BOŽIĆ

Ukoliko neko smatra da je moje bajagi ”odricanje” od tradicije koju nam tuđin i okupator nametnu prije (skoro će) 106 godina, drastična odluka – neka ne smetne s uma da je neuporedivo drastičnije i, zarad ukupnih okolnosti, izuzetno bolno i tužno bilo našim precima odreći se višestoljetnje tradicije da se, po teke uvedenom novom, zvaničnom kalendaru – Božić više NE smije slaviti u decembru, no mora u januaru.

Piše:

Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ

seljak iz Građanah

____________________

SRETAN I SPOKOJAN BOŽIĆ

ŽELIM SVIM HRIŠĆANIMA

KOJI VELIKI PRAZNIK

DANAS SLAVE !!!

____________________

____________________

Ilija Pera Đukano’a Bajković je bio moj prađed.

Umaro je 1917. godine.

Da je živ dočeka’ kraj te godine, Božić bi (ka’ i vazda) slavio 25. decembra – po tadijer, u Kraljevini Crnoj Gori, još važećem starom, julijanskom kalendaru (ustanovljenom 46. godine prije nove ere).

Glede datuma Božića isto je bilo i 1918., ali – u okupiranoj Crnoj Gori.

____________________

Mimogred:

Božićni ustanak se zbio u decembru 1918., a ne u januaru 1919., ka’ što bismo, može bit’, pomislili – pogledano iz današnje perspektive i stečenih navada.

____________________

19. januara 1919., na crnogorskom prostoru već poništenoga imena, uveden je novi, gregorijanski kalendar (ustanovljen 1582. godine).

Imajući u vidu da je 7. januar bio minuo, a 25. decembra se nije smjelo slaviti – logika mi nalaže da Božića te 1919. godine u Crnoj Gori nije bilo.

Naime, mora’ se čekat’ januar naredne 1920. godine, jer je okupator iz Srbije (i njegova ”crkva”) našim precima tako bio naredio.

Kako još u 16. stoljeću uzvišene nauke (uključujuć’ i Pitagorinu matematiku), učinješe da dođe do neizbježne revizije staroga (prije 442 godine prevaziđenoga) kalendara, odnosno – ispravki njegovih očitih i neprihvatljivih netačnosti, i ustanovljavanja novoga kalendara, po kojemu se danas na planetu Zemlja skoro sve računa, tj. spram kojega funkcioniše veći dio čovječanstva – liše (primjerice radi) crkovnih praznika u nekoliko država, među kojima je, nažalost – i Crna Gora – ja od lanik Božić slavim 25. decembra.

Objelodanjeno činim zarad toga što:

• poštujem prađeda Iliju (ka’ i čukunđeda, šikunđeda, …), koji je Božić slavio u decembru;

• više ne pristajem na nametnuta nam nazadnjačka pravila;

• želim biti u skladu sa normalnim i civilizovanim svijetom.

Uz svekoliko uvažavanje svih vas koji ovo čitate, razlog mojega iznošenja u javnost nečega što je religiozna, pa tijem i privatna-intimna, a ne javna stvar – jest da: onijema, koji mi namjeravaju čestitati Božić uživo, ili putom mobtel-a (pozivom, porukom) – dam na znanje da to učine danas, 25. decembra.

Naravno, isto važi i za ubuduće.

Ovako javno postupih da ne bih – ka’ 7. januara ove, još uvijek tekuće godine, živom riječju, ili neuporedivo više u pisanoj formi, ka’ odgovor na mnogobrojne poruke – objašnjavao svoju odluku, jer mi obzir, proisteka’ iz kućnoga vaspitanja, ne dozvoljava da na dobronamjerno iskazanu želju, tj. čestitku za Božić ostanem bez odgovora – iskaza blagodarnosti i uzvratne čestitke.

____________________

____________________

Danas rabiti stari, julijanski kalendar pripada istom opusu razmišljanja ka’ kad bi se u 21. stoljeću tvrdilo da je Zemlja ravna ploča koju podupiru četiri slona, a koji se opiru na oklop velje žabe kornjače, pa kad se nekoji od tijeh slonova malo gicne – dođe do zemljotresa.

