Bokeljska mornarica danas pripada onima koji njen Statut prihvaćaju, onima koji je cijene i poštuju, onima koji se s njom žele upoznati, onima koji Kolo Sv. Tripuna osjećaju kao dio duhovnog identiteta, onima koji žele bratsku slogu vriježiti (širiti), koji žele Boga, Bogorodicu i Svetoga Tripuna častiti (Lode).
Polemika koja se od kraja 2017. i početka 2018. godine počela voditi u sredstvima javnog priopćavanja, pa i u Skupštini Crne Gore i u Saboru Republike Hrvatske, nije mogla zaobići pažnju Kotorske biskupije koja je izvorni duhovni baštinik ove, danas u biti memorijalne i uz kult Sv. Tripuna vezane, institucije. Povod svemu jest prijedlog da se ista nađe na UNESCO-voj listi kao crnogorsko nematerijalno kulturno dobro. Svjesni smo sadašnjeg povijesnog trenutka u kojemu naslućujemo iz materijala kojega imamo, namjernu nepreciznost u prepoznavanju njene ključne kršćanske katoličke komponente, jasno istaknute kako u Statutu Bokeljske mornarice Kotor u članu 33, tako i u Pravilniku o odori, činovima i nastupima aktivnog sastava Bokeljske mornarice Kotor, osobito u članu 51. Prepoznaje se to i u nekonzultiranju Biskupije u pisanju prijedloga za nominaciju Bokeljske mornarice za UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine, kao i ne traženju potpore za njenu nominaciju. Radi se na neki način i o nama, ali bez nas.
Zato ovo priopćenje započinjemo invokacijom iz najstarijeg sačuvanog Statuta Bokeljske mornarice koji se čuva u našem arhivu: Adsit nobis gratia Spiritus Sancti – Neka s nama bude milost Duha Svetoga, s željom da nikoga ne uvrijedimo, blago i s poštovanjem iznoseći činjenice koje kao institucija zastupamo.
Čija je Bokeljska mornarica?!
Identitet Bokeljske mornarice karakterizira višeslojnost. U njenoj više nego tisućljetnoj opstojnosti nije moglo biti drugačije. Ako izostavimo stalnu, već od srednjega vijeka prisutnu tradiciju, kao povijesni ali ne primarni i sigurni izvor, Bokeljska mornarica svoje početke vezuje za epigrafski sigurne izvore iz godine 809. ili zavisno od čitanja 805, odnosno za prijenos relikvija Sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor. Njen prvi dokumentovani pisani spomen se javlja godine 1353. Tada se spominje kao Pia sodalitas naviculatorum Catharensium – Pobožno udruženje kotorskih pomoraca. Prefiks pia (pobožna) u bitnome određuje njen karakter kao vjerske bratovštine – institucije koja je poznata samo Crkvi na Zapadu. Ta njena duhovna konstanta je prisutna do danas. U središtu te duhovnosti je proslava gradskog zaštitnika Sv. Tripuna, u formi koja se kroz povijest sasvim sigurno mijenjala, ali u svojoj najdubljoj matrici ostajala sačuvana u plesanju Kola Sv. Tripuna ili Kola Bokeljske mornarice, u biskupovom blagoslovu i njegovom ulasku u kolo i izgovaranju Pohvala (Loda) u čast Bogu, Bogorodici i Sv. Tripunu. Bez ovih komponenti Bokeljska mornarica bi ostala samo folklorna udruga koja se ni u čemu ne razlikuje od ostalih folklornih udruga diljem svijeta. Potrebno je naglasiti da Kolo Sv. Tripuna nosi u sebi karakteristike arhaičnog obrednog plesa. To je prvi uočio dr. Urban Raffaelli u brošuri Il ballo di san Trifone (Zadar, 1844.), a potvrdila u svojim istraživanjima u novije vrijeme etnokoreolog Milica Ilijin, stalni suradnik Muzikološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Ona o Kolu Sv. Tripuna piše u Spomeniku, SANU CIII (Beograd, 1953., str. 249).
