Baba Danica proslavila stoti rođendan riječima: U ovoj se kući veli, dobro došli prijatelji!

Baba Danica

Mnogo ljeta sretna bila, mnogo ljeta živjela, stara je rođendanska pjesma u Boki Kotorskoj.
Baba Danica Popović iz Kotora, proslavila je 100  ljeta  na velikoj fešti sa svojom djecom, unučadima, praunučadima, rođacima, prijateljima, kumovima.
U atmosferi punoj ljubavi i topline, smjenjivale su se zdravice uz iće i piće, sa tortom, pokolnima  i najtoplijim željama da još sa njima pjeva i raduje se čukununucima ako Bog da, kako nam je kazala.

Veliku  feštu sa 100 zvanica, za 100 godina, priredili  su joj najdraži u svečanoj atmosferi hotela Franca.
I dok su na rođendanskoj torti sa brojem 100 blistale svjećice, baba Danica je pjesmom goste pozdravila onom starom, što se vazda pjevala u njenim Zalazima. Kasnije i na svadbama i slavama u kući Popovića, na Mečerovom brijegu u Dobrorti: U ovoj se kući kaže domaćina Bog pomaže, u ovoj se kući veli dobro došli prijatelji.
Bistroumna i vitalna baba Danica sa svakim se gostom pozdravila i pitala, svima zahvalila, pred kamare rado stala  u mikrofon  govorula.
Radost u njenoj duši čitala se u veselim očima a ono što je održava i što joj daje snagu i u stotoj  je pozitovna energija i neiscrpan duh.

„Nijesam nikad faljivala. Eto mi je ostao mozak a to je najvažnije. Što će bit po sad, Bog zna. Liberaj bože da me pamet napušti“, kroz osmjeh nam priča.
“U životu najviše su me održavala moja đeca i rad. Nikad se nijesam šteđela od rabote. Podizala sam četvoro moje đece, i dvoje od zaove. Radila sam u baštinu, milo mi je bilo i oko cvijeća. Dražali smo i po dvije, tri krave, po dvoje, troje prasadi, kokoške.  Muž na rabotu, operi, opeglaj. Nije bilo mašina. Naloži špaher i suši iznad, da do ujutro sve bude suho.
Sa svekrvom sam živjela sedam godina do njene smrti i poštovale smo se, jer je tada tako moralo biti”.

Na pitanje kako se živjelo u njenoj mladosti i da li je bilo ljepše onda ili danas, uz konstataciju da je baba Danica Popović zivjela u 4 pet država, da ne pominjemo pod čijom vlašću sve, pa ratovi, muke, nemaština, a opet njena verina i optimizam, bez razmišljanja je odgovorila: “Bio je teški život tada ali je bio pošteniji nego danas. Narod se poštovao. Odilo se jadan kod drugoga, svako nekoliko na sastanke, na večere. Sad ćemo kod onoga, pa drugu subotu kod drugoga komšije, prijatelja, pa pjesma, šala, veselje.
Pamtim to u kući pokojnog  Boža Kapetanovića, pa kod Milića svake subote. Ako si danju umoran, to je sve  pasalo uveče na feštu sa pjesmom i veseljem, na večere, na svadbe i slave. A danas se ne obrće niko ni na koga. Kami se obrće ko pud starijeh, malo ih je. Moji se fala Bogu obrću“.
Danas je život brži. Drugačiji je. Ljudi više ne razgovaraju kao nekad, pusti telefoni i velika tehnika su pokvarili ljude, pričamo sa slavljenicom i ptamo je što je danas ijedi, nervira?

„Bogami niko. Uopšte se ne sjekiram za ništa. Mene moje tri  snahe dobro paze. Da su mi šćeri rođene ne bi bolje. Sinovi isto. Ne fali mi s njihove strane ništa. Samo mi one sad kuvaju, jer ja više ne mogu na noge toliko stojat, a bih mogla rukama još“.

Sa unucima i praunucma joj je najtoplije.
„Dođu mi u krilo. Ljube me, baba moja, babice,  mi zbore.
Ali dođu malo i pođu za svojim obavezama. Imam desetoro unučadi i 20 praunučadi“.
I dok razgovaramo sa ovom vedrom staricom prilazi joj najstariji unuk Vladimir brižno pitajući može li, i je li se umorila od silne javnosti i toliko gostiju koji joj bez prestanka prilaze. A  unuka Danijela nam kaže da je ponosna na svoju baku koju svi vole jer je uvijek pozitivna, posebna i jedinstvena.

“Nekad se poštovao učitelj, pop, danas nema toga. Đao se uvalio u narod. Moj sinko”, nastavlja baba Danica. “Svijet je prije bio bolji, pošteniji i čazbeniji.
Kad sam bila mlada i živjela sa svekrom i svekrvom, dolazio bi narod iz Zalaza koji bi u Kotor donosio pazar i kraj naše kuće sa konjima prolazili. Moj bi svekar obavezno ih fermavao. Rekao bi: veži toga konja pa da ručamo.
Ja nijesam mogla reći nemamo. Nego što se ima, pa ja i ne ručaj čekajući  ako što ostane. Tako je bilo, ljudski i pošteno i moga si po noći svuđe bez straha odit. I kuće su bile  otključane.
Danas eto ostaše dobri komšije, kao što su meni Gačići.
Mladima bih rekla da malo više doma stoje. Da ne izlaze mnogio vanka po kafićima, da ne troše velike pare, droga piće nipošto. A stare više neće niko”, uz osmijeh je poručila slavljenica.

Fešta se nastavila za njenu stotu, za njen bistar um i malo otežale, ali noge koje je i dalje nose.
Najrađe bi skočila u crnogorsko kolo rekla nam je, sa radošću gledajući poskočice u kolo, a potom  je zapjevala onu staru : Na Brijegu kuća mala, ali i novu  da smo živi i zdravi još godina sto, da je pjesme i vina i da nas čuva Bog.

Odgovorih joj -Bako kad si takva, još godina sretnih među najdražima !

Dubravka Jovanović