Kotorsku Službu zaštite i spašavanja juče je posjetila njena ekselencija Judy Rising Reinke, ambasadorka Sjedinjenih Američkih Drżava u Crnoj Gori. Ona je tom prilikom zahvalila kotorskim spasiocima na učešće u akciji spašavanja američke državljanke u reonu brda Vrmac 27. 04. 2024. godine. Kao zahvalnost za uspješno obavljenu akciju uručila je zahvalnice pripadnicima kotorske Službe zaštite, govoreći o značaju i ulozi ovakve organizacije u zaštiti grada od svih hazarda, kojih u ovom vremenu ima u izobilju.
Komandir spasilaca Kotorske Službe Maksim Mandić upoznao je ambasadorku sa bogatom istorijom i tradicijom vatrogastva u Kotoru, apostrofirajući značaj stalnog napretka i usavršavanja ove značajne organizacije u mnogim međunarodnim centrima za obuku. Posebno je naglasio izuzetnu opremljenost ali i saradnju sa svim službama u državi, ističući važnost uspješne prekogranične saradnje i zajedničkog djelovanja u slučaju većih požara, na kojima je neophodno pokazati istinsku solidarnost.
Posjeta američke ambasadrorke je protekla u veoma lijepoj i prijatnoj atmosferi, a ona nije krila zadovoljstvo što je upoznala Službu kadru da odbrani i pomogne svojim građanima u slučaju raznovrsnih vremenskih neprilika, obučenih za sve vrste spašavanja na kopnu i na vodi.
SAD KAO PROTIVNIK I DIJALEKTIČKA USLOVLJENOST NJIHOVE STRATEGIJE GEOPOLITIČKIM POLOŽAJEM
SAD nisu jedinstvena pojava u istorijskom i gropolitičkom smislu. Bilo je i država i naroda koji su, pod sličnim uslovljenostima sprovodili sličnu politiku kao umiruća imperija. No pođimo redom…
STANOVNIŠTVO – Građani SAD su potomci desetina, ako ne stotinjak, naroda sa cele planete. Njihovu političku zrelost, shvatanja, ideologije i način političkog razmišljanja ipak diktira uzak sloj prvobitno naseljenih, mahom anglo-saksonskog porekla. Avanturisti, zločinci, kažnjenici, prostitutke, verski fanatici, pripadnici seksualnih manjina (nakaze/pervertiti kako se nekad govorilo), bankrotirani veleposednici… Ako grupu takvih ljudi pošaljete preko Atlantika, izolujete ih nespremne na preživljavanje, okružite ih ogromnom nepoznatom divljinom,svedete im kontakt sa svetom na jedan put u nekoliko godina, te ih prenerazite agresivnim domorodačkim stanovništvom – na tehnološkom nivou neolita ali stotinjak hiljada puta brojnijim, ne možete govoriti o normalnom razvijanju zajednice. Ako su stare, evropske narode određivali predanja, usmena i pismena kultura, veliki sukobi i prožimanja kultura, osećanja pripadanja grupi i prostoru, Amerikance su nedvosmisleno odredili strah, nevezivanje za prostor (lutalaštvo) i pohlepa kao jedini način obezbeđivanja sredstava za preživljavanje. Povremene interakcije sa evropskim poreklom su samo doprinosile jačanju osećanja izdvojenosti. Činjenica da su se održali, protivno svim srazmerama i mogućnostima, uz pomoć brutalnosti i zločina koje niko nije imao kazniti, Amerikancima je, uz delimično poltronstvo evropskih naroda i država (naročito Francuzi i Francuska koji su tražili saveznika u večitom sukobu sa Britanijom i Britancima), dalo osnovu da sebe doživljavaju kao posebne i superiorne. Verski fanatizam uz ravnopravnost verovanja, sloboda uz robovlasništvo, genocid uz olakšanje zbog preživljavanja, nagli skokovi iz potpune bede i boleštine u bogatstvo, luksuz i produžavanje porodice, su diktirali dvojnost morala. Zaključimo da su Amerikanci, nikako genetski, ali svakako razvojno jedinstvo najveših instiktivnih osobina – želje za preživljavanjem i ingenioznosti koje preživljavanje zahteva, i potpunog nedostatka etike, diktiranog nedostatkom vlasti i društva koje bi kažnjavale zločin i divljaštvo.
GEOGRAFSKI POLOŽAJ – Retko koja zemlja je tako brzo i višestruko uvećavala svoju teritoriju, sticala i besomučno, do uništenja, iskorišćavala svoje prirodne resurse. Uz to, branjena sa bokova okeanima koji i su i danas prepreka, te zaštićena surovim klimatima sa severa i juga, SAD su tvorevina koju niko nije mogao ugroziti. Izuzetak je sukob sa V.Britanijom i žestok poraz u ratu 1812. oko vlasništva nad Kanadom. Dakle, SAD su bile bezbedne, tehnološki i po resursima nadmoćne nad svoja dva, jedina, suseda. Njihova strategija lavira od izolacionizma, završenog 1905. (sa poovremenim remisijama) do divljačkog, nehumanog i anahronog imperijalizma, koji trpimo danas. Geografski položaj SAD nameće izbor između dve strategije, rećićemo punske i rimljanske. U nemoći da konkurišu trgovinom, tehnologijom i resursima a u nedostatku morala, SAD su neminovno izabrale rimljansku, imperijalnu strategiju življenja. Tragedija sveta je u tome što su SAD odavno stekle sve uslove da nestanu ali ih je jedinstven geografski položaj sačuvao u životu sve do savremene epohe u kojoj su stekle tehnološko oružje koje invaziju i dijalektički uslovljenu propast čine mogućima jedino kroz unutrapnji konflikt unutrašnje (građanske) ratove.
