Kamo śutra Crna Goro, moraju i nama studenti reć

Kamo śutra Crna Goro, moraju i nama studenti reć

Piše: Slavko Mandić

Briljantna pobjeda studenata u Srbiji

Prebijali su ih, tamničili, tužili, sudili i presuđivali im, na njih pućikali vlastite batinaške psine, prijetili im besprizornicima i presuđenim kriminalcima i prepadali ih vlasnikom sopstvenih duša, dvije pune godine. Nazivali su ih izdajnicima, stranim plaćenicima, sorošovcima, ustašama, organizovanim kriminalcima, teroristima. Uzalud vam trud lajači, poručivali su im studenti, stameni i čvrsti ka no klisurine i odlučni da uklone bolesno tkivo iz zdravog dijela organizma. Borili su se čojski i sojski. Mudro i odlučno. Mladost je, poput nabujale rijeke tekla Srbijom. I nosila maloumne, lakovjerne bezube licemjere na smetlište istorije. Ako Bog da, za sva vremena. Tamo đe im je prirodno stanište.

Pobjeda studenata je briljantna. Izvojevana je snagom uma, ali i hrabrosti. Prešpartali su Srbiju vlastitim nogama, kako bi stigli do svakog doma u unutrašnjost, đe rijetko ko zalazi. Kako bi objasnili onima koji nemaju ni jedan drugi medij do izbezumljenog Vučićevića, ili jednako bijednu nacionalnu televiziju. Govorili su im istinu, gledajući ih u oči. Bilo je to obostrano povjerenje na prvi pogled, ono koje se stiče kad ti u oku zaiskri istina koja se lako prepozna.

Otišli su potom biciklima i do Brisela, da tamošnjim ladolezima, prejedenoj administraciji tobožnjih eksperata, koja je većinski podržavala otvoreno manitanje bijesnog i psihotičnog Vučića, onima koji su zatvarali oba oka gledajući i slušajući laži i paralaži jednog od najvećih evropskih diktatora, objasne potrebu i suštinu svoje borbe i odlučnost od koje neće odustati. Tamošnji su postepeno počeli da ośećaju tu drugu snagu koja se nenadano pojavila, budući da opozicija odavno nikome nije ulivala povjerenje. Ali je podršku Vučiću Evropa nastavila i dalje da pruža otvoreno, dokazujući je brojnim primjerima. Studenti se nijesu pokolebali. U se i u svoje kljuse, razumjeli su poruku. Jačali su i organizovali se bolje i snažnije.

Nakon tragedije koja je odnijela 16 života padom nadstrešnice na zgradi željezničke stanice u Novom Sadu, duboko nezadovoljni sistemskom korupcijom, netransparentnošću i cenzurom, studenti su zatražili objavljivanje kompletne dokumentacije o izvedenim radovima i zahtijevali odgovornost i smjenu nadležnih funkcionera. To Vučić nije htio da ispuni i to mu je došlo političke glave.

Studenti su izrazito hetrogeni sastav

Studenti su izrazito heterogeni sastav. Čine ga pojedinci različitih profila, potreba, sposobnosti i životnih okolnosti, političkih shvatanja i tumačenja. Po mnogo čemu se međusobno razlikuju, ali im to nije bila prepreka da ujedine mladalački bunt, nepristajanje na teror i ucjene, suprotstave se prkosno i snažno halapljivcima i pljačkašima sopstvene domovine. Akademska zajednica je bila nepremostiva prepreka diktatoru koji nikako nije mogao da pronađe rješenje zagonetke koju mu je postavila mladost. Pojačao je svaki vid torture. Još je više lagao i još više kriminalaca i plaćenih batinaša s fantomkama okupljao oko sebe. Sve je to bilo uzaludno. Pokazivali su mu to brojni skupovi na kojima je vidio nasmijana i vesela lica, nasmijane građane i radost koja je izbijala na svakom koraku. Njegovi jaki urlici i prijetnje više nijesu mogli nikoga uplašiti. Bijesnio je. I pao je, jer je to bila prirodna zakonitost. Morao je sam da prizna poraz, jer mu je zaprijećeno Maduro scenarijom. A on, znamo to prateći njegovo djelovanje, plašljiviji je od zeca.

