Na današnji dan (4. maja) prije 31. godinu umro je Josip Broz Tito.
Kao da se zaustavilo vrijeme.
Spiker državne televizije, ukočen, praznog pogleda, saopštio je kratko: “Umro je drug Tito”.
Muk i tišina na ulicama, u domovima, fabričkim halama.
Plač na sportskim i kulturnim manifestacijama.
Tuga se širila diljem Jugoslavije.
Što i kako sad, lebdjelo je u zraku.
Kao da je nestala sigurnost u samo jednom jedinom danu.
Sigurnost koju smo imali i kojom smo se ponosili zamijenio je strah od neizvjesne sjutrašnjosti.
Kroz socijalističke glave prolazile su nam slike života sa Titom.
Cijenjen u svijetu mnogo više od ostalih državnika bio je ponos domovine.
Dočekivali su ga na jedinstven način, u cvijeću i sa pjesmama na našem jeziku.
Promiču slike njegovih boravaka u Indiji, Kini, SSSR-u, Koreji koje su proglašene za jedinstveni spektakl koji niko nikada doživio nije.
Samit nesvrstanih u Havani samo nekoliko mjeseci prije njegovog odlaska u legendu i on kao neprikosnoveni lider trećeg svijeta čiji su lideri upijali svaku njego u riječ.
Sjećamo se Titovog rođendana, koji je proglašen Danom mladosti kada se, na stadionu JNA u Beogradu predavala štafeta naroda i narodnosti Jugoslavije vrhovnom komandantu i doživotnom predsjedniku Socijalističke federativne republike Jugoslavije sa porukama koje su trebale da ubijede Tita da stojimo čvrsto na njegovom putu, da bratstvo i jedinstvo nema alternativu i da se za budućnost jugoslovenskih naroda ne treba plašiti.
Slavilo se diljem zemlje.
A onda je Tito umro.
Suze i nevjerica na licima najvećeg dijela građana, kilometarski redovi da se oda pošta najvećem sinu naše zemlje, da se nekako dođe do značke koja se prodavala u milionskim serijma.
Veličanstvena sahrana a ubrzo potom slijedi raspad Jugoslavije i jedan od najkrvavijih ratova na ovim prostorima.
Napadi na lik i djelo Josipa Broza sa svih strana.
Ne dugo nakon toga, kada je rat izgubio zamahe i pokazao svu svoju besmislenost priča o drugu Titu ponovo počinje da se prelistava.
Slavi se dan njegovog rođenja i svi značajni jubileji toga vremena u mnogim mjestima jugoslovenskih republika, sada suverenih, međunarodno priznatih država.
Njegov rodni Kumrovec okupi više hiljada obožavatelja gdje se sa crvenim maramama i partizanskim uniformama pleše i pjeva i slušaju Titovi govoru.
U Tivtu predaja štafete na Pinama uz veliki broj posjetilaca, i tako redom.
Priča o Josipu Brozu i tome kako se živjelo, možda ne njabolje ali dobro i u miru, kako je moglo da se putuje bez viza na sve meridijane širom zemaljske kugle, kako se moglo zanoćiti sigurno na svakom pedlju naše domovine, kako smo imali posao, platu i sve što nam život čini dostojnim čovjeka, samo je priča koja govori o nama.
Ne tražimo ponovo Tita radi Tita.
Tražimo ga radi nas kako bi mogli ponovo u soc realizam nadajući se da ćemo imati primanja bez rada, kredite za kuće i stanove čije će rate progutati inflacija pa će nam, poslije par godina vraćanja kredita doći kao poklon, kako u Evropu nećemo kao građani drugoga ili ko zna kojega reda.
Želimo ga zbog sopstvenih interesa a on je ipak otišao u istoriju koja će znati da mu odredi zasluženo mjesto.
Sigurno je da nijesam bio jedan od onih koji su se tada i godinama prije klanjali njegovom djelu.
Nijesam nakon smrti stajao mirno na zvuk sirene niti u crkvu palio svijeću.
Vrijeme je odmicalo.
Izubijani međusobno u primitivnom nagonu da pokažemo i dokažimo ko smo i što smo, u čemu smo na kraju potpuno uspjeli nijesmo ni osjetili da nad našim glavama lebdi duh Josipa Broza Tita.
Lebdi s porukom iz vremena kada smo bili dostojanstveni i kada smo imali kakvu takvu ličnost.
Pogledajmo se danas u ogledalo naše naravi.
Ako hrabrosti imamo, a nje je samo kod rijetkih kazaćemo što vidimo.
Blijedu sjenku negdanjeg vremena i ništa više.
Zato nam treba vođa, Treba nam Josip Broz Tito.
Slavko Mandić
Après moi le déluge!
To je bio životni moto “bele ljubičice” od 98 kg.
Uživao je čitavog svog života u neviđenom hedonizmu, dostojan Luja XV i Madame Pompadour.
Dok je “radnom čovjeku”, kao obmanu, dao Samoupravljanje.
