Adio „Bokeljskim mornarima“, ali ne i njihovoj pjesmi od mora i Kotora

sa večeri Bokeljskih mornara

Kad neko pjeva čitavog života i kad sa pjesmom u onaj drugi krene, onda to vrijedi notnog zapisa, u ovom slučaju Štorije.

„Banjova klapska štorija“, naziv je knjige-spomenara kotorske muške klape “Bokeljski mornari” koju su na promocji punoj duše i nostalgije pozdravili Kotorani i gosti do posljednjeg mjesta ispunjene koncertne dvorane crkve Sv. Duha.

Bio je to pravi muzički toć od mora i Kotora.

Ulice i pjacete,naravi naše,serenade i zvona, ćakule i bićerin, sve je to stalo u njihov muzički fagot.

Ukrcali su se na svoj vapor i punih jedara duše oplovili rodnu Boku, opjevali obale zalivskog  života pa debelim vodama krenuli dalje.

Svuda im je lanterna obasjavala pute, a aplauzi pozivali na nove susrete.

Gospoda i galioti, ganci i galebovi, bilo da su u majena ringe ili u veštit sa leptiricom, otmenost su drevnog grada u mali špag nosili.

Kadri u svaku uru zakantat i zabalat, zaćakulat i založit, a bome i zalit, bili su i ostali jednostavno Bokeljski mornari, kazala je u svom osvrtu pjesnikinja Dubravka Jovanović.

O klapi od postanka, kada su Kotorom nakon velikog potresa pantagane vladale, a život stao, Bokeljski su mornari odlučili da pjesmom probude i ožive svoj grad, rekao je Branko Janjalija u šarmantnom điru kroz ovu noć u ime domaćina.

On se zahvalio svim ljudima koji su bili u klapi i onima koji su sa klapom sarađivali.

Janjalija je podsjetio na putovanja i dogodovštine, na drugarstvo, humor i zajedništvo klape, na hitove i nagrade.

Muzika je ostala na njihova tri CD-a, a sa ove večeri aplauzi između pjesama uz vodeći prepoznatljivi alt Dragane Bokan, jedine dame, cvijeta ove klape, kako je rekao Janjalija.

U emotivnom sjećanju na klapu i pjesmu u njoj, bivši klapaš Draško Krivokapić je poručio da Kotor nije Kotor bez klapske pjesme i pozvao mlade da nastave tradiciju.

Pjace, kalete, voltovi su željni klapske pjesme, kazao je Krivokapić, pozdravljen aplauzom, i pozvao na stvaranje novih pjesama, novih kompozitora i klapa za nove serenede i nove kotorske ulice.

Na bokeškoj kartolini pjesma je potpis “Bokeljskih mornara”, a ova štorija njihov spomenar.

Dug aplauz i zajednička pjesma prisutnih, uz neminovnu “Bokeljsku noć” Maje Perfiljeve, značio je pozdrav “Bokeljskim mornarima” i njihovoj muzici koja ostaje, sa kojom je Kotor vedriji i koja mu ne zaboravlja šug.