Poslije pobjede u Crnoj Gori svi za studente

Crna Gora je zdušno pozdravila pobjedu Studentske liste.
Nakon Vučićeve objave, poitao je premijer da čestita prvi. Učinio je to i preśednik države. Pa i šef parlamenta, dvaput odlikovan Vučićevom rukom. Nije bilo funkcionera koji je te večeri u Crnoj Gori bio protiv studenata.

-Da su mene slušali, makli bi ga i prije, zborili su neki, kojima je greškom zapisano da su studente nazivali pogrdnim imenima.

-Ajda čoče, zborio sam da je ovaj presmrdio i da ga treba mać po svaku cijenu, čulo se iz svih oblika vlasti. Očima više nijesu mogli viđet Vučića ni u Nikšiću a ni u Budvi, đe je onomad organizovanim grupacijama i gomilom novca pomogao (čitaj doveo) tamošnje četničke horde na vlast. Svi su naprasno zavoljeli studente kao da su im rod rođeni.

Neki misle da je isto ko pobijedi u Srbiji

Ima i onih samoproglašenih mudraca koji crnogorski problem razumiju iz kafanske atmosfere mnogo bolje od ostalih. Oni nijesu pretjerano zadovoljni pobjedom studenata, jer je po njima sasvim svejedno ko će nastaviti u Srbiji da poništava i ponižava Crnu Goru. Čuli su više puta, kazaće zabrinuto, da studenti (Studentska lista) Crnoj Gori misle isto što i Vučić. Unaprijed znaju da oni ne priznaju Crnu Goru kao suverenu državu, niti Crnogorce kao većinski narod u njoj. Da ne govorimo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, crnogorskoj istoriji, kulturi i tradiciji.

-Njima smo mi bili i ostaćemo samo Srbi, zbore, a ko to neće da prihvati, na njega će surgum. Od strane domaćega  zala i tamošnjih pobjednika.

Crnogorska istorija je nepoznanica za mnoge u Srbiji

Bez sumnje da u Srbiji među studentima ima onih koji smatraju Crnogorce nepostojećim narodom, ili u najboljem Srbima, a Crnu Goru državom koja je nastala voljom stranih sila. Ima i onih među profesorima, kulturnim radnicima i akademicima čak, i to ne mali broj, koji zbore da je u Crnoj Gori sve srpsko, od Njegoša pa nadalje. Da je naše more, srpsko more. Da su naše svetinje i manastiri, pa čak i groblja đedova i prađedova njihova baština. Ima ih jer im istorija, ona bazirana na istini i naučno utemeljena, baš kao ni nama, iz jasnih razloga nije bila dostupna. Ovi stariji, prvenstveno visokog obrazovanja, su to znali, ili morali znati. Ali su i oni živjeli u ambijentu đe je jedino bila dozvoljena asimilacija Crnogoraca. I njihovo tiho nestajanje. Zato nikoga nema ko se u Srbiji javno zapitao đe je između dva srbijanska popisa, onoga iz 1991(118.934) i 2022 (20.238) đe je 98.696 Crnogoraca? To su bile zabranjene teme. Fabrikovana su prefabrikovana tumačenja i prekrajana istorija koja je zagospodarila umovima tamošnjeg, ali i ovdašnjeg naroda. Zato pojma nemaju što je bilo 1918. godine, kakav je pogrom učinio Aleksandar Karađorđević, krvavi Aco, unuk kralja Nikole, crnogorskog suverena. Bio je to genocid koji je iskrivio lice civilizacije. Sramotno i bolno ćutanje koje je slikalo bijedu politika velikih sila toga vremena prema zemlji pobjednici Prvog Svjetskog rata. Ukinuta je Crna Gora i pobijen veliki dio crnogorskog naroda. To se nije u Srbiji učilo. A ni u Crnoj Gori. Malo je ko znao za Božićni ustanak a da ne govorimo o slavnim bitkama na Carevom lazu (1712), na Krusima (1796), na Grahovcu (1836 / 1858), na Vučjem dolu (1876), na Fundini (1876), Mojkovačka bitka (1916) ili ona iz 1042 na Tuđemilima kod Bara, u kojoj je knez Vojislav nanio težak poraz vizantijskoj vojsci, što se uzima kao ključni trenutak samostalnosti Duklje.