Ako Novu godinu jedino zbiljski dočekujemo-slavimo u noći 31. decembra na 1. januar po novom kalendaru; ako rođendane slavimo po novom kalendaru; ako karte za let aeroplanom kupujemo za neki datum po novom kalendaru etc. – potom hoću jasnu sliku, red i usklađena pravila u svemu.

Red i opšteprihvaćena pravila NE poštuju samo zaostali i primitivni; drugojače rečeno – necivilizovani.

A, necivilizovani se civilizaciji i nauci opiru, i njihovom ”osobitom tradicijom” kočopere, zato što su, živjeći i dalje u mračnom srednjem vijeku – zutucani.

____________________

Mimogred:

Zaboga, je li kralj Nikola telegrafske depeše po dvorova na višem dijelu Evrope šilja’ datirane po starom, ili ih je datira’ po novom (iako u Kraljevini Crnoj Gori još neoficijelnom), gregorijanskom kalendaru?!

Ipak, biće da se mora’ povinovat’ pravilima naprednih.

____________________

Ukoliko neko smatra da je moje bajagi ”odricanje” od tradicije koju nam tuđin i okupator nametnu prije (skoro će) 106 godina, drastična odluka – neka ne smetne s uma da je neuporedivo drastičnije i, zarad ukupnih okolnosti, izuzetno bolno i tužno bilo našim precima odreći se višestoljetnje tradicije da se, po teke uvedenom novom, zvaničnom kalendaru – Božić više NE smije slaviti u decembru, no mora u januaru.

Crnogorska identitetska pogibija, kad je u pitanju ogromno toga, pomeđu dva svjetska rata na silu i pod prijetnjom oružja, iz Srbije donešenoga (pa na fine nastavljeno kroz cijelu drugu polovicu 20. stoljeća, sve do dana-danjega) – oličena je u toj nametnutoj, tuđoj tradiciji na našem prostoru staroj samo 100-njak godina, koju brojne neznavene zagondžije, lakome inadžije i uboge prodate duše smatraju da je takva odvajkada bila ovđe.

Ona je potisnula i u užasavajućoj mjeri poništila našu osobitu dukljansko-zetsko-crnogorsku tradiciju staru znatno preko 1000 godina.

____________________

Crnogorci i Crnogorke,

Ako jednoga dana naša sveta, čista i prečista CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA donese odluku da se Božić slavi 25. decembra – svi mi odlično znamo da se u tom slučaju nećemo ”pokatoličiti” (kako biše nam Srbalji i Posrbice umjeli na njima svojstven način ”časno” i ”čojski” sročiti), tj. nećemo se vrnuti u katoličanstvo, vjeru našu pra-prađedovsku, koju vazda dobronamjerno i ekumenski gleda(j)mo ka’ dio naše svete višestoljetnje tradicije.

Slaveći Božić 25. decembra bili bismo u društvu sa:

pravoslavnom Aleksandrijskom i Antiohijskom patrijaršijom; pravoslavnim crkvama Bugarske, Rumunije, Grčke, Kipra, Albanije, Poljske, Češke, Slovačke; autokefalnom Pravoslavnom crkvom Ukrajine, i Finskom arhiepiskopijom.

Vjerujem, složićete se:

Radi se o dobrom, probranom i cijenjenom društvu.

Zasada smo u rđavom, poganskom i neprijateljskom društvu antihrišćanina iz Srbije, koji nam je (pomeđu ostaloga):

• 1919. nametnuo datum slavljenja Božića u januaru, a ne u decembru (prije jedino prave Nove godine) – što je mimo normalnoga hrišćanskoga svijeta;

• 1920. nekanonski i pod prijetnjom smrti staromu mitropolitu Mitrofanu Banu ukinuo autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu;
• 2022. oteo sve sakralno, tj. medijalni dio nacionalne kulture, i – oteo ono Čovjeku najsvetije – grobove.
  Aktuelno