
Danas je Udruženje boraca NOR-a i antifašista Kotor, na čijem se čelu nalazi predsjednik Jovo Bećir, koji je zajedno sa svojim saradnicima odao poštu poginulim za slobodu na spomenik u Risnu i Kotoru.
U Risnu je cvijeće položeno u 9 časova, a u Parku slobode u Kotoru u 10 časova.
U Risnu delegaciju UBNOR-a Kotor predvodili su Vasilije Ševaljević, Anka Perović i Nikola Mršulja zajedno sa članovima ovog udruženja.
Vasilije Ševaljević obratio se prisutnima i pozvao prisutne da minutom ćutanja odaju poštu poginulim borcima i žrtvama iz ovoga kraja tokom NOR-a i reko sljedeće: “U toku NOR-a Rišnjani su uzeli živog učešća. Prva ustanička puška u Boki opaljena je u ovim krajevima. Jošo V.Lazovic, borac Krivošijske čete, ubio je italijanskog podoficira u Ledenicama. Fašista je ubijen u momentu kada je iz kuće izveo jednu ženu sa djecom i počeo preko njih da puca iz pištolja držeći u zubima ručnu bombu. U Risnu su se u oktobru i novembru 1944. vodile žestoke borbe između Narodnooslobodilačkih brigade i Njemaca. Risan je bio glavna saobraćajnica na putu povlačenja Njemaca za Grahovo i dalje. Jedinice Prve bokeljske brigade i Druge Dalmatinske brigade vodile su žestoke borbe sa Njemcima na putu Kotor, Perast, Risan, Grahovo. Noću 20/21 novembra tri bataljona Druge Dalmatinske brigade izvršili su koncentrični napad na Risan, pružajući otpor čitave noći, pred zoru su se Njemci evakuisali morem prema Tivtu i komunikacijom Risan-Kotor, porušivši most na Ljutu i druge objekte. Partizani su zarobili komandanta garnizona u Risnu, nekoliko vojnika i jednog talijanskog fašistu. Zaplijenjeno je dosta oružja i vojne opreme. U toku borbi za oslobođenje Risna izvršen je masakr nad neduznim stanovnistvom Risna od strane Njemaca. Bijesni zbog gubitaka koji im je nanijela Druga Dalmatinska i Djelovi Prve Bokeljske brigade na položajima oko Risna, Njemci su od 28. do 30. oktobra 1944. godine po kućama i dvorištima risanskih zaseoka poubijali 37 osoba, uglavnom žena, djece i staraca. Samo 30. oktobra ujutro ubijeno je 34 lica. Nekoliko lica je bilo samo ranjeno i uspjelo da preživi ovaj masakr. Neka im je vječna hvala i slava.”
Cvijeće u Parku slobode ispred UBNOR-a Kotor položili su: Željko Aprcović, Boro Kašćelan i Nikola Konjević.
Predsjednik UBNOR-a Kotor Jovo Bećir reko je sljedeće:”Pozdravljam Vas u svoje ime i u ime UBNOR-a i Antifašista Kotora. Takođe želim Vam čestitati Dan opštine Kotor i Dan Oslobođenja Kotora, 21.11.1944. godine, jednog od najslavnijih datuma kroz čitavu istoriju Kotora, kada su jedinice slavne Prve Bokeljlske i Druge Dalmatinske Narodnooslobodilačke Udarne Brigade oslobodile Kotor i Boku.
S ponosom se prisjećamo herojske antifašističke borbe u II svjetskom ratu i doprinosu naše zemlje pobjedi nad fašizmom. Antifašizam je bio i ostao civilizacijski odgovor na narastajuću opasnost od totalitarnog antidemokratskog, antiliberalnog i zločinačkog nastupajućeg nacifašizma.
U okvirima Narodnooslobodilačke borbe naroda bivše Jugoslavije izrastao je i veličanstveni pokret otpora okupatorima i njihovim slugama ustašama, četnicima i drugim.
Veličanstvenom pobjedom savezničke antifašističke koalicije završen je II svjetski rat uz ogromne žrtve, spriječena je fašistička, anticivilizacijska agresija. Ovaj kraj imao je 524 poginla borca sa žrtvama u toku NOR-a, tri Narodna Heroja i mnogo prvoboraca.