Crnogorski studentski pokret “Kamo śutra”

Prilika je da se śetimo i crnogorskih studenata okupljenih oko neformalne grupe “Kamo śutra”. Ogorčenje povodom masovnog ubistva na Cetinju januara 2025. godine (13 poginulih), i prethodno na Medovini  avgusta 2022. godine (10), i ośećaj da bezbjednosni sistem i nadležne institucije nijesu uspjeli da zaštite građane, izazvale su burne proteste studenata. Zahtjev za neopozivim ostavkama ili smjenama čelnika bezbjednosnog sektora – ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića, uz poruku da je ostavka minimalni čin objektivne i moralne odgovornosti, nijesu dali rezultat. Ko se sve u studentski pokret uvukao i razbio ga iznutra nije nikad saopšteno, iako se zna da su određene domaće i strane službe učinile da se protesti bukvalno zaustave.

Priśetićemo se da je preko hiljadu studenata iz Crne Gore podržalo kolege u Srbiji. Između ostalog, u pismu podrške, napisali su im: “Decenijama su se studenti/kinje iz regiona borili rame uz rame za svoja prava i bolje uslove za čitavo društvo. Još prije 88 godina crnogorski student Žarko Marinović ubijen je u Beogradu na studentskim demonstracijama boreći se protiv batinjanja studenata od strane policijskih i parapolicijskih snaga. Upravo u njegovu čast, studenti u našim zemljama proslavljaju 4. april kao Dan studenata. Ne smijemo zaboraviti da su današnje blokade tekovina 4. aprila”.

Akademska javnost Srbije se javno zahvalila studentima iz Crne Gore na podršci koju su prethodno oni pružili kolegama u Srbiji.

Kada su crnogorski studenti pokrenuli proteste i naišli na politička targetiranja i optužbe od strane dijela tamošnje vlasti, akademska zajednica i predstavnici univerziteta u Srbiji (uključeni u tamošnji studentski bunt) uputili su zvanično pismo podrške. To je solidarnost prijeko potrebna među studentima bez obzira na vjeru, naciju ili boju kože.

Treba će vremena da se isprave greške

Trebaće vremena da se isprave greške namjerno činjene na štetu Crne Gore i Crnogoraca, ako za to bude političke volje. Ali, prije svega, mi treba da se zapitamo što ništa nijesmo činjeli da promijenimo neistinitu sliku o Crnoj Gori koja je bila u srbijanskim udžbenicima a mi ih koristili kao jedine za obrazovanje naše đece.

Pa što se onda čudimo što danas imamo iskrivljenu svijest o jedinoj istorijskoj istini koja nije bila dostupna sve do danas. A i danas se nije ni u čemu promijenila.

Zato, ne treba osuđivati studente niti sjenčiti sjajnu pobjedu kojom su politički trajno eliminisali neviđeno zlo i napast. Treba uraditi sve da onima koji nijesu upoznati sa ovom pričom približimo istinu toliko blizu da im postane stvarna. Da dopre do njih kao potreba koja će omogućiti da možemo sarađivati kao dva prijateljska naroda na ravnopravnim osnovama, pomažući se kad god se za to ukaže potreba.

Sudenti će razumjeti. Vjerovati  je i prihvatiti saznanje koje im se naučno plasira. Moramo mi našim ovamo podastrijeti da razumiju prevare kojima su ih obasipali i da shvate da je Crna Gora a ne Srbija njihova matična država. Ne dovodeći u pitanje njihovu ljubav prema Srbiji i Srbima u cjelini.