Dom orlova (kapetanu Đuru Draškoviću)

Dom orlova

(kapetanu Đuru Draškoviću¹)

“Iz zbirke Sretena Vujovića ‘Komitske rapsodije’, koja se nalazi u štampi!”

Jutros se Đuro nije probudio
Rodio se
slavom ovjenčan
I krvnik bi zadivljen
herojstvom ovog gorostasa
sa isukanom sabljom
kako i priliči vitezu
Ne iz daljine
već licem u lice
Da vidi
i okuša ćud izdajničku
Ne smije prići
pomisli izrod
dok ciljaše prsi junačke
sa sigurne daljine
kukavičke
A đe će nego
na Orlovom kršu
Orlovi tamo gospodare
tamo kukavice nijesu kadre
podmetnuti
jaja kukavičje trage
bez ljudskoga traga
za kuku
za zastiđe bez lijeka

Jutros se Đuro nije probudio
Rodio se
slavom ovjenčan
i zagrmio
onako sojski i junački
Sine Golube ²
damar mog bića
i bića predaka
dobuje u tvojim prsima
koja smrt grle
kao cijenu slobode
cijenu časti
i znam
živjeću
jednako kao u ovom kršu
kršu našem svetom
koji bi i prvo
i potonje uzglavlje
onih što istinski
ovu zemlju ljube
Jer pogibija naša
vazda je bila
garant novog rođenja
iz pepela
Praha Vječnog
Praha Božanskog
kako junački
Krsto Zrnov ₃ zboraše
Znao je
mrijeti moramo
Znao je da
poganska krv
i bratska
zaluđena
nije viteštvu hrana
Naša jeste
ropskom otpadniku
sinoubica i oceubica
Na nos im je
vazda iskakala
Onima iz paśaluka
što ih narod prosoči
Dobre sluge
a zli gospodari
I mi smo
ali drugojače
odvajkada bili sluge
sluge časti
sluge Otačestva
sluge odanosti i pravednosti
Takve su nas na svijet ispilile
majke naše mučene
spartanskoga kova
prometejstvom zadojene
Čuvale oganj
ljudske uzdanice
svjetlost po kojoj
smo se
po najvećoj tmini znali
iz krvavih pohoda
doma vrnuti
na vazda posni
ali časni vagan
Previjale rane naše
nikad zacijeljene
Novom śečivu
vazda pripravne

Jutros se Đuro nije probudio
Svjetovi slave
ga u Vječnosti prigrlili

__________________

1. Kapetan crnogorske vojske Djuro Draskovic (prvad žrtva srpskog krvavog Bijelog terora, prim. autora) rođen je na Čevu 1880. godine. Bio je stameni ratnik i oficir. Do smrti je bio odan crnogorskom barjaku i domovini Crnoj Gori. Kao oficir istakao se u balkanskim ratovima (1912-1913). Ucesnik Prvog svjetskog rata (1914- 1916), do vojnog sloma Crne Gore i njenog pada pod austro-ugarsku okupaciju. (https://montenegrina.net/kapetan-duro-draskovic-novak-adzic/)
2. Sin kapetana Djura Draskovica, Golub Draskovic (1916-1995) pripadao je crnogorskom nacionalnom pokretu i zelenaskoj vojsci kojom je komandovao veliki prijatelj i saborac njegovog oca general Krsto Zrnov Popovic, vojni vodja Bozicnjeg ustanka januara 1919. godine. Golub Draskovic bio je uz Krsta Popovica skoro do samog kraja Krstovog zivota, zapravo, bezmalo sve do njegove pogibije u sukobu sa potjerom OZNE u noci 13/14. marta 1947. godine u Cucama. (https://montenegrina.net/kapetan-duro-draskovic-novak-adzic/)
3. General (brigadijer prim. autora)crnogorske vojske Krsto Todorov-Zrnov Popović, rodjen je 13. septembragodine u Cucama, a ubijen je u oružanoj borbi od strane operativne potjerne grupe OZN-e, u noći između 13 i 14. marta 1947. godine u mjestu zvano Bojanje brdo u Cucima. Bio je plemeniti čojski junak, vitez, crnogorski riter jednog herojskog doba, vojskovođa! Cio svoj život, kao vojnik, oficir i političar posvetio je domovini Crnoj Gori, njenom barjaku, pravu, časti i slobodi. Živio je i poginuo kao crnogorski suverenista. Svojim ideoloskim revolucionarnim protivnicima, koji su ga gonili poslije Drugog svjetskog rata, proučio je: “Svoju sam zaždio svijeću. Predati se ne mogu i neću”.