STRATEGIJE SAD – Od hiperpotenciranog širenja tokom XIX veka, do pokušaja hegemonizacije cele planete u XX/XXI veku SAD su menjale i prilagođavale svoje strategije u skladu sa, isključivo, unutrašnjim okolnostima. Kako nije bilo granične zemlje, konkurenta, koja bi uticala na njhov razvoj i razvoj njihove strategija kao unije skupova unutrašnjih okolnosti i shvatanja sveta, SAD su, kroz višestruko propale pokušaje primena unutrašnjih strategija (izolacionizam) posegle za ekspanzionizmom. On se menjao. Od finansijsko-bankarskog i merkantilističkog u doba Vilsona i Ruzvelta do brutalno intervencionističkog, od Trumana do danas. Najnovija strategija SAD, strategija iznenadnog i masovnog nuklearnog udara protiv tehnološki doraslih konkurenata i strategija “uvođenja demokratije” prema manjim i zaostalim zemljama je poslednje što SAD mogu smisliti na ovom planu. Nagomilane unutrašnje protivrečnosti, setimo se da unutrašnje prilike jedino i određuju strategiju SAD, počinju da utiču na strategiju propadajuće imperije. Dovedene do vanistorijskog i dijalektički prescedentnog stanja, SAD će ili izazvati novi svetski sukob ili će nestati u unutrađšnjem sukobu – sve treće mogućnosti ne postoje.
ZAKLJUČAK – Džingis-kanova mongolska imperija je nastajala u sličnim geopolitičkim okolnostima kao SAD i zaista joj se niko nije mogao suprotstaviti. Ipak, propala je a Mongoli su svedeni na narod i državu spram svoje brojnosti i položaja. Sa premeštanjem centra geopolitičkog uticaja na evroazijski kontinent, SAD ne samo da ostaju istorijski i dijalektičko-degenarativni presedan več i njihova četvorozidna “tvrđava” (Kanada, Atlantik, Meksiko, Pacifik) postaje besmislena. Sav novac, uticaj, naoružanost do zuba, korumpiranje elita i ubijanje naroda i civila po svetu a sve u cilju stvaranja amerocentričnog sveta postaju gorivo, lopatama bacano, u peć političkih iluzija o sopstvenoj moći, položaju i važnosti. Kako se boriti protiv njih? Odgovor je jednostavan – usuditi se! Ako analiziramo Erdoganovo, Duterteovo ili iransko “divljanje”, zaključujemo da je “Rim nove epohe” jednako degenerisan, devijantan, dekadentan i nemoćan kao i rimska ili mongolska imperija na svojim zalascima. Oslobođenje od straha koji su Amerikanci nametali kao sopstveni proizvod i karakternu osobinu je imperativ i uslov za suprotstavljanje anglo-saksonskoj, seksualno devijantnoj imperiji. Niko neće pobiti toliko Amerikanaca koliko će pobiti sami Amerikanci. Pomozimo im u tome.
Smatram da je ova pjesma vrijedna – i dodajem: Smatram vrijednom ljude poput Errija koji su mi svojim riječima dali priliku da se poboljšam, razmislim, prepoznam sebe kao dio čovječanstva
Trebali biste nositi svaku riječ njegove fraze i osjetiti njezinu dubinu
Hvala Erri što si mi dao nadu, da svijet nije izgubljen ako ljudi poput tebe postoje
Svaki oblik života smatram vrijednim, snijeg, jagodu, muhu.
Smatram da je kraljevstvo minerala, skup zvijezda, vrijedno.
Smatram da je vino vrijedno sve dok traje obrok, nehotičan osmijeh,
umor onih koji se nisu štedjeli, dva starca koji se vole.
Smatram vrijednim ono što sutra više neće vrijediti ništa
a što i danas malo vrijedi.
Sve rane smatram vrijednima toga.
Smatram uštedu vode, popravak para cipela,
šuti na vrijeme, viči, traži dopuštenje prije nego sjedneš,
osjećati zahvalnost ne sjećajući se čega.
Smatram da je vrijedno znati u sobi gdje je sjever,
kako se zove vjetar koji suši rublje.
Smatram putovanje lutalice, samoću časne sestre,
strpljenje osuđenih, bez obzira na zločin.
Vrijednima smatram upotrebu glagola voljeti i hipotezu da kreator postoji.
Mnoge od ovih vrijednosti nisam znao.
Rad o vodi i drugim pjesmama Errija De Luce (Einaudi, 2002.)
Ponos ste Kotora i Boke
Svaka čast našim pompjerima I posjeti Ambasadorke
Gospoɗo Reinke pozabavite se Vi požarima koji su zahvatili Crnu Goru a koji gutaju I uništavaju Crnu Goru bez dima I vatre.
Već je velika šteta napravlhena a bojim se da će biti još veća ukoliko ne angažujete vaša “sredstva” za gašenje tih požara ,požara bez dima I vatre.
Serdo, opet zanovjetaš sa imperijalistima nema razgovora, treba ih ignorisati i ne basjedati na njovo milovanje malim dračama .
Istopiše se oko vaterpola, koje je usahlo, sa usahlim
fekalnim bazenom .
Kad bura počne, evo ponovo
puna piscina, bez gradskih reakcionara, na čelu sa Cattareom, koji se baškari u DUBAIu .
Ko joj vjeruje ?
Svaka čast
Kao cvjetovi su naši pompijeri u monture o parade
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].