Ante Čizmić/Cropix
Došlo je vrijeme da se kriminalcima iz Torcide jasno poruči: klub i grad nisu vaši, vama ne treba stadion, nego ćelije!
Kada se sredinom devedesetih, u ranim i olovnim godinama jedne nevine države, na Poljudu igralo protiv velikog, strašnog Ajaxa, splitske su tribine grmjele. Baš kao i u četvrtak navečer. No, te dvije utakmice, nazgled tako iste i tako povezane, jedna s drugom nemaju nikakve veze.
Različitima ih je učinila kulisa. Koja je danas, tri desetljeća kasnije, jezivo drukčija. I koja najmanje govori o samim navijačima koji tu kulisu stvaraju, a puno više o društvu koje je takve navijače stvorilo. Jer, nemojmo se lagati i nemojmo, po tko zna koji put, pasti u zamku licemjerja.
Ovo što Torcida danas radi, to nije nikakav incident. To nije izolirani slučaj, ni hir skupine “pijane i neodgojene deriščadi”, kako im se tepa s govornica kada se želi umanjiti šteta pred zabrinutim licima sa zapada. Ovo je projekt. Ovo je matematički precizan odraz hrvatskog društva i, u konačnici, njegov potpuni, kapitulacijski poraz.
Tama nije ništa drugo nego nedostatak svjetla. A institucionalna Hrvatska u toj tami uživa.
HDZ I CRKVA, DVIJE GLAVE ISTE MEDUZE
Današnji navijači, spodobe koje s ponosom navlače crne košulje i u transu urlaju parole pod kojima su prvo spaljivane knjige, pa potom i ljudi, čisti su, destilirani produkt sustavnog, tridesetogodišnjeg odgoja. A tko su im bili odgajatelji? Dvije glave iste meduze: HDZ i Crkva.
Upravo je simbioza političke moći i religijskog autoriteta stvorila inkubator u kojem je ekstremizam postao poželjna društvena vrlina. Kada država godinama blagonaklono žmiri na fašističke simbole, kada se policija i pravosuđe češkaju po glavi dok se važe je li “Za dom spremni” u nekom kontekstu “stari hrvatski pozdrav” ili nije, dobijete društvo u kojem je ustašluk prvo amnestiran, a potom i institucionaliziran.
Dobijete tamu. Pozdravljenu s oltara.
Dopustili smo da povijesni revizionisti, raznorazni šarlatani i pseudopovjesničari sa svojim teorijama o “ustaškim zabavnim parkovima” i humanim radnim logorima uđu ravno u mainstream. Ušli su u školske udžbenike, u prime-time emisije javne televizije, u saborske klupe. Thompsonove ustaške budnice postale su službena zvučna kulisa državnih proslava i obiteljskih okupljanja.
NISMO SVI ISTI!
Kada klincima trideset godina šaljete poruku da je srpstvo grijeh, da je crna odora simbol herojstva, a povijesni revizionizam izraz domoljublja, nemate se pravo čuditi kada vam ti isti klinci, kreteni, kako su precizno dijagnosticirali urednici na jednom portalu, “brane grad” veličajući Adolfa Hitlera i njegovo konačno rješenje židovskog pitanja te prekinu utakmicu i osramote državu pred očima civilizirane Europe.
Oni samo provode u praksu ono što su naučili na vjeronauku, u tiskovinama koje financira država i na obljetnicama koje pohode ministri.
Torcida na Poljudu već godinama ne radi ništa što nije blagoslovljeno s Kaptola i odobreno iz stranačkih središnjica. Oni su samo ogledalo koje smo sami postavili.
Ali, znate šta, nismo svi isti. Na taj narativ ne smijemo nikad pristati. Nismo svi isti, niti ćemo ikada biti! Došlo je vrijeme da zavedena većina – koja odlazi na Hipodrom i ne znajući gdje ide – napokon prekine svoju ugodnu, a zapravo suučesničku tišinu. Jer, ta tišina nije neutralnost, ona je postala gorivo za ekstremizam.
