Brguljanova Skalinada prostora duha i graditeljstva lokalne baštine

Brguljanova Skalinada prostora duha i graditeljstva lokalne baštine

Piše: Dubravka Jovanović
Foto: Anton Gula Marković

“Skalinada župne crkve u Prčanju“ naziv je monografije autora Željka Brguljana,
koja predstavlja još jedan je dragocjeni dar svome zavičaju i rodnom Prčanju.
Prepoznatljv je Brguljanov manir strastvenoig njegovanja ,proučavanja i
istraživanja kulturne i pomorske baštine Boke Kotorske riznice ljepote i duha
kojoj se stalno vraća kistom , perom, nervom naučnika.
Ili kako je kazala urednica monografije, akademkinja dr. sc. Katarina Horvat-
Levaj, predstavljajući novu Brguljanovu knjigu –“cjelokupan opus Željka
Brguljana, utemeljen je s jedne strane na talenat i ljubavi prema zavičaju, a s druge
strane na istraživanju i znanju.
Bez dobrog poznavanja povijesti, književnosti, kulturne baštine ali i sustavnog rada
u arhivima i na terenu, ne bi mogle nastati tako impozantne knjige, studije i članci
širokog spectra tematike s naglaskom na pomorsko likovnim temama.
Sva vještina znalačkog autora dolazi do izražaja u ovoj novoj knjizi, kazala je
Horvat-Levaj.

Ona je podsjetila da je župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, izgrađena
prema projektu arhitekte Milana Karlovca, građena više od jednog vijeka, zbog
čega su se mijenjale političke i urbanističke okolnosti.
„Kada se crkva pred kraj venecijanske dominacije projektirala, nije se niti znala
točna lokacija, a kad je ona određena, Makaruzzi projektira skalinadu koja se od
crkve spuštala ravno do mora. Ipak, bilo je to još doba procvata bokeljske
mornarice i vrijeme kada se glavni promet odvijao morem. Kada je konačno,
početkom 20. stoljeća, nakon dovršetka crkve, došla na red i izgradnja skalinade,
Boka se nalazila u sklopu Kraljevine Dalmacije kao dijela austrijske monarhije, a
uz more je već bila trasirana cesta.

Objavljivanjem ove monografije ostvarena je i formalna saradnja Instituta za
povijest umjetnosti u Zagrebu i Željka Brguljana, rekla je Horvat-Levaj.
Istraživanja Institurta, bila su usmjerena upravo na fenomene bokeške graditeljske
baštine barokne župne crkve u Perastu, župne crkve u Prčanju i najvažnijem
bokeškom svetištu Gospi od Škrpjela , te smo kako je jednom crnogorski akademik
Rajko Vujićić zamijetio, po prvi put istaknuli i uticaje Boke na dubrovačku i
dalmatinsku baštinu , a ne samo obrnuto, kako se uobičavalo tumačiti međusobna
povezanost, podsjetila je Horvat-Levaj.

U ime domaćina, Pomorskog muzeja Crne Gore, autora i brojnu publiku pozdravila
je Maja Uskoković, direktorica Muzeja, naglasivši dobru i uspješnu saradnju
Brguljana sa ovom kulturnom institucijom.

Dobro poznat kao predan istraživač kulturne i pomorske baštine Boke kotorske, ali
i kao likovni umjetnik i književnik, rad Željka Brguljana odlikuje rijetka sposobnost da poveže naučnu preciznost s neposrednim poznavanjem prostora o kojem piše, kazala je Uskoković.

„ Ako imamo činjenicu da postoji jedna knjiga koja je posvećena jednom stubištu,
onda mislim da to govori o kulturnoj razini te sredine koja je prepoznala tu potrebu
i koja je omogućila da se takva knjiga realizira“, riječu su recenzenta monografije ,
dr. sc. Andreja Žmegača koji se osvrnuo na arhitektonske osobenosti skalinade i
značaj arhitekte Milana Karlovca.
„To je jedan značajan graditelj koji je puno gradio i koji je bio prisutan u
Dalmaciji, na potezu od Zadra do Boke, a poslije je radio i na Cetinju.
Radio je u baštinskim prostorima, na spomenicima kulture, među kojima su
kotorska i splitska katedrala, i pokazao senzibilitet za funkcioniranje u povijesnim
ambijentima.Vrlo je uspješno riješio složen prostorni problem svladavanja visinske
razlike na relativno ograničenom prostoru. Skalinada nije samo funkcionalna
komunikacija nego arhitektonski element koji oblikuje čitavu vizuru mjesta”,rekao
je Žmegač.