Dakle, Bokeljska mornarica je dio katoličke kulture. Njen prvi poznati Statut Liber fraternitatis divi Nicolai marinariorum de Catharo koji datira iz 1463. godine, stavlja je pod zaštitu Sv. Nikole sa željom da ime Boga Svemogućega uvijek bude slavljeno. Slavljeno i obrednim plesom, koji predstavlja gestovnu simboliku i neverbalnu komunikaciju s Bogom i svecem zaštitnikom. Kolo karakteriziraju i slike – figure koje ga vezuju uz more i oluje na njemu. Ono je svojevrsna priča o dolasku relikvija Sv. Tripuna koja se ponavlja iz godine u godinu, a protagonisti te priče su mornari, danas ne obvezno i u strukovnom smislu.
Na upit koji se ovih dana, s pravom, u brojnim sredstvima javnog priopćavanja može čuti čija je Bokeljska mornarica, odgovaramo: Bokeljska mornarica je dio katoličke tradicije koju u Boki predstavlja Kotorska biskupija. Ona je duhovno dobro koje kroz povijest nitko i nikada nije pokušao negirati osim ateističke ideologije od 1947. do 1989. godine. Istina, kroz povijest ona je bila povremeno zabranjivana i ukidana od strane raznih država, ali nikada radi povezanosti s kultom i proslavom Sv. Tripuna, kao što su to učinili komunisti 1947. godine odvajajući je od Crkve i tako pretvarajući je u folklornu udrugu. Imajući to u vidu, tadašnji admiral Rudolf Gjunio pečat Mornarice daje na čuvanje Kotorskoj biskupiji i više nikada ne oblači admiralsku uniformu. Nije htio biti, bez obzira koliko ga je članova mornarice podržalo u tom trenutku, a podržao ga je samo ađutant Mirko Homen, dio institucije koja gubi svoju osnovnu svrhu. Pečat je sačuvan do danas, kao svjedočanstvo o vremenu za koje nismo sigurni da je ostalo samo dio prošlosti.
Razjasnili smo vjerski karakter mornarice. Za razumijevanje etničkog identiteta njenih članova potrebno je poznavanje uzroka i posljedica revolucionarne 1848. godine u Europi i buđenja moderne nacionalne svijesti.
U Boki se ona prvo javlja među pravoslavnim žiteljima koji se identificiraju sa Srbima, a podstiču je Vuk Karadžić i njegovi suradnici na ovim prostorima. Pa tako, 1860. godine oni najprije napuštaju Bokeljsku mornaricu (njih oko 40) i formiraju Srpsku gardu. U to vrijeme, Bokeljska mornarica je brojila 300 članova. U proslavi Tripundana, u narodnim nošnjama sudjelovalo je oko 150 članova (Jar. Parall, Bokeljska mornarica i Tripundan, Kotor, 1899., str. 27). On navodi da su članovi Bokeljske mornarice bili iz sljedećih mjesta: Kotor, Špiljari, Škaljari, Dobrota, Muo, Prčanj, Stoliv, Lastva, Tivat i Krašići. Perast je imao svoj neovisni odred. Gore navedena mjesta su bila većinski katolička što se vidi iz popisa od 17. VII. 1850. godine. Upravo je to bilo vrijeme nacionalne diferencijacije, te se katolici većinski izjašnjavaju kao Hrvati. A svi zajedno 1848. za ujedinjenje Dalmacije i Boke Kotorske s Hrvatskom što biva potvrđeno 12. VI. 1848. velikom skupštinom na Prčanju a osnaženo dolaskom i sjajnim dočekom hrvatskog bana Josipa Jelačića 1849. godine u Boku (Anton Milošević, Boka i ustavni pokret, Narodni list, Zadar, 1912., str. 69).
Statistika vjerske pripadnosti ovih mjesta iz 1850. godine glasi:
Mjesto: Katolika: Pravoslavnih:
Kotor s Špiljarima 1430 1171 (vojnika 1050)
Škaljari 489 13 Dobrota 1196 0
Muo 498 65
Prčanj 1080 123
Gornji Stoliv 284 0
Donji Stoliv 358 65
Lastva 838 23
Tivat 718 30
Krašići 197 0
Perast 659 173
U dnevnom listu “Pobjeda“ od 25. XII. 2017. godine, Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice pišu da je Boka krajem XVII. stoljeća obuhvaćala prostor od Sutomora do Sutorine, te da su katolici činili trećinu stanovništva. Što se tiče Bokeljske mornarice ovaj podatak ne predstavlja nikakav pokazatelj jer iznesena statistika potvrđuje da se članstvo Bokeljske mornarice regrutiralo iz većinski katoličkih mjesta.
