  Zimska rezidencija Nikole I, odnosno Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja „Josip Broz Tito“!? (revizionistički slučajno ili?)

Cetinje je zvanično Prijestonica Crne Gore! Zakon je zakon, a  vojvoda je vojvoda!

Cetinje (opet) ubijaju, zar ne?