Ova knjiga, koja je dvojezično izdanje, predstavlja primjer cjelovitog
interpretativnog pristupa baštini.
Ona ne promatra samo arhitektonski objekt, nego ga povezuje s arhivskom
građom, prostorom u kojem nastaje i živi, te zajednicom koja mu kroz vrijeme daje
život i značaj,kazala je u svom nadahnutom osvrtu mr. istorije umjetnosti Maja
Marović.
„Prčanj je prostor koji je autora oblikovao i kojem se on neprestano vraća. Upravo
zato Boku promatra iz dvije perspective, iznutra i izvana.
Praktički se granice između istraživača, entuzijasta, lokalnog kroničara i svjedoka
prtostora se prepliću.
Marovićeva se osvrnula i na zavičajni jezik kojim ova knjiga progovara u svojoj
strukturi.” Ova knjiga postaje svojevrstan žanrovski fenomen u kojem istraživački
rad postaje gotovo osobno svjedočanstvo, a rekonstrukcija i arhitektonski život
građevine postaju svjedoci života lokalne zajednice.Tako su muka, žrtva i trud oko
izgradnje crkve i stubišta postali simboli napora da općina koja pokreće pitanje
gradnje crkve, ispuni svoju svrhu kao zajednica, što komuna , odnosno
communitas iz natpisa i posvetne ploče, izvorno i znači.
Autor čitav svoj projekat promatra upravo kroz to očište, kao netko tko nastoji
ponijeti glas zajednice kroz vrijeme. Ovakve knjige donose nešto važnije od
podataka o lokalnoj baštini, čuvaju odnos prema njoj I to je ono što će u konačnici
odlučiti o tome koliko ćemo je znati sačuvati, zaključila je Marović.

Jedan izrazito lokalni spomenik,skalinada u Prčanju, otvara mnogo šira pitanja o
naručiteljima, graditeljima, prijenosu arhitektonskih zamisli, ideja i znanja, te o vezama lokalne sredine sa širim jadranskim i talijanskim prostorom kazala je dr.
sc. Darka Bilić viša naučna saradnica u Institutu za povjesti umjetnosti u Zagrebu.
Monografija lokalnu temu uspješno smješta u širi kontekst venecijanske
graditeljske tradicije i jadranskog prostora.

“Područja koja danas pripadaju različitim državama tada su bila dio istoga
kulturnog i profesionalnog prostora. Arhitekti, inženjeri, majstori, projekti i
tehnička znanja slobodno su cirkulirali Jadranom, pa današnje granice ne mogu biti
mjerilo za razumijevanje tadašnjih graditeljskih procesa, kazala je Bilić, dodajući
da mjesto nije bilo pasivni primatelj arhitektonskih rješenja.

„Prčanj se pokazuje kao zajednica koja vrlo svjesno bira stručnjake i rješenja,
prilagođavajući ih vlastitim potrebama i ambicijama. Upravo zato monumentalnost
crkve i skalinade nije slučajna, nego predstavlja izraz gospodarske snage,
društvenoga položaja i kulturnih težnji tadašnje prčanjske zajednice.“
Na kraju večeri pozdravljen dugim aplauzom, Željko Brguljan zahvalio je
učesnicima promocije, saradnicim na knjizi, recenzentici,
magistrici Zorici Čubrović, fotografu Tonu Guli Markoviću, dizajneru, glavnoj
urednici Katarini Horvat-Levaj, prevoditelju dr. Grahamu McMasteru i domaćinu,
Pomorskomn muzeju Crne Gore , direktorici Maji Uskoković.
Ono što je sve obradovalo je najava nove knjige, već do kraja ovog mjeseca,
posvećene kapetanskoj obitelji Ivanović, jednoj iz plejade slavnih bratstava
dobrotskih moreplovaca u izdanju Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor.
Program je vodila Dijana Đurašković.

Skalinada je podsjetimo nastala u zajedničkom izdanju Pomorskog muzeja Crne
Gore, Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb i Instituta za povijest
umjetnosti u Zagrebu.