Upravo zbog izlaska pravoslavnih iz Mornarice 1860. godine, koji je uslijedio zbog neprihvaćanja sudjelovanja Bokeljske mornarice u proslavi Trojičinog dana u Kotoru, kapetan Pavao Kamenarović 1866. godine piše pjesmu Dan odvjetnika Kotorskog i poziva pravoslavne da se vrate u Mornaricu ovim riječima: …svi zajedno, svi u kolo, rukama ruke pružimo, potvrdimo svim okolo da bratsku slogu vriježimo. Srpska garda nikada nije plesala Kolo Sv. Tripuna jer ga nije smatrala svojim. Hrvati Bokelji nisu nikada promijenili naziv Bokeljske mornarice u Hrvatska mornarica, nego su i dalje ostali otvoreni za sve druge koji žele prihvatiti Statut Bokeljske mornarice i tradicionalne vrijednosti koje ona baštini. U sklopu ovih dešavanja je i izgovaranje Loda od 1871. godine na hrvatskom jeziku, a ne kao do tada na talijanskom (Prof. G. Zarbarini, La festa di San Trifone, Spalato, 1888., str. 34). Prisutnost hrvatskog jezika u Boki u arhivskim izvorima i historiografiji može se pratiti od XV. stoljeća. Mi iznosimo samo jedan primjer. Godine 1740. nailazimo na Antuna Paskvalija, pripadnika kotorskog plemstva koji se ćirilicom, jednim od tri hrvatska pisma, potpisuje kao istomačitelj od jezika harvatskoga (IAK, UP LXI, 1144). Godine 1878. pjevačko društvo Jedinstvo u Kotoru dobiva prefiks srpsko, a deset godina kasnije počinje u Boki osnivanje kulturnih društava s hrvatskim prefiksom.
Nakon ovoga izlaganja dužni smo još jedan odgovor na upit čija je Bokeljska mornarica. U najvećoj mjeri, od godine 1860. Bokeljsku mornaricu su sačuvali i baštinili kao nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe, pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskoga naroda, ne umanjujući značaj i doprinos svih ostalih koji su se u nju ugradili i s njom identificirali. Ona zasigurno danas jeste nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe Crne Gore, ali ne i crnogorsko nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe. Tu razliku pravi i sama gramatika. Bene docet qui bene distinguit – dobro uči, tko dobro razlikuje. Time se ne osiromašuje već obogaćuje kulturna baština u Crnoj Gori. U suprotnome, sintagme poput multikulturalnost, multikonfesionalnost i multietničnost gube svoj smisao i nemaju uporište, jer ako je sve crnogorsko čemu se pozivati na njih. One onda predstavljaju samo predmet političke igre, za prikrivanje drugih ciljeva.
Nastojali smo biti kratki, ne želeći u ovom slučaju duga i jednoobrazna historijska izlaganja. Zaključujemo: Bokeljska mornarica danas pripada onima koji njen Statut prihvaćaju, onima koji je cijene i poštuju, onima koji se s njom žele upoznati, onima koji Kolo Sv. Tripuna osjećaju kao dio duhovnog identiteta, onima koji žele bratsku slogu vriježiti (širiti), koji žele Boga, Bogorodicu i Svetoga Tripuna častiti (Lode). Kada bi takvih bilo više, u Kotoru i Boki ne bi bilo pjace ni trga koji bi nas sve mogao primiti i zagrliti. Svjedoci smo – nije tako.
Kotor, na Lode, 2018. Biskupski Ordinarijat Kotor
HRVATSKA PREDSTAVNICA U EVROPSKOM PARLAMENTU
– Bokeljska mornarica nastala je prije više od dvanaest stoljeća kada su kotorski mornari sudjelovali u preuzimanju moći sv. Tripuna. Ona je kulturno i duhovno nasljeđe Katoličke crkve i Hrvata, autohtonog naroda Boke kotorske. Stoga nas je sve zatekla vijest da je Crna Gora odlučila Bokeljsku mornaricu, samostalno bez Hrvatske, uvrstiti na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, tim više jer je ona upisana u nacionalni registar kulturnih dobara obiju zemalja – poručila je Petir u Europskom parlamentu, priopćio je danas njezin ured.
