„Sopoćani” na Koniku – poput bademantila na vojniku ili kauboja na Stradunu u Dubrovniku!

Piše: MIODRAG D. BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh.

Pošlje mi kolega tekst „Sopoćani kao fasada crkve na Koniku”, objavljenog na portalu GRADNJA.ME 19. 10. 2026. godine.

Znao je da sam projektovao više crkava za Crnogorsku pravoslavnu crkvu, pa eto da svrnem oko na idejno rješenje crkve na Koniku, koju će graditi Crkva Srbije, alias Prokletosavska sekta.

Pročitam tekst.

Poištem ime i prezime autora teksta.

Ne bješe ga niđe.

Dana 20. 10. 2026. godine napišem e-mail portalu GRADNJA.ME, u kojemu uljudno zamolim da mi saopšte njegovo ime i prezime.

Od njih – ni abera.

Bio sam nestrpljiv, pa već navrh dva dana opetujem isti e-mail.

Jedanaest dana iza toga – ni abera.

Dana 2. 11. 2026. godine pošljem i treći e-mail u kojemu stoji (citiram):

Poštovani,

Povodom teksta „Sopoćani kao fasada crkve na Koniku“, objavljenog 19. oktobra 2026. godine na portalu Gradnja.me, obraćao sam Vam se u dva navrata ljubaznom molbom da mi saopštite ime i prezime autora teksta.

Kako na moja prethodna obraćanja nijesam dobio odgovor, molim Vas da me obavijestite ko je autor navedenoga teksta, odnosno da li je tekst objavljen kao redakcijski prilog bez pojedinačnog autorskog potpisa.

Ukoliko iz određenih razloga nijeste u mogućnosti da saopštite ime autora, molim Vas da mi objasnite razlog zbog kojega taj podatak nije dostupan.

Smatram da je transparentnost u pogledu autorstva posebno važna kada je riječ o tekstu koji iznosi stručne ocjene i kritičke sudove o konkretnom arhitektonskom projektu.

Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.

S poštovanjem,

Miodrag Bajković

Međutijem, neki rđavo odgojeni urednici portala GRADNJA.ME ni ovoga puta nijesu odgovorili.

Biće da tijem – iz njima znanih razloga – štite nekoga iz svojih ili saradničkih redova ili, pak, iz redova biroa „A12 project”, koji je uradio idejno rješenje crkve na Koniku – a moguće je i da je dijelom sročio tekst.

____________________

Neautorizovani tekst zanago zaslužuje da se pročita.

Takvo „filozofiranje” – glede analize uzora, inspiracije njime tokom projektantskog procesa, „vrhunske” modifikacije oblika, prostorne, a naročito arhitektonsko-likovne simbolike, te (pre)posvećenog obrazloženja „veličanstvenosti” idejnog rješenja – teško da je na svekolikoj planeti Zemlji moguće više ikada pročitati kada je riječ o jednoj sakralnoj građevini.

Nadalje, tajanstveni autor teksta je imao potrebu da, uz prethodno navedeno, dodatno pokaže svoje raskošno znanje i široko obrazovanje – pozivajući se na više teoretičara arhitekture iz raznih epoha – pa i tijem uzdigne proizvod biroa „A12 project” do nebeskih visina projektantskog zanata.

Čak je, kao praktičara, uključio i J. Plečnika.

Doduše, nijesam baš najbolje razumio što je anonimni pisac teksta spominjanjem njegove Crkve Svetoga Mihaela na Barju (Ljubljana), odnosno komparativnom analizom s crkvom na Koniku, htio da kaže – a mislio sam da, kao ljubljanski đak, pođešto znam o Plečnikovom djelu.

Kako gođ – daleko, predaleko, previsoko je crkva na Barju od crkve na Koniku!

____________________

Dotaći ću se „fantastičnosti” koničkoga projekta.

Prije svega, postavlja se istraživačko pitanje: što uopšte arhitektura Sopoćana ište na prostoru Crne Gore?