Pred kraj nam je i ostavio Ustav kojim svaka republika SFRJ-a ima pravo “na samoopredeljenje, DO OTCEPLJENJA”, bez preciznog objašnjenja
na koji način izvesti secesiju na miran način.
I “bal” ja mogao da počne.
Postovani Altair,
Primite moj naklon.
Postavit cu ovdje govor druga Masa cekica na predaji Stafete u Tivtu.
Cini mi se, da taj govor govori vise od hiljadu slika!
Predajuci stafetu omladini, drug Maso Cekic je rekao:
“Predajem ti ovu štafetu, da tebe i sve mlade ljude podsjeca i prica o sretnim danima koje su vaši roditelji provodili,
uz slicne stafetne palice, u drugoj polovini 20 vijeka u zemlji koja se zvala Jugoslavija.
Omladino Tivta, Crne Gore i svih bivših jugoslovenskih republika,
Zao mi je sto vam u ime dijela moje generacije moram reci da smo zivjeli sretnije, mirnije i bogatije nego vi danas.
Za spustene rampe na trasi vaseg puta u buducnost i mi smo krivi ali vam to priznanje ne znaci mnogo.
I stize kasno – sada kada smo sve zalihe iz kojih smo vam pokusali pomoci iscrpjeli. Vise nemamo cime ni iz cega.
Unuci nam, kao mi nekada, jedu kruh i mast. I opet smo mi imali vise:
zutog sira, tvrde komade marmelade i jaja u prahu iz UNRA-inih paketa.
Imali smo i Dan mladosti, ljubavi, veselja, prijateljstva, bratstva, veselijih ispracaja u vojsku, vise muzike, radnih akcija, izleta
-Svega vise od vas.
I smijali smo se cesce.
I dok vi brojite godine razmisljajuci o inostranstvu, ja sam se nauzivao Evrope
koja je nama bila ugodno putovanje a vama buducnost i cilj.
Ucinite nesto da bi vam sjecanja bila ljepsa.
Makar izaberite vas dan.
Onaj kada ce i vama u goste doci predsjednik drzave.
Kao nama.
Neka vam, makar toga dana, kaze da ste stubovi drustva.
I ne nosite nikada, nigdje i nikome bilo kakvu stafetnu palicu.
Mi jesmo i zbog toga nas ne optuzujte.
Ne kvarite nam uspomene.
Bilo je to nase vrijeme i nas izbor.
Pogrijesili smo kada smo uzeli druge palice u ruke, a to je sve druga prica, za sudove i istoriju.
Zato veceras i jeste ova stafeta.
Da pomene i opomene.
Porucujemo da cemo se naseg Dana mladosti sjecati uvijek a sto se vas tice:
Sve stafete ovoga svijeta i svi putevi su vasi.
Mjesto, vrijeme i izbor je vas.
Tamo gdje idete mi smo bili ili zakasnili.
Nama je ostala samo nada u vas izbor.
Srecan vam put!”
U prilogu i jedan link za pjesmu: ˝Tri put sam vidio Tita˝od Djordja Balasevica.
http://www.youtube.com/watch?v=IntxlBGvfBA
Zivjeli!
@Montecason
Dirljiv govor, fala sto ste ga postavili….
Da, bila su to sretnija vremena…
Cuvamo jos uvijek doma tatinu crvenu knjizicu…
Vi nemozte o Titu govoriti, mozete samo mrznju svoju iskaljivati,..
to vam je sasvim dozvoljeno
o Titu su rekli sve oni koji su mogle na njega pogledati iz daljine, sa Evropskih ili drugih udljenosti, kojima nista nije mogao niti su ga se imali potrebe bojati, koji su sa daljien i slobodno po svom nahodjenju, mogli prijeniti njegovo djelo i vrijednost.
Njihova su vam misljenja dostupna po raznim casopisima, i kjnigama i milslejnjima koja su objavljena.
Jeli bilo zemlje u Evropi u to doba , koja je svoga vodjeu tako oplakala, cini mi se da nije. A skoro da nema ni danas, vidimo kako prolaze rzani drzavnici koje narod jako “voli”.
Nisu mu na sprovod u Beograd dosli, radi fore, da se pokazu, nego zato jer su ga cijenili. Nije vazno sto je bio mashin-bravar, i sto nikad nije naucio cisto govorit nash jezik, osim zagorskog.
Druže Slavko,
Ja sam bio jako mali kad je umaro drug Tito.
Molim Vas ako možete da mi odgovorite,jeste li ga razumjeli jednu jedinu riječ?
Unapred zahvalan.
Pionir Perica
Dragi nash Pionire Perica,,
znamo mi sto vi mislite, kad ovako pitate,…
Svi smo mi jako dobro razumijeli svaku Titovu rijec
a vi vi ih dobro pamtite,
a zapamtili smo “boga svoga”, sa Slobinim rijecima
njih ce mo mnogo bolje pamtiti, 300.000 mrtvih . 1.500.000 rasljenih itd itd
Zamjena teze.
U Jugoslaviji su svi Srbi zivjeli u jednoj drzavi.
Srbi su je stvorili da bi drugi na racun njih drzave dobili koje nikad imali nisu.
Malo im je jedanput bila NDH-azija.