– Hrvatska traži zajedničku nominaciju kojom će se kroz kandidaturu Bokeljske mornarice vrednovati uloga Hrvata i značaj sv. Tripuna. Negiranjem činjenice da je Bokeljska mornarica dominantno baština bokeljskih Hrvata zadire se u srž manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori. Dio je to trenda kojim se izravno ubrzava nestanak preostalih malobrojnih Hrvata na području Boke zatiranjem njihovog kulturnog identiteta. Takav pristup Crne Gore koja je kandidatkinja za članstvo u Uniji spada u grubo kršenje prava hrvatske manjine i u suprotnosti je s temeljnim vrijednostima Europske unije – rekla je Petir.
Petir je u konzultacijama s predstavnicima bokeljskih Hrvata, tražila očitovanje Europske komisije o ovoj gruboj povredi manjinskih prava od strane Crne Gore kao države kandidatkinje za članstvo u EU. Prošlog tjedna u Zagrebu se susrela s predstavnicima Hrvata iz Boke kotorske.
3. ozujka
pisma od nekog Andrije(crata)za Floka..Citu i milija( koga jutros nije bilo kog Grge) da mogu mirnije spit
7Ej Kotore, gnizdo sokolovo
Na visokoj grani savijeno
Gdi se legu zmaji i sokoli,
Koji caru puno dodijaše.
Svijena je na jeli zelenoj,
Ter pokriva Boku od Kotora,
Koja no je dika od Hrvata,
I viteško srce od junaka…
Cemu ovolika rasprava o mornarici bokeljskoj?Svak svoje.Crnogorci imaju drzavu,vojsku sa svim rodovima.Hrvati u Crnoj Gori bokeljsku mornaricu za paradu o Tripundanu.Srbi nocne vukove i balkansku kozacku vojsku,na celu kolone s Momom Krivokapicem.Nek se svak svojim dici i ponosi,a tudje postuje.To je zapisano i na vratima od mora.
Tudje necemo,svoje ne damo.
Srbi su imali Srpsku narodnu gardu,koja je ukinuta 1918 a čije su admiralske šubare i ćese za barut sa četri ocila preuzeli iz Bokeljske mornarice,da bi se malo udvarali kralju Aleksandru.
Prošle su tradicionalne Lode ,i od 19.Vijeka slavljenje Sv.Save,
Pojavila se pred Sv.Nikolom Bokeška Mornarica istina ne u paradnom
stroju nego raštrkani po kantunima.
Pop Momo je izgovorio svoje Lode ali budući da nije bio u vlastitom jatu
već je tu bilo raznih tica i tičurina ,morao je govorit ono što ne misli a malo kada i drugačije govori.
Na radijo Svetigora svašta priča protiv Katoličke crkve i njenih Svetaca .
Postoji snimak pa ko kaže da nije istina neki portal će vjerovatno ubrzo objaviti njegove bisere.
Svima onima koji u njegove Lode vjeruju poručujem
malovjerni kuku ga se vama a Bokeškoj Mornarici neka ne sramote svoju prošlost i tradiciju ,
dosta vam je i što vam on to čini.
I da završimo jednom za sva vremena priču o “bratstvu i jedinstvu” koje se licemjerno forsiralo sredinom do poslednjih decenija prošlog vijeka:
“Svjesni smo sadašnjeg povijesnog trenutka u kojemu naslućujemo iz materijala kojega imamo, namjernu nepreciznost u prepoznavanju njene ključne kršćanske katoličke komponente, jasno istaknute kako u Statutu Bokeljske mornarice Kotor u članu 33, tako i u Pravilniku o odori, činovima i nastupima aktivnog sastava Bokeljske mornarice Kotor, osobito u članu 51.”
Bokeljsku mornaricu poštujem kao dio tradicije Kotora i Boke,mojih komšija ali oni nije moja.
