Kad Bogdan Božović iz SNP-a kaže: „Trobojka (MAHMUDOVKA – prim. aut.) nije uvezen simbol.“, on „oslobodilački“ pečobrazno laže!

Piše:  Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ
seljak iz Građanah

Prebiskavam po TikToku, kadli mi pred oči iskoči izvjesni Bogdan Božović.

Tek zapazih da je iz SNP-a, jasno mi je bilo od koje je sorte ta mustra.

Fiksira u kameru i, pomeđu ostaloga, ni da trepne veli (citiram):

„Trobojka nije uvezen simbol.“

Citirano je podla laž!

____________________

Za tu neslanu laž zna i Boki.

Zna to i njegov klerofašistički krug široki.

Ili ga je neko nafiga’ taktički.

Ipak, Boki je dio družine koja djela mučki.

____________________

Dok je u kameru zborio i providno glumio, na astalu pokraj njega bješe postavljena mala trobojka s plavetnom bojom u sredini.

Taj detalj je dio sveopšte „oslobodilačke” bjelaško-četničke fukarske strategije.

Naime, trobojku s plavetnom bojom u sredini eksponiraju, to jest s njom foliraju – samo do ure kad bi se nekako primakli zacrtanom cilju njezinoga ozvaničenja.

Potom bi nam – nastavljajući prodavati lažavine – utrapili trobojku s plavom bojom u sredini, odnosno zastavu Srbije.

Samo treba pogledati koju zastavu u svojem kabinetu protivustavno drži „Martin glavni ovan”, političko zastiđe broj 1. savremene nesretnje Crne Gore – četnički vojvoda; ili, koju su zastavu (spram hrišćanskih kanona i Božjih zapovijesti taman) kriminalci u crnim kotulama Prokletosavske sekte objesili po otetim manastirima i crkvama Crne Gore.

Doduše, i u varijanti s plavom i u varijanti s plavetnom bojom isto joj je tandara-mandara-broć ishodište iliti porijeklo.

A evo i golih činjenica koje potonju tvrdnju potkrepljuju.

Trobojku (MAHMUDOVKU) je Srbiji decembra 1835. godine oficijelno (crno na bijelo) svojim Fermanom odobrio i boje joj rasporedio turski sultan Mahmud II, pa je zbog njegovoga stvarnog autorstva s pravom već godinama imenujem: MAHMUDOVKA.

____________________

Znači, srpska trobojka je:

DESIGNED BY TURKISH SULTAN MAHMUD II

MADE IN ISTANBUL

____________________

MAHMUDOVKA je neporecivi, paradigmatski simbol petstogodišnjega vazalnog, poniznog, snishodljivog, sramnog i ponižavajućeg statusa srpskoga naroda.

Tako nešto nikad nigđe drugo na planeti Zemlji, u vaskolikoj povjesnici ljudskoga roda – nije postojalo.

Niti će ikad igđe – dok je svijeta i vijeka – takve bruke jednoga naroda postojati.

Ali Bogdan (i njegova družina Posrbica-Prisrbica, „ugroženih” lažljivih kukavica), namjeravaju da dostojanstvenim i ponosnim Crnogorcima i Crnogorkama – rodoljubima triju naših vjera skupa s ateistima – takvu ubogu tradiciju, odnosno par excellence zastiđe od simbola, jednoga dana serviraju ka’ državnu zastavu.

Spram podmukloga naloga ovo momče javnosti Crne Gore provukuje priču da trobojka treba da bude (samo) a la paralela CRVENOJ LJEPOTICI, odnosno da će CRNOGORSKA LJEPOTICA, navodno, ostati ravnopravna.

Da pripotvrdimo:

Trobojku su Srbaljima Turci propisali kad su se nad tamo-njima konačno malo smilovali, jer su ih silne stotine godina (ženski dio populacije na jedan, a muški na drugi način) neprestano jahali.

No, i pošto su im zastavu odobrili, Srbalji su i dalje – pod tom istom trobojkom – sve do Balkanskih ratova (a to je XX stoljeće), opanke šetali.

Jednomašice (u isti mah) Turci su im u Istanbulu školske udžbenike štampali.

Da ovo poglavlje zaključim:

Dibidus svim Srbaljima iz Srbije (južno od Dunava i Save) su doslovice sve: šikunbabe, čukunbabe, prababe, babe, majke, sestre, sestrične, tetke, sestre od tetaka, strine, sinovične… i, dakako, svoje rođene nevjeste, šćeri, snahe, unuke… prvu bračnu noć s Turcima ljubovale.

Uglavnom, tokom dugačkih 500 (slovima: pet stotina) godina našim śevernim suśedima nije puvalo ispod samara!

____________________

Trobojka je u Crnu Goru uvezena nakon Veljega rata, što će reć’ oko 1880. godine (i to najprije ka’ pomorska zastava) iz naroda sa zisto „finim” pedigreom i neopjevano ubogom opankošetačkom tradicijom.

(Mimogred rečeno, prije toga crnogorska pomorska zastava bila je: crveno-bijelo-crvena.)

Nerealne političke ambicije kralja Nikole su učinjele da se i na taj način – to jest uvođenjem te vrle trobojke u Crnu Goru (modifikovane kroz plavetnu boju u sredini) – nekakvom skumbuljanom srpstvu dodvori.