Jedina drzava koja je bila(“nezavisna” samo tokom NDH)na strani sila osovina,nikad ratnu odstetu platila nije, zahvaljujuci tome vasem “sinu naroda i narodnosti”.Provjerite koliki je broj Hrvata bio u partizanima?Pred kraj rata su Ustase i Domobrane na frontu preoblacili u partizanske uniforme.
Ove brojeve bi eksplicitnije bilo prikazati u brojkama Jasenovca,Bljeska,Oluje i sl.demokratskih tekovina iz lijepe vase.
Uzivajte vi sa Titom,preporucio bi da ga sto prije preuzmete iz Beograda.
Todore, tebe ocito nesto zbunjuje i nikako da dokucis sto je to! Istorija ili povjest. Zivo me interesuje koje si godiste!
Tito, je prica za sebe i cijeli prostor Jugoslavije, pa Evrope i cijelog svijeta.
Ko je bio i sto su mu djela, svakako je kompetentnije cuti sto drugi kazu o njemu, vise nego ono sto mi sami o njemu pricamo i mislimo.
Svijet je iskazao svoje misljenje, onda kad su dosli da mu se poklone poslednji put.
Za mene licno, bilo je casno zivjeti s Titom!
Za brojke? Zaboravljas jos neka ˝znacajna˝ mjesta nase proslosti! Spominjes: Jasenovac, Bljesak i Oluju! Zaboravljas, ili nisi cuo za: Sajmiste, Palanku, Niski logor, Vukovar, Dubrovnik, Pakrac, Srebrenicu, Kosovo i Metohiju … Prisjeti se perioda od 1941. pa nadalje, ali se prisjeti i perioda od 1991. pa na ovamo.Vidis, ako vec govoris i pises o nekim pojmovima proslosti, bilo bi ti fino, sagledati nasu proslost sa svih strana, ne samo sa jedne.
Vjerovatno nosis neke traume iz tog doba. Razumijem.
Josip Broz je bio Veliki covjek i Veliki drzavnik. Najveci svog vremena. To niko ne moze poreci, mrzio ga ili volio, a i ako je indiferentan na njegova dijela.
Vidim iz teksta, da bi ga ti veoma rado ˝preselio˝, pa pokusaj, niko ti ne brani!
U prilog ovome mom tekstu, prikacit cu i jedan moj zapis o Titu, nakon njega 18 godina. Napomenut cu ti, da sam po profesiji pomorac, a oni su (pomorci) najbolje osjetili odlazak Tita i rusenje Jugoslavije!!!
STARIM
Prije neki dan bio je cetvrti Maj.
Normalno kao i svake godine
I kao svugdje dan u kalendaru.
Ali, meni taj dan nikad nece biti isti
Kao i svi ostali.
Tog dana je umro Tito.
Danas ga neki mrze, neki ne, ali ga svi pamte.
Nije ni to tako lose.
Jer tog dana, prije sedamnaest godina
Svi su plakali, cak i oni koji ce mu poslije
Mrtvom traziti premjestaj.
Takvi su ljudi, i sto se tu moze.
Meni je uvjek bio drag, tako ce i ostati.
Samo, moram priznati da me je frapiralo
Saznanje da je vec proslo
Sedamnaest godina.
Boze, kao da je sve juce bilo.
A sto se tek sve desilo za sve te godine.
Nestanak jedne zemlje,
Stvaranje gomile drugih, rat…
Starim, definitivno starim,
Kad sam poceo da se sijecam stvari
Od prije sedamnaest godina.
Ali bio je to veliki covjek
Dobro je sjecati ga se.
Pozdrav,
Montecason
Montecason,
Ona cuvena utakmica izmedju Hajduka i Zvezde,placu igraci ali jace placu Zvezdini….vodili 1-0 u momentu prekida a utakmica ponistena(sala)
Sto se tice mojih godina,ne brinite.Zapamtio sam na zalost Tita i to vrijeme.To sto je tada bilo “dobro”,sad svi placamo..
Na zalost ovako nam je lijepo jer se komunisti nikad nisu ni skinuli sa vlasti.Jedinstveni smo po tome sto vlast 65 godina promijenili nismo.
Crna Gora je poznata po idolopoklonstvu.Najdosledniji su njeni komunisti.
Evo,opet nacionalsocijalisti hoce da crkve ruse kao njihovi “slavni” preci kapelu na Lovcenu.
Znate li koja dva totalitarna rezima je iznjedrila socijaldemokratija?Fasizam i komunizam.
Mi smo podrucje gdje studenti nisu opoortuni vlasti a “nezavisni” mediji najveci branioci vlasti.
Sto se mene tice slobodno organizujte sletove,stafete i vezujte pionirske marame oko vrata(kako to podsjeca na slicne marame iz Njemacke 30-tih)
Zemlja cuda!
druže Slavko, imamo mi u Kotoru jednog političara koji imitira vođu ili možda ljepše na njemačkom firera
hahahahah Ti To,ko je to?
Ode Tito, neđe usput izgubismo bratstvo i jedinstvo…
Bravo!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].