Bokeljska mornarica sama “kaže” da je dio hrvatske i katoličke tradicije i tu se stavlja sva tačka na priče o kosmopolitizmu i nadnacionalnom karakteru iste.
Žao mi je samo što je Biskupski Ordinarijat “preskočio” da napomene da je Biskup Marko Kalodjera zabranio pravoslavnim učešće u Bokeljskoj mornarici 1859.godine,nakon čega oni osnivaju Srpsku narodnu gardu.
Nije dobro da se rade ovakvi “propusti” zarad istine.
Sto se tice pozivanje biskupa na danasnji statut BM je sprdnja ….Rim je daleko moj biskupe a statuti su se mijenjali silom vlasti…sad je vrijeme CG pa ne sumnjaj da nece biti promjena kao u vrijeme 1859..ili u vrijeme katolicke inkvizicije..ciao
Novocrnogorci svjesni svoje beznacajnosti i bez korjena zele isto kao hrvati u hrvatskoj pripojiti sve vrijedno iz istorije ….bez obzira sto je tudje …bez obzira na istinu…
Zato ce BM uskoro biti Crnogorska BM ili BM CG i niko to ne moze sprijeciti pogotovo sto bokeskih katolika ima vrlo malo a bit ce ih izgleda sve manje iz ovog ili onog razloga. Venecijanska Noc postade naredbom tita Bokeska noc a uskoro ce i ona biti preimenovana u Note do Cattaro …itd itd.
Sila je cudo…?
Neka bude svacija, ali vasa Četnicka nece nikada biti, izrode nad izrodima!
Cita opet pobjeze Tarzanu……..
BM NI PO JEDNOJ NESPORNOJ CINJENICI NIJE HRVATSKA KAO STO NIJE NI SINJSKA ALKA….
Problem sa istinom danasnjih titovih i tudjmanovih hrvata je shvatljiva jer mali zeli da bude veliii..izdajnik hoce da bude heroj….lopov hoce da bude posten…
Hrvati nisu imali svoj jezik do prije 150g kad su prisvojili srpski….
Evo koliko nema stida u tvrdnji da je i cirilica bila 1 od 3 hrvatska pisma….?
No zivot ide dalje a Flok i dalje laje…?
Gospoda biskupi se na kraju saopštenja žale da nas je malo na trgovima gdje se održavaju nastupi bokeljske mornarice. Lično kao osoba poštujem sve pozitivne tradicije balkanskih etničkih grupacija. Istakao bih npr. sinjsku alku koja mi je uvijek zanimljiva. Medjutim osjećam da ne spadam među tu gospodu alkare. Isto je i sa bokeljskom mornaricom Kotor jer nismo mornarica i ja religijski kompatibilni.
Gospoda biskupi su dobro opazili da im malo ljudi ulazi u kuću i na njima je da unesu neke promjene u ceremonijal. Bokeljstvo je multinacionalan i multireligijski pojam a bokeljska mornarica nije takva.
a 500 godina krnevala?
Oprez! Neko skriva zle namjere. Ako dođe da se u Skupštini odlučuje o statusu Bokeljske mornarice, glasovima Pure i Hadrijana BM će doživjeti “cunami” kakav nije imala u 1218 godina trajanja. A onda će vajni zastupnici da se pravdaju da imaju problem što se “ne slažu sa vlastitim mišljenjem”.
Kome je trebalo preimenovanje Pomorskog muzeja??
Tu su Italijani došli 1941. kao okupaciona sila, s namjerom da vjekuju. Ostali su dvije i po godine.
Ali, ni na kraj im nije palo na pamet da MUSEUM MARITIMUM preimenuju u ITALIJANSKI ili VENECIJANSKI.