Pomeđu drugih brojnih stvari đe je grdno omanuo, i trobojkom je sebi, dinastiji Petrović, Kraljevini Crnoj Gori – i ka’ najvažnije – svim Crnogorcima rodoljubima i svekolikoj budućnosti ove negda slavne zemlje glavu slomio!

Naglašavam:

Sve do nastanka FNRJ, potom SFRJ – nikad, ali nikad, u povjesnici Crne Gore trobojka nije bila njezina državna zastava!

A kako je do toga potom uopšte došlo?

Najprvo treba istaći to da je – usljed neviđeno krvave i neopisivo zvjerske karađorđevićke okupacije – istorijska Crna Gora pomeđu dva svjetska rata bila u potpunosti izbrisana.

To se zbilo kad su se nesretnji Srbalji, alias Opankošetači, poslije 500 godina sramotnoga statusa i grdila nagomilanih teških i dubokih kompleksa, razbojnički razjarili.

Odnosno, bjehu se, ka’ kad se BI3INI (kučkovi, kerovi) iz veza pušte – kako bi svoje silne komplekse iz povjesnice liječili – životinjski pomamili.

S druge strane, naša, među svim Južnim Slovenima, jedinstveno veličanstvena CRVENA LJEPOTICA je 1918. godine takođe nasilno ukinuta i tako Crnogorcima nestala iz śećanja.

Tokom Drugoga svjetskog rata, i nakon njega, Crnoj Gori je trobojka iz prethodnoga okupacionog perioda jednostavno po inerciji prišivena iliti nametnuta, da bi u brojiocu bila skupa sa zastavama većine ostalih južnoslovenskih naroda, dok je u imeniocu bila zajednička jugoslovenska trobojka.

Liše prethodno navedenoga motiva, tako je bilo i jer je značajan dio komunista bio iz bjelaških redova, pa im je odgovaralo da Crna Gora ima istovjetnu zastavu ka’ i Srbija.

Pak, komunisti iz zelenaških–komitskih famelja nijesu se trobojci protivili, ne bi li tragične narodne razmirice iz neposredno okončanoga krvavog razdoblja za sobom ostavili, kao i da ne bi tijem sklad narodnooslobodilačke borbe talasali, ali i da ne bi bratstvo i jedinstvo škrkali.

Bogom dani za obmanjivanje neznavenih, neznaveni Bogdane!

Znaš li kako je moguće da je među komunistima bilo tako puno bjelaša?

Uključivanjem u komunistički pokret, uglavnom tokom 1930-ih godina, bjelaške mustre su na taj način prale svoje krvave ruke od 1918. godine!

Vi, „oslobodioci” – tačnije rečeno klerofašisti iz 2020. godine – ste upravo na toj bjelaško-četničkoj političkoj liniji, odnosno ideološki uzori su vam zločinačka bjelaško-četnička BAGRA!

Povrnimo se trobojci (MAHMUDOVKI).

Nemoj nikad zaboraviti:

• Da je pod tom (tvojom, a naročito vojvodinom) zastavom trobojkom 1918. godine – na krvnički i nesojski način – Crna Gora bila okupirana od strane Srbije.

• Da je pod tom (tvojom, a pogotovo vojvodinom) zastavom trobojkom od 1918. do 1941. godine – cijela naša Domovina – bila pretvorena u logor smrti u kojem je izvršen genocid nad crnogorskim rodoljubima, odnosno skoro isključivo nenaoružanim stanovništvom.

____________________

Da ne propuštim:

Glede na to iz koje si partije, ti si GROBOLUPEŽINA.

Naime, sa svoje strane si – u imovinsko-pravnom smislu – dobrano doprinio otimanju crnogorskih grobova i Prokletosavskoj sekti predao.

Zbog toga treba da se doživotno sramiš!

Tako mlad, a već si stekao status GROBOLUPEŽINE i podloga uvaljivača najnečasnije zastave među svim Južnim Slovenima; zastave koja je oličenje, odnosno simbol isto takve „divne” (tuđe) tradicije.

I to – ni manje ni više no je pokušavaš uvaliti UZNOSITOJ GOSPODI CRNOGORSKOJ!

Da nijesi više đaolju jednu žvaknuo! 

____________________

Na koncu, Bogdane,

Moraš znati da izvor CRVENE LJEPOTICE teče još od Vojislavljevića, čija je dominantna boja bila CRVENA!

Potom je u doba Balšića, Crnojevića i Petrovića CRVENA boja crnogorske zastave bila jedina boja!

A to do danas iznosi preko 950 godina, dok ta tvoja trobojka – iz Srbije uvezena – nije na prostoru Crne Gore još sastavila ni 150 godina.

____________________

P.S.

Boki,

Pitaj Dajka – neka ti on pojasni neke stvari glede izvorne, istorijske CRVENE crnogorske zastave.

On je negda – do jedne pragmatične mu ure udesne – odlično stoja’ sa znanjem o njoj i emocijama spram nje.

Ta rodoljubiva gromada je (od 25. oktobra) bez službenih zadataka, pa će ti tako dokon zanago izist u susret.

Ukoliko ti se na poziv ne glasne, nemo’ se iznenadit – može se zgodit da upravo tadijer na neko potajno mjesto (iz čistoga hobby-ja; đečko je iz partizanske famelje) osluškujući tišinu s bronzanoga Pavla Četnika briše prašinu.