Iz Kotora vila tvori, Njegošev je bazen, zbori!

Iz Kotora vila tvori
Njegošev je bazen, zbori!

Piše: Slavko Mandić

Kopajući po vlastitoj građi monumentalna rukopoložena izvršna vlast pronašla je zanimljive podatke koji su iznenadili sveukupnu javnost. Neđe, u nekoj od svezaka
koje su pretekle strašni sud 918-te stoji zapisano da je prilikom spuštanja u Boku Kotorsku vladika Rade aktivno igrao rukomet na vodi, kako se tada zvao vaterpolo
sport. Bio je sidraš i nije bilo čeljadeta koji ga je mogao predriblati. Znao je po trojicu da nasloži i izbači iz vode jednom iznenadnom šraubom, da im više nije na
um padala da nastave utakmicu. Očevici iz vlade, śedoci toga doba, zborili su da je vladika znava jakim šutom iz svojega vaterpolo šesnaesterca da razbuca protivničku mrežu. To je moga samo on, i niko više. Ti isti zbore da nije bilo utakmice koju je izbubio a da je pobjeđivao sa deset i više golova. Zanimljivo je da je bio jedini igrač ekipe, jer mu drugi nijesu ni bili potrebni.

Odbio je sve ponude tadašnjih vaterpolo velesila jer je bio patriota i znava je da će jednoga dana neko (malo)uman predložiti da gradski bazen u Kotoru, gradu Svjetske kulturne i prirodne baštine, (u opasnosti od nas samih i ove gospode koja promišlja na ovaj način) s ponosom ponese njegovo ime. Jer je dokazano, a ova država na dokazima živi, da je veliki Njegoš, naša dika i ponos, rodonačelnik ovog sporta, ne samo u Kotoru, no i u Prčanju, Oravcu, Risnu i Perastu. Zato je bilo važno śetiti se da Crna Gora u nastajanju prijedloga imena bazenima u kojima stoluje ovaj sport nije tikva bez korova i da, ako iko, upravo mi imamo gomilu pravih tikava ali i korova samoniklih. Zato prijedlog uopšte ne čudi i istinski je naišao na oduševljenje širokih narodnih masa koje jedva čekaju da rezervišu prisustvo na jednoj od narednih utakmica na Gradskom bazenu Petar II Petrović Njegoš u Kotoru.
U doba nastajanja pologa za ovu priču, neđe kad i bilijar, vladika je na Cetinje prenio i vaterpolo. Igralo se kad velike kiše zatvore glavni ponor u Donjem Polju, pa onda sva atmosferska voda sa Lovćenskog masiva pane na najnižu tačku, u Glavni ponor koji učini da veći dio prijestonice poplavi. Nije zabilježeno da je vladika igra u tom prirodom izazvanom improvizovanom bazenu, ali su njegove zasluge ogromne u kasnijem formiranju kotorskog Vaterpolo kluba Primorac.

Tačno je da nema istorijskih zapisa niti arhivske građe koja to potvrđuje, ali je svakome jasno da vlast taj podatak ne bi izmislila, jer joj laž nije u opisu vladinih vocap konferencija, koje se održavaju samo onda kad poljoprivredni ministar, zadužen za vodoprivredu, odakle se bazen napaja, nije u saobraćajnom režimu.
Glasanje je u vladi bilo dramatično.
Kako se, zbog velikog broja aktera (ministri, potpreśednici i sam vrhovnik) dovoljno ne poznaju i zato što nema nikakve diskusije između njih, jedan broj revnosnih pojma nije imao je li Njegoš član DPS- a ili je vojvodino čeljade?
Odnekoga su čuli Petar II Petrović Njegoš zaista nikada nije pośetio niti kročio nogom na tlo tadašnje Kneževine Srbije, niti je ikada bio u Beogradu. Pa kako onda da glasaju za njega, pitali su se pojedini, sad već ubijeđeni da on podržava izrode studentske a ne (ne)pravilnoga i (ne)pravednoga Aca Srbina.

No, i pored svega, razum je pobijedio. „Kad se dignu ruke dvije“, zvonio je vladinim odajama stih iz legendarne navijačke pjesme nenadmašnog Dina Merlina. Tu su se zagrlili i ušli kolektivno u brod ili vapor po bokeški, (kad je bilo vode na Cetinju), koji ih je odveo do Gradskog bazena Petar II Petrović Njegoš u Kotoru Gradu.