Posle ovakvog teksta,koji je mnoge nepoznanice (ili poznanice) poslozio i doveo u red, mislim da je vise suvisno, da bilo ko pametuje u smislu nije tako nego ovako,ili tome slicno.Vec duze vremena Bokeljska Mornarica je na udaru saveremenih i moderno pametnih kriticara, koji bi da kroje drugaciju istinu od ove koja je napisana u ovom tekstu i to licno iz Biskupskog Ordinarijata. Posle ovoga objasnjenja, ostavimo se proslosti, jer nam je istina u ovome tekstu predocena do samoga kraja i to i sa pravoga mjesta. Smatram da nasa Bokeljska Mornarica mora na miru da nastavi svoju vjekovnu tradiciju, bez pokvarenog politikanstva, a mi Bokelji jos dugo da gledamo jedno predivno kolo u kojemu ima mjesta za sve dobre ljude, nase predivne Boke! Nasa Bokeljska Mornarica je to zasluzila, jer ona licno stoji iznad svakoga od nas!
Hoce li ? Cita mozda naoruzati BM pa da opet napadne na Lovcen i Cetinje?
Tada su se izvukli klicuci kralju Aleksandru….oprastaju crnogorci ali pamte…
Sada ti Cetinje ne smrdi i ne smeta, smradu četnički. Nisi dostojan da ga spomenes splacino ljudska. Pjanduro, ajde u kakav cosak povrati te bljuvotine koje te guse. Gubo ljudska.Kakav si i koliki covjek, nabolje ilustruju tekstovi na Skalinom portalu. Nacuh nešto i za šesti prst… Jel iistina to ljudino?( ko u prkno)
Biskupski Ordinarjat je (ne)namjerno sakrio činjenicu da je Marko Kalođera, biskup kotorski, zaslužan za službeno osnivanje Bokeljske mornarice 1859. godine zabranio pravoslavnim Bokeljima učlanjenje i učešće u ovoj bratovštini. Zato sledeće 1860. godine Srbi iz Kotora osnivaju Srpsku narodnu gardu.
Pa valjda je Bokeljska Mornarica postojala i prije Biskupa Kalođere , kad se njezin Statut pominje prije više vjekova. S druge strane , kako kažete da je Klaođera zabranio pravoslavnim članovima učlanjenje, ja vam vjerum, vjerovatno taj poadtak postoji kad ga nnavodite, ali neka se pokaže razlog Kalođere , a koji ovdje niko ne navodi. Sigurno da je nekog razloga imao. Nije po svojeoj volji to tako lako odlučio. Neko će vjerovatno to navesti. Ako je i bilo tako, ponovo se poslije javlaju pravoslavni u kolu bokeljske Mornerice i plešu i do danas a i vodili su kolo godinama.
Svaka čast na napisanom tekstu ,neka narod upozna pravu istinu.
“…nego su i dalje ostali otvoreni za sve druge koji žele prihvatiti Statut Bokeljske mornarice i tradicionalne vrijednosti koje ona baštini.” …
Nijesam u potpunosti pratio uzavrelu temu oko Bokeljske mornarice, koju je neko nametnuo prije nekoliko mjeseci. U čemu je problem? Pokušava li to neko da hiljadugodišnje esnafsko udruženje hrabrih mornara Boke preimenuje u – “Crnogorska mornarica”? Kao što preimenovaše Pomorski muzej… Kome je trebao prefiks – crnogorski? Ili sufiks – Crne Gore? Zar nije mogao ostati POMORSKI MUZEJ, kao što je to ime nosio sedamdeset-osamdeset, ili više godina? A Kotor je tu gdje jeste. Mijenjao je države, okupatore, vladare, silnike… Niko ga nije mogao ponijeti u prćiju na drugo mjesto.
Nikada u životu nijesam u komunikaciji sa društvom i poznanicima imao raspravu o Bokeljskoj mornarici. Oduvijek sam tu simpatičnu organizaciju doživljavao kao svojinu katoličkog etniciteta u Boki. S oduševljenjem sam posmatrao (i danas posmatram), u rijetkim prilikama, ples Kola Bokeljske mornarice. Pokušava li to neko da Bokelskoj mornarici doda neki novi prefiks ili sufiks? (?)
Izuzetan tekst! Ziva istina…
ziva istina boki…dokazijete cinjenicu da za vas rijec STID ne postoji kao ni shvacanje realnosti da vas vec ima <1%. hehehe
Ne daj Boze da nas je vise kad vas svrbi maje od 1 %. Sto se tice stida ima toga dosta u tvojih 99%, lopova, ratnih zlocinaca, lazova, imalo bi se o cemu pisat….
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].