POSIJANI KAOS
Vrijeme je da ta tiha većina, posebice unutar same Torcide, među onim njezinim članovima koji stvaraju nestvarne koreografije i Poljud čine najljepšom arenom na svijetu, uzme stvar u svoje ruke i obračuna se s onima koji grupu koriste kao poligon za svoje umobolne agende.
Ova država, njezine institucije, političke elite i crkveni oci to očito neće učiniti. Oni su ovaj kaos sami posijali, zalijevali i iz njega tržili jeftine bodove. Nitko drugi, osim nas samih, neće počistiti smeće iz našega dvorišta. Smeće koje je prekinulo utakmicu kakvu Split nije vidio desetljećima.
Šačica huligana terorizira sve navijače i baca ljagu na jedinstveni projekt Našeg Hajduka. Oni to ne rade zato što su neshvaćeni ili očajni, oni to rade zato što mogu. Rade to jer su godinama odgajani u uvjerenju da su nedodirljivi, da zakon za njih ne vrijedi i da je javni prostor njihovo privatno igralište.
Došlo je vrijeme da se kriminalcima iz Torcide jasno poruči: Ni klub ni grad nisu vaši! Ne pripada vam pravo terorizirati većinu koja samo želi živjeti u normalnom, civiliziranom društvu. I navijati za svoj klub na normalnom stadionu.
Njima pak novi stadion ne treba. Njima trebaju ćelije. Jer red se u društvo ne vraća komforom na tribinama, nego jasnim, neprobojnim zidovima zakona.
MOSTOVI NAD BUSPUĆIMA HAŠKOG TRIBUNALA
Pravni tim MOST-a, na čelu sa Petrom Mandić, pokrenuo je sveti rat protiv sekularne i jedine nam Hrvatske.
To političko krila Kaptola i sveti katolički ratnici, poput Miletića, pokušavaju odvojiti Hrvatsku od svog identiteta, svoje povijesti,
te razoriti temelj na kojem naša domovina počiva, spaliti koljevku u kojoj je rođena.
U tom temelju, u tom armiranom betonu istine i onog što jeste, utisnuta je za vijeke vijekova crvena petokraka zvijezda, ime Titovo i tri slova NOB. Kako je već i običaj kod radikalnih vjerskih organizacija, osim njihovih simbola ZDS,HOS, MOST, konjske potkove za koje misle da je slovo ”U” svi ostali simboli su nepodnošljivo neprihvatljivi.
Kako i sama Petra Mandić kaže ” to neće biti tako” Dobro Petra, biti će kako nam Tomson kaže.
Kako bi ostavila dojam kompetentnosti, Petra Mandić maše nekim, iz konteksta izvučenim odlukama i to moli vas, iz dućana haškog tribunala, za kojeg znamo da je sudio po nacionalnim kvotama a ne po pravu ni pravdi.
Ta pravna travestija bila je tržnica a ne sud, iako to ne znači da nije bilo i pravednih zaključaka poput zločinačkog karaktera operacije ”Oluja”i pogroma nad Srbima..vjerovatno joj se ni ovo neće svidjeti , ali dobro je znati da je MOST suglasan sa odlukama haške pijace pa i sa onom po kojoj je čika Voja Šešelj oslobođen.
Vičući Haški tribunal Akbar, i pozivajući se na svoju pravni ekspertluk, Petra Mandić započinje svoj samoubilački bombaški napad ,pokušavajući detonacijom u samim temeljima, oboriti Hrvatsku državu napadajući najsvetiji hrvatski simbol, zvijezdu petokraku. Kaže ; Neće biti da su nosioci ustaških insignija razarali Vukovar već će biti će da je petokraka razaarala Vukovar, petokraka,, oteta i zloupotrebljena na isti onaj način na koji su ustaše i 41. i 91. zloupotrjebili ”šahovnicu” zašto ne zabraniti križ uostalom, najkrvaviju od svih insignija? …Zašto dakle, Petri Mandić nije šahovnica sporna i zločinačka, valja se upitati.
