Andrija Lompar: Svještena lica na protestima brane sebe, a ne srpski narod i svetinje

Srpska crkva u Crnoj Gori prkosi i koronavirusu i državi. Kada je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti, odnosno Institut za javno zdravlje najavilo zabranu masovnih okupljanja, iz Srpske crkve su poručili da će o daljem održavanju protestnih šetnji, odnosno litija, odluku donijeti Episkopski savjet. Dakle, nije važno što država kaže.

Na pitanje Skala radija da li je to još jedan dokaz da Srpska crkva u Crnoj Gori nastoji da bude iznad države u kojoj, istina neregistrovana djeluje, ili makar da bude država u državi, Andrija Lompar, predsjednik OO SD Kotor je odgovorio da se radi o poruci jedne religijske institucije koja uvijek računa na dogme. Kada se pogledaju ljudi koji šetaju litijama, vidi se da među njima postoje religiozni ljudi koji, prihvatajući tu dogmu nikada ne provjeravaju ono što im kaže svešteno lice nego jednostavno to prihvataju zdravo za gotovo. Takva poruka, tvrdi Lompar, je upravo upućena vjerujućim ljudima, koji bezrezervno prihvataju savjete i sve ono što im se zvanično kaže od crkvenih velikodostojnika, pogotovu ako još crkva prijeti kletvama.

Lompar smatra da, pored onih koji imaju iskrena religijska osjećanja i formatirani su da prihvataju ono što im se kaže, ima i onih drugih koji šetaju iz tradicionalnih pobuda, rođačkih i prijateljskih veza. On je siguran da među onima koji šetaju ima i ne mali broj onih koji se još uvijek nijesu pomireni sa rezultatom referenduima i koji bi da ih preispitaju i redefinušu državno pravni status Crne Gore ako je to ikako moguće.

Naravno da ima i onih  koji nijesu zadovoljni statusom koji trenutno imaju u društvu i koji bilo kakvu promjenu vide kao šansu da ga promijene i poboljšaju svoj.

Nije isto pozvati drugove na ulicu, ili pozvati ratne drugove

Dakle, mnogi čekaju svoj momenat. Ali, tvrdi Lompar, nije isto pozvati drugove na ulicu ili pozvati ratne drugove. To je jasna poruka.

Takođe postoje i sveštena lica koja direktno vežu svoj posao, odnosno svoja primanja za status SPC u Crnoj Gori. Oni smatraju, kaže naš sagovornik, da će njihov životni standard, ukoliko se zakon počne primjenjivati, biti na nižem nivou od sadašnjeg. Potpuno je jasno da sveštena lica na protestima ne brane ni srpski narod u Crnoj Gori a ni svetinje.  Oni jednostavno brane svoju poziciju i svoj materijalni status, i to uz svesrdnu pomoć svještenika SPC iz regiona, smatra Lompar.

On je siguran da je cilj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ukidanje Zakona o vjerskim zajednicama, ali da je to minimalistički cilj. Onaj drugi koji je maksimalistički odnosi se da potpunu destabilizaciju Crne Gore i stalno drmanje naše države u njenim temeljima, što se neće desiti, jasan je Lompar.

Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne smeta neustavnost Zakona, njima smeta sam Zakon

Na pitanje vezano za početak pregovora o Zakonu na ekspertskom nivou između Vlade  CG i predstavnika MCP, odnosno da li se radi o promjeni pojedinih odredaba Zakona ili o pregovorima kako da se on poštuje, Lompar  vjeruje da će se  razgovori usmjeriti na implementaciju Zakona, to jest preciznijem definisanju podzakonskih akata.

Kod SPS je prisutan strah od nepoštovanja Zakona mnogo više nego od samih članova Zakona koji definišu njihov status u materijalnom smislu.

Lompar smatra da nema velikog prostora za kompromis, ali da obije strane moraju doći do nekog racionalnijeg stava u pregovorima. Druga mogućnost, kaže on, je da se u nekom sudskom postupku pred  Ustavnim sudom ili Evropskim sudovima dokaže neustavnost Zakona o slobodi vjeroispovijesti na koju insistira SPC. Mada je potpuno jasno da se oni sa ovim Zakonom ne bi promirili ni kada bi bio proglašen Ustavnim. Njima ne smeta neustavnost Zakona, njima smeta sam Zakon.

Lompar kao rješenja problema ne vidi ni u referendumu kao demokratskom izrazu volje građana kojim bi se na najbolji način provjerila njihova opredijeljenost, jer je sigurna da SPS ne bi prihvatila rezultat koji ne bi bio u njenu korist. Oni bi, vjeruje Lompar, tražili da se o ovom pitanju izjašnjavaju isključivo pravoslavci, a prosrpske političke partije bi se poslužile poznatom retorikom nakon nepovoljnih rezultata da se radi o još jednoj u nizu krađa i manipilacija vlasti.