Adio šjor Gašo

Umro je kapetan Gracija Gašo Marović. Dobar čovjek. Mirni Muljanin.
Kapetan duge plovidbe ali i poetski mornar i morski poeta, šjor Gašo.
Zvoniće  danas kampaneli Blaženoga Gracije. I dobri će puk na misu za Gaša.
Ja ću reći i na misu duha u ovoj bonaci septembra.

Ako je neko zaista jedro i sidro svoga kraja, onda je to dušom i tijelom bio Gracija Gašo Marović. Tiha, dobra duša u koju je stanovala Boka Kotorska ili „Čudesna Boka“, kako glasi naslov njegove pjesmarice. Knjige iskrene i tople riječi, ispisane na 70 –tak stranica, njegovovom  kao  more dubokom dušom.

Kada se doma s vjađa vraćao, Gašo je za odmor uz mir portika, ponte i mandraća njegovog „malog mista“, po naški bilježio svoje nemire.
A onda se, s vapora njegova Boka  ukrcala u barku rodnoga zaliva i učinjela poetski đir koji nam je ostavio u knjigama.

Svi ti škafetini duše  otvore se silovito  kad nervom i emocijom usključaju  i zakovitlaju se bure i lebićade pod kožu.
U čestim razgovorima sa šjor Gašom pitala sam ga kako li je Bože ključalo u njemu  unutra sa debelih voda bijeloga svijeta,  dok  je navigavao daleko od drage i druga, radnoga praga, kampanjola Blaženoga Gracije, mreža muljanskih, kašeta i sarduna, kamara i bajula i naftalina i lavande i komonćina koje je tako brižno čuvao u svom domu i opjevao u svom libru.

A kad poslije bulikana od kojeg se oko ne može sklopiti, prispije mir, onako svečan kao modrina zliva,  onda se stihovi nižu kao da ih sami valovi ispisuju.
Danas smiraj. I bokun tuge svih nas koji smo te  poznavali.

Na Muo zvona . Rekvijem.
Miran ti san šjor Gašo. Čuvam ti pjesme!

Dubravka Jovanović