Dok u Hrvatskoj još postoje radikali koji inzistiraju na barbarskoj tezi kako Hrvatska nije počinila agresiju na BiH, takvi isti nemaju problem beskrupolozno izjednačiti onu petokraku koju su četnici stavljali na kape u Vukovaru sa onom petokrakom koja nam je dala domovinu i zbog koje danas postojimo kao narod i država.
Želite li istinu ? Dati ću vam je; ..Razlika između vukovarske zvijezde 91. i ustaških insignija u Vukovaru je u sljedećem ;
Na čelu Šešeljevih radikala i četnika petokraka je bila lažna, bila je oteta i upotrebljena kako bi skrila pravu narav Šešeljeve politike. Šešelj je u Vukovaru nosio petokraku zbog političkog i propagandnog lukavstava, …ustaške insignije pak s druge strane, nošene su iz čistog jebenog uvjerenja.
Ustaške insignije nošene su od strane slaboumnih srbofoba i neoustaša, koji nisu mogli shvatiti koncept javnosti, javnog mijenja, jer je to vrlo problemtično i previše apstraktno, za razliku od koncepta kame i natjecanja u klanju srbosijekom, pa su tako zlata vrijedili Miloševiću i njegovoj politici. Više je vrijedio Miloševiću jedan HOS-ovac u Vukovaru 91., nego svi Šešljevi četnici, kao što i danas, budale poput Miletića zlata vrijede antihrvatskim i radikalnim strujama u Srbiji.
Dino Vrandečić
OČEVI I DJECA ,RUBIKON TREBA PREGAZITI A RIM ZAPALITI
Dvije generacije delikvenata u desničarskoj Hrvatskoj dobivaju status povlaštene klase i obje povezuje najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Prva generacija su delikventi građanskog rata, razvojačena vojska starijih adolescenata, koja je tribine stadiona i inducirani nacionalni ekstremizam na njima zamjenila ratištem.
Druga generacija je također sa tribina i jednako devijantna pa i ekstremnija ali bez toliko željenog rata kojeg pošto poto pokušavaju izazvati, svjetski, balkanski, građanski..daj što daš samo da je rat.
Te dvije grupe su za režim od posebne važnosti, te nam ih nameću kao nacionalne uzore i primjere građanstva.
Mi iz nižih klasa, manje vrijedni i dostojni, tim visoko moralnim uzorima dugujemo pijetet i samo što nam to u zakon ne artikuliraju, jer ipak, oni su nam očevi ,pater patrias koji su nam stvorili domovinu, mjesec, zvijezde, mamu i tatu, more i planine, oni su domovinostvoritelji ,zato molim, poseban pijetet prema Glogoškom, Ćipi i Skeji, tim polubogovima među nama smrtnicima.
Prva generacija više ne ide na stadione, oni su sada ozbiljni ljudi i ugledne ustaše u zajednici, mnogi su i u politici,” jer gdje će suza nego na oko i intelektualac nego u sabor ” , doduše ne vole da ih se zove ustašama u javnosti, već samo privatno i u nekoj intimnijoj atmosferi, vjenčanju ili kukurizušti gdje uče djecu baratati oružjem. Oni su naravno za dom spremni ali su za ulicu još i spremnij
ukoliko bi netko primjetio da branitelja ima tri put više nego ih je bilo u ratu ili se usudi spomenuti registar branitelja ,kvantum i smisao boračkih penzija.
To su oni očevi sa torcidinog transparenta, čiji je pozdrav bio ZDS.
Druga generacija tih uberkroatens i nadhrvata, uistinu su tatini sinovi, fizički, mentalno i moralno.
Izostanak elementarnog obrazovanja, kompenzirano usvojenim klerofašističkim ustaškim habitusom, samo su neke od zajedničkih obiteljskih crta.