Iako je prostor naše Domovine u doba sramne i sramotne, krvave i krvničke karađorđevićke okupacije – usljed nasilnoga i nekanonskoga ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, što je sprovedeno čak i uz direktne prijetnje smrću tadašnjem crnogorskom mitropolitu Mitrofanu Banu – postao atar Prokletosavske sekte, to ne znači da treba graditeljsku tradiciju s nekoga drugog prostora, to jest iz centralnobalkanske unutrašnjosti – nastalu u različitim kulturološkim i istorijskim okolnostima – prenositi na crnogorski dio Mediterana.

Ni na nivou inspirativnoga uzora – ukoliko se već imaju sopstveni, autentični i dragocjeni.

Takav projektantski kod ne spada u domen uzvišene etike u struci.

Drugojače rečeno – to nije odgovorno promišljanje i oblikovanje.

Projektanti su pokazali zavidno znanje, velju ponešenost i apsolutnu inspirisanost raškom školom.

Pritom, ne postoji niđe sljedbenost tradicionalne crnogorske (hrišćanske) sakralne arhitekture.

Nijednoga slova o zetskoj graditeljskoj školi nema!

Jedino što su od crnogorskog graditeljskog nasljeđa uđenuli jeste gumno, iliti guvno, smješteno u jednom od ćoškova porte.

Naravno, i iza takvog lociranja i njegove arhitektonske simbolike stoji silno „filozofsko” obrazloženje.

Kako li se samo misterioznom autoru teksta baš toliko potruditi dalo da pronađe (skoro) poetizirajuće i opsežne pasuse objašnjenja, ali i neumornoga pravdanja svega „naravno sjajnoga” u idejnom rješenju koničke crkve?!

____________________

Analiziraću samo tri arhitektonska elementa iz kompleksa buduće crkve na Koniku.

Uložiću od ulaznoga portala u portu – uokvireno crvenom kružnicom dolje.

Render je preuzet s portala GRADNJA.ME

Projektanti očito ne poznaju crnogorsku sakralnu tipologiju – ili neće za nju da znaju.

Ukoliko je poznaju – potom je ne denjaju!

Naime, identifikuju se s prekograničnim prostorom i tamošnjom, a ne sopstvenom graditeljskom tradicijom.

Ulazni portali u manastirske i crkvene porte u crnogorskoj arhitektonskoj tradiciji odvazda su imali ravan gornji završetak iznad kojega se nalazio mali dvoslivni krov, čije se šljeme pružalo isključivo u pravcu ogradnoga zida!

Slijedi primjer Cetinjskoga manastira, kojemu je svojstven ovdašnji prototip ulaznoga portala u portu.

Fotografija: Lazar Pejović

Uvezena, ovdašnjoj suprotna, doslovice naopaka praksa oblikovanja portala započela je i intenzivno se sprovodi u potonje tri i po decenije, te je postala dio novonastaloga manira kojim se, nažalost, potire materijalno śedočanstvo kulturnog identiteta minulih epoha u Crnoj Gori.

Kod koničke crkve završetak portala ne može se pravdati usklađenošću njegove konture s formom pročelja crkve, ako se pritom apsolutno odstupa i ogrješuje o jasno čitljivu graditeljsku tradiciju „svojega” podneblja.

____________________

Drugi nakaradni detalj čini kupolni završetak ili „kapa” zvonika, odnosno kampanjela.

Na renderu prikazana kupolica – viđeti uokvireno crvenom kružnicom gore – slikovito rečeno, izgleda poput beretke, iliti francuzice (užega kroja) natakarene na glavu žirafe (lat. Giraffa camelopardalis).

U Crnoj Gori postoji više no dovoljno autohtonih uzora manastirskih i seoskih crkava koji ukazuju na piramidalni završetak isturenoga kampanjela kvadratne osnove na njihovom pročelju.

Slijedi primjer Donjega manastira Ostrog, kojemu je svojstven ovdašnji prototip piramidalnoga završetka kampanjela.

Fotografija: Arhiva autora

Da stvar po projektante bude još poraznija, čak i krovni završetak zvonika Manastira Sopoćani ima piramidalni oblik, odnosno četvorovodni krov.

Stekao sam čvrst utisak da družina iz biroa „A12 project“ nema baš neko značajnije projektantsko iskustvo kad je sakralna arhitektura u pitanju – a i vrlo je lako moguće da je ovo prva crkva koja im je povjerena.

____________________

Iz idejnoga rješenja spomenuću još samo tri apside na istoku (centralnu i dvije uśke bočno), čije oblikovanje ni za jotu nije odmaklo od srednjega vijeka – pa nijesu ni za prikazivanje.

Tumačenje anonimnoga autora teksta što tako preslikane apside – u odnosu na negdašnje, srednjovjekovne – zapravo simbolišu, doseže jedan od vrhunaca palamuđenja.

Inače, u tekstu „Sopoćani kao fasada crkve na Koniku“, stručnoj, ali i široj javnosti, sve je potanko pojašnjeno i podrobno predočeno uz autorovu neumjereno i neprimjereno iskazanu ushićenost projektom.

____________________

A sad – zamislimo da se na Koniku izgradi crkva savremenoga likovnog izraza.

Otići ću do kraja: zamislimo da na Koniku – urbanistički i arhitektonski majci mučnom – nikne crkva à la skulptura.

Tako bi se oplemenio ovaj gradski distrikt i uzdigla savremena crnogorska arhitektura hrišćansko-sakralnog karaktera.

No, u takvom, samo na tren i za ovu priliku utopistički zamišljenom slučaju: četnička, ratnohuškačka, zločinačka, fašistička, razbojnička, kriminalna, tokom 163 godine nepostojeća – ukinuta (Turci su joj bili stavili i „zaglavili” ključ u bravu), genocidna, kulturocidna, grobolupežinasta, lažljiva, pedofilska Prokletosavska sekta ne bi bila Sekta.

Uostalom, ovđe se radi o srBskoj, a ne crnogorskoj arhitekturi.

____________________

Umjesto zaključka:

Nakon onoga grotesknoga rugla i smeća od nove crkve u Plužinama, pa skalamerije i nakazne karikature od hrama u Baru, u Crnoj Gori je – nažalost – u pravoslavnoj sakralnoj „arhitekturi“ sve moguće.

Zaključak:

U XXI stoljeću graditi spram morfoloških i likovnih kanona srednjega vijeka – i to onih iz drugog prostora, drugog kulturnog i istorijskog kruga, kao i po svemu sasma druge tradicije i sveukupnoga narodnog mentalnog sklopa – nije izraz pozitivnog kontinuiteta i pohvalne arhitektonske dosljednosti, već svjesno pristajanje na uvezeni estetski i perfidni ideološki falsifikat.

Na samom koncu:

Dugujem blagodarnost neodgojenim urednicima portala GRADNJA.ME, jer da su mi odgovorili na pitanje, vjerovatno ovo štivo ne bih napisao, pa bi rodoljubivi dio crnogorske javnosti bio uskraćen da malo pobliže upozna idejno rješenje novih „Sopoćana“ na Koniku.

Pogovor:

U skladu s ozgor zamišljenim (crkva à la skulptura – savremeni likovni izraz crkve) i u cilju da ugledamo malo arhitektonske luče i njome virtualno teke išno razgrnemo ovdašnju ubogu zbilju, odnosno centralnobalkanski srednjovjekovni mrak – koji se u potonje tri i po decenije, poput ogromnoga i najcrnjega demona, bahato nadvio nad, negda Suncem okupanom, uznositom mediteranskom Crnom Gorom, i koji – primitivno gazeći objektivizirane oblike kolektivnog śećanja Crnogoraca – prokletosavskom ideologijom:

• nemilosrdno guši njezine žitelje kako ne bi pri sopstvenoj svijesti ostali;
• bezočno pritiska ne bi li od milenijumskoga identiteta odustali;
• opako davi da ne bi nacionalno opstali, 

prilažem dva (od mnoštva mogućih) izgrađena primjera hrišćanske sakralne arhitekture XXI stoljeća iz svijeta bijeloga, kao i dva neizgrađena iz naše mile Domovine:

Lagares Church, Portugal – FCC Arquitectura (izgrađena 2019. godine)

The Chamber Church, Kina – Büro Ziyu Zhuang (izgrađena 2021. godine)

Crkva crnogorskih svetitelja – Miodrag D. Bajković (projektovana 2015. godine)

Crkva Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja – Miodrag D. Bajković (projektovana 2025. godine)