Dan oslobođenja Kotora je dan kada sa posebnim pijetetom odajemo počast prije svega herojskim partizanskim borcima koji su položili svoje živote za slobodu domovine, ali i svim drugim koji su strijeljani, umoreni i podlegli mučenjima. Jednako tako se prisjećamo i odajemo počast svim preživjelim partizanima kao i preživjelim članovima NOP protiv fašizma i njihovih domacih slugu.
Nikad nesmijemo zaboraviti našu slavnu prošlost naše poginule i ranjene borce, naše heroje NOB-e.
Istina o veličanstvenim žrtvama pred puščanim cijevima i podvizima partrizana predvođenim komunistima u borbi za slobodu našeg naroda, Crne Gore i bivše nam domovine Jugoslavije danas se dovodi u pitanje. Sve više je onih koji pokušavaju da redefinišu istoriju, da omalovaže značaj NOB i antifašističke borbe i njene žrtve, koji hoće da krivotvore događaje iz daljnje i blize prošlosti i prikažu ih lažno i u iskrivljenom svijetlu što se javno čini i provomiše od strane pojedinih partija, pojedinaca i drugih organizacija.
I neka svi znaju da laž nikad ne može postati istina ma koliko puta bila ponovljena.
Sve je to povezano sa pojavom neofašizma protiv kojeg se moramo odlučno boriti da bi se odbranila demokratija, da bi sačuvali tekovine i NOB i rezultate Referenduma kojima smo stekli suverenost, nezavisnost i izborili pravo da upravljamo svojom sudbinom, da sami odlučujemo o svom evropskom putu i to sve bez tutorstva bilo koga i pritisaka sa strane. Na to nas obavezuju oni koji ovdje počivaju i čije su kosti ugrađene u temelje sadašnje Crne Gore, a koje, ujedno predstavljaju zalogu naše budućnosti. Bez toga njihovo žrtvovanje bi bilo uzaludno.”
Nakon polaganja cvijeća i odavanja pošte svečanost se nastavila u prostorijama UBNOR-a i antifašista Kotor u Starom gradu, kaže se u saopštenju UBNOR-a i antifašista Kotora koje integralno prenosimo.
Ovdje je sada jasno i poslednjem političkom laiku, da (S)UBNOR nije jedna neutralna organizacija koja djeluje na očuvanje vrednosti NOB-a protiv fašizma, bez obzira koja je politička opcija na vlasti, nego da je to svrstana filijala DrPSveta u Kotoru.
Osim toga, tužno je, ružno i zastidno, da prilikom odavanja pošte stradalim u Risnu, nijeste pozvali devedesetogodišnjeg Luku Stijepovića, dugogodišnjeg predsjednika SUBNOR-a u Kotoru, da prisustvuje tužnom ceremonijalu. Znali ste vrlo dobro da se njegova kuća nalazi u blizini, ni sto metara daleko. Došao bi on na štakama ili u invalidskim kolicima. Iz njegove familije su devetoro Stijepovića čija imena su na onom spomeniku ubijenih 29. 10. 1944. (da li ste uopšte pročitali) u risanskom parku. On bi vam uveličao ceremonijal kao jedini u tom skupu, koji je “mirisao barut”.
Na žalost, u ovom (S)UBNOR-u nema nikog živog koji je “mirisao barut”. Biologija je učinila svoje – kako bi se izrazio dr Kilibarda. To je danas samo jedna NVO kao i stotine drugih, značajno finansirana da zastupa političke poglede vladajuće vrhuške. Danas taj naziv UBNOR, zvuči prevaziđeno, paradoksalno i anahrono. Da bi namicali lijepa sredstva, možda uskoro preimenuju ime Udruženju u, recimo, GAP (Građanski Antifašistički Pokret).
Nije bogzna šta, ali djeluje…
Prema fotoprilogu, (S)UBNOR i gospodin Bećir nijesu položili vijenac na Spomenik u Parku Slobode, nego je to obavila jedna lokalna opoziciona politička partija?! Gospodin Bećir je tu bio samo kao PARADNI predstavnik, da ceremonijal verbalno ofarba patetikom. U Zemlji čuda, svakojakih paradoksa, farse i dualizma u svim sferama društvenih i vjerskih zbivanja, sve je moguće.
Slazem se NIKAD ISTINA NE MOZE POSTATI LAZ…osim ako je izreknu ovo iz DPSa
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].