Brisanje Radosava Ljumovića: Ideološka osveta pod maskom „kulturne inicijative“

Ključna odluka pred gradskim rukovodstvom

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i predsjednik Skupštine Glavnog grada Srđan Perić, svako iz svoje nadležnosti, trebalo bi da spriječe da ovakva inicijativa bude usvojena. Posebno zbog toga što postoji imperativna odredba da o promjeni naziva javne ustanove odlučuje Skupština Glavnog grada, a ne Savjet Biblioteke kao konačna instanca

Nenad Zečević

Novi pokušaj da se Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ promijeni ime teško je posmatrati kao običnu kulturnu ili administrativnu odluku. Posmatran u kontekstu događaja sa početka ove godine on sve više liči na nastavak procesa istorijskog revizionizma sa jasnim ideološkim predznakom: procesa u kojem se postepeno mijenja identitet jedne od najznačajnijih kulturnih ustanova Podgorice i istovremeno potiskuju simboli crnogorskog antifašističkog nasljeđa.

Ovo nije prvi korak. Naprotiv, djeluje kao drugi čin iste priče.

U januaru ove godine tokom obilježavanja 145 godina postojanja Biblioteke, naglašavano je od rukovodstva te institucije da je ustanova 1881. godine osnovana pod nazivom „Srpska čitaonica s bibliotekom“. Netačno – istorijski je poznata pod imenom Podgorička čitaona.

U tom trenutku mnogi su vjerovali da je riječ o simbolici ili usamljenom potezu. Danas, kada je Savjet Biblioteke usvojio inicijativu da ustanova više ne nosi ime Radosava Ljumovića, već da bude preimenovana u Narodnu biblioteku „Marko Miljanov“, dešavanja sa početka godine dobijaju potpuno novu dimenziju. Ono što je tada izgledalo kao simbolična pokazna vježba danas djeluje kao prvi korak u procesu čiji je krajnji cilj redefinisanje identiteta ustanove.

Prema dostupnim informacijama, prijedlog je zvanično podnio član Savjeta Novica Đurić, obrazlažući ga kao „čin istorijske pravde“ prema vojvodi Marku Miljanovu Popoviću, čiji se doprinos crnogorskoj istoriji, kulturi i književnosti ne može dovoditi u pitanje. Inicijativu su podržali Bećir Vuković, Emilo Labudović i Novica Đurić, dok je predsjednica Savjeta Gorica Vukićević bila uzdržana, uz ocjenu da se ovakve odluke ne bi smjele donositi bez šireg dogovora, argumentacije i ozbiljne javne rasprave. Konačnu riječ o promjeni naziva trebalo bi da da Skupština Glavnog grada.

Nije nevažno ko donosi ovakvu odluku. Vuković u javnosti kontroverzni dobitnik 13 julske nagrade, Labudović i Đurić inače osnuvači Srpske kuće u Savjet Biblioteke imenovani su na prijedlog Nove srpske demokratije. Ako je to novi odgovor NSD kako se najavljuje u javnosti onda to nije dobar put.

Zbog toga je teško govoriti o slučajnosti.

Upravo zato ovaj slučaj prevazilazi pitanje jedne biblioteke. On otvara pitanje odnosa prema istoriji.

Radosav Ljumović/Foto: NBCG

Istorijski revizionizam ne mora uvijek značiti negiranje činjenica. Često se ispoljava mnogo suptilnije -selektivnim naglašavanjem pojedinih djelova prošlosti, dok se drugi sistematski potiskuju iz kolektivnog pamćenja. Ne brišu se događaji iz istorije, već simboli koji ih predstavljaju. Ne osporava se direktno antifašizam, već se postepeno uklanjaju ljudi koji ga personifikuju.

Radosav Ljumović upravo je jedan od tih simbola.

Bio je pjesnik, novinar, komunista, politički zatvorenik i dobrovoljac Španskog građanskog rata. Poginuo je 1938. godine boreći se protiv fašizma, u vrijeme kada veliki dio Evrope još nije bio svjestan razmjera opasnosti koja dolazi. Njegovo ime na biblioteci nije slučajno. Ono predstavlja podsjećanje da je antifašizam duboko ugrađen u istorijski identitet Crne Gore.

Zbog toga uklanjanje njegovog imena nije neutralan administrativni čin. Ono neminovno nosi političku i simboličku težinu.

Posebno ne uvjerava obrazloženje da se sve čini radi afirmacije Marka Miljanova. Marko Miljanov je jedna od najvećih istorijskih ličnosti Crne Gore i njegovo mjesto u nacionalnoj istoriji ne dovodi se u pitanje. Njegovo ime već nose škole, ulice, trgovi, muzeji i brojne ustanove. Upravo zato ostaje pitanje na koje javnost zaslužuje odgovor: zašto afirmacija Marka Miljanova podrazumijeva brisanje Radosava Ljumovića?

Pored toga, prijedlog predviđa da ime Radosava Ljumovića bude dodijeljeno sali koja trenutno nosi ime Marka Miljanova, čime bi, šahovskim rječnikom, bila izvršena svojevrsna rokada u imenovanju. Takvo rješenje ne umanjuje suštinu problema, već dodatno pokazuje da se ime antifašiste ne čuva kao identitetski temelj ustanove, već se pomjera na simbolički niži nivo.

Crna Gora nije toliko siromašna istorijom da u njenom javnom prostoru nema mjesta za obojicu.

Zbog toga se stiče utisak da cilj nije promocija Marka Miljanova, već uklanjanje Radosava Ljumovića.

Ako se zajedno posmatraju insistiranje na identitetskom okviru s početka godine i pokušaj da se ukloni ime antifašiste Radosava Ljumovića, teško je izbjeći zaključak da je riječ o kontinuitetu. Prvi potez bio je simbolički, drugi institucionalni. Prvi je testirao reakciju javnosti, drugi pokušava da trajno promijeni identitet ustanove.

Zato bi gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i predsjednik Skupštine Glavnog grada Srđan Perić, svako iz svoje nadležnosti, trebalo da spriječe da ovakva inicijativa bude usvojena. Posebno zbog toga što postoji imperativna odredba da o promjeni naziva javne ustanove odlučuje Skupština Glavnog grada, a ne Savjet Biblioteke kao konačna instanca. Upravo zato je odgovornost lokalne vlasti da zaštiti proceduru, javni interes i antifašističko nasljeđe Podgorice.

Takvi procesi predstavljaju opasan presedan. Jer ako danas bez ozbiljne stručne i javne rasprave može biti uklonjeno ime čovjeka koji je život dao u borbi protiv fašizma, sjutra se istom logikom mogu preispitivati i druga imena, drugi simboli i drugi djelovi crnogorske istorije koji se ne uklapaju u trenutnu ideološku matricu.

Javne ustanove kulture ne smiju biti prostor u kojem svaka nova politička većina uređuje istoriju prema vlastitim potrebama. Njihova uloga nije da proizvode novo kolektivno pamćenje, već da čuvaju postojeće.

Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ više od šest decenija nosi ime čovjeka čija biografija svjedoči o borbi protiv fašizma i o vrijednostima na kojima počiva savremena Evropa. Mijenjati to ime danas znači poslati poruku da ni antifašističko nasljeđe više nije trajna vrijednost, već simbol koji može biti uklonjen kada postane politički nepodoban. Upravo zato pitanje imena ove biblioteke nije samo pitanje jedne ustanove: ono je pitanje odnosa Crne Gore prema sopstvenoj istoriji, njenim vrijednostima i nasljeđu koje želi ostaviti budućim generacijama.