Huliganizam, bakljade, urbanoicidno grafiterstvo kojima ih podučava osobno njihov ministar Medved, …još jedan fini i obrazovani gospon i ratnik ..nadalje, ..njegovanja kulta barbarskih ratnika, destruktivnih hordi što zaziru od Rima i svega što predstavlja civilizirano i humano, razumno i kulturno
…jerbo Rubikon treba pregaziti a Rim zapaliti,
ne vičuć’ pritom ajme meni već za dom spremni, za dom spremni.
Eto nam elite eto nam odličnika eto nam najviše moralne klase.
Čemu se onda mi loši Hrvati možemo nadati, mi rđavi Rimljani, mi što se pismom služimo i knjige štijemo, što znamo da latinica nije hrvatsko, već latinsko pismo dok ćirilica jeste hrvatska, mi koji znamo izgovoriti ”kontejner” koji ne kažemo ”dobar večer” i crvenkapa umjesto crvenkapica, mi što se kupamo svaki dan,
mi što od kamena nemamo gene već od kamena imamo senat i kipove apoksiomenima. Što s nama barbari kad nam Rima spalite i grafitima ispovraćate ? Da li mislite….,naravno,kad bi to mogli,.. da je vašim lutkarima što vam potežu konce, stalo do vas ?
Da vas baš ljube zbog ideala i jer ste tako lijepo i domoljubno nepismeni i nekorisni,? ..Da na vašoj gluposti žele graditi sretnu domovinu, jer ste eto baš vi ,glib, najbolji temelj ?
O barbari ,vi ste za njih samo djeca ratnici , nerazumna čeljad što puca bez pitanja, ubija danas a PTSP razvija nakon pet do deset godina, možda i nikad.. najbolji ratnici korumpiranih afričkih i HDZ režima, to ste vi njima djeco bezumna.
Vi ste njima idealna agentura za ostvarivanje cilja raseljavanja
a onda i rasprodaje Hrvatske .
Zar bi domoljubna politika uistinu htjela Hrvatsku bez mozga ,
ako bi joj uistinu stalo do Hrvatske ? Jesu li i vaši mame i tate sretni što ste takvi ili bi možda više htjeli da ste dobri đaci a ne klošari i navijači ?
Samo bi četnik i HDZ-ovac gradio Hrvatsku na temeljima vašeg ustaškog glupog gliba, jer na glibu se ne gradi,
Skejo i vi navijači možda možete bez mozga, ali Hrvatska i hrvatsko društvo u 21.stoljeću, ne može.
Dino Vrandečić
Jučerašnje događaje u Splitu, poput kakvog Nostradamusa, predvidio je i detaljno opisao Miljenko Smoje u TV seriji “Velo misto”, prije 47 godina.
Vjerujem da većina starijih od vas pamte neke kadrove i scene iz tog ostvarenja TV Zagreb.
Znate li uopće kako ta serija završava?
Obračunom navijača i vlasti na Hajdukovoj utakmici zbog političkih parola.
U sceni koja se u poslijeratnom Splitu odvija u prostorijama OZNA-e, u koje je priveden Meštar (Boris Dvornik) zbog “reakcionarnih povika” na Hajdukovoj utakmici događa se subverzivni dijalog koji propitkuje suštinu komunističke revolucije iz očiju malog čovjeka.
Dijalog se odvija između Papundeka (Duško Valentić) koji bi u toj sceni trebao predstavljati tadašnjeg načelnika OZNA-e za Split (iako je lik Papundeka u seriji utemeljen velikom dijelom na Đermanu Senjanoviću, narodnom heroju Jugoslavije i imenjaku i prezimenjaku kasnije poznatog novinara Ćiće Senjanovića, koji u toj sceni ne može više biti živ) i Meštra, s kojim je Papundek imao kompleksan odnos, koji je bio poslovni, ali i odnos zamjenskog oca i sina. Tokom vremena je to bio odnos i političkih neistomišljenika, da bi pri završetku serije, obojica stali na istu političku stranu, kao sudionici NOB-a, u koji se Papundek pridružio prvi, a Meštar ipak znatno kasnije.
Papundek se u seriji prvi put pojavljuje kao mladi brijački pripravnik, član tada ilegalne komunističke partije, što njegovom poslodavcu Meštru nimalo nije drago. Izraz “neću politiku u svoju butigu” upravo je rečenica koju Meštar upućuje Papundeku na njegovo širenje komunističke ideologije u brijačnici.
Meštar je slojevita osoba, rađena po uzoru na barem tri splitska brijača, od kojih sam uspio identificirati samo Špiru Kanazira (inače djeda Jasmina Stavrosa). On ne njeguje nikakvu internacionalnu političku ideju, svijet tumači iz lokalpatriotske perspektive. Zanimaju ga Split i Hajduk. Nije mu stran obračun s vlastima, sukobljavao se u povijesti s austrougarskim i talijanskim policajcima, no koketira katkad s oportunizmom, drži sliku kralja Aleksandra u brijačnici, što ne znači nužno i njegovu odanost, jer kroz zidove brijačnice se mijenjaju stalno slike vladara. U jednom trenutku Meštar je i odani rojalist, mada opet, iz lokalpatriotskih razloga, i prezire tu vlast.
Upravo zbog lokalpatriotskih razloga Meštar završava na kraju serije, u novoj FNRJ u policijskoj stanici, uhapšen je jer je udario policajca na prijateljskoj utakmici Hajduk – CDKA (danas CSKA), na kojoj su izbili neredi jer su Splićani mislili da sudac, kojeg su Rusi doveli, sudi nepošteno.
Dijalog Meštra i Papundeka je vrlo subverzivna kritika ondašnjeg komunističkog, ali i svakog drugog političkog sistema.
Naime, vidjevši Papundeka u prostorijama policije, Meštar prvo pomišlja da je i on uhapšen zajedno s njim. Nemoguće mu je, na instinktivnoj razini, da bi njih dvojica mogli biti na suprotnim stranama. Ne samo to, zajedno su bili i na spornoj utakmici. Međutim, Papundek nerado priznaje Meštru da je otišao prije nego što su neredi počeli, vidjevši da će suđenje izazvati velike probleme. Njegova odgovornost je direktna jer je kao visoki partijski i policijski funkcioner pristao na urgiranje Rusa da utakmicu sudi njihov sudac.
Problem nije bilo samo nepošteno suđenje, već povici policije prema navijačima kojeg su činili sudionici NOB-a, od kojih su neki i ratni invalidi, da su oni reakcionarni element. Meštar traži od Papundeka da mu objasni kako može sudionik NOB-a i ratni vojni invalid biti reakcionarni element, a Papundek mu, nemavši odgovor na to pitanje, kaže da bi sve bilo u redu da nije dizao ruku na policajca. Na to Meštar burno reagira, pitajući Papundeka gdje bismo sada bili da nismo dizali ruku, aludirajući da su obojica sudjelovali u nasilnom svrgavanju vlasti, i da je fizička sila naroda ujedno i legitimitet same vlasti.
Vješta je to Smojina kritika samog sistema, ali i malog čovjeka, jer je Meštar vrlo kasno u odnosu na Papundeka postao revolucionar.
Papundek umjesto odgovora naručuje službenog vozača da vozi Meštra u brijačnicu, što Meštar ispočetka odbija rekavši “da se svaki put iz prežuna vraća na noge i da jebe svakog čovika kojeg iz prežuna vraća tonobilom”, na što mu njegov bivši šegrt kaže da je, nogometnim riječnikom, ovaj put riječ o njihovom autogolu.
Serija završava Meštrovim slušanjem radijskog izvještaja o visini ratne reparacije koja će biti isplaćena Jugoslaviji i njegovom izračunom materijalne štete koju je on sam pretrpio u ratu, te zaključkom da mu ni nova vlast neće donijeti zadovoljštinu koju on zaslužuje.
Međutim, zaključak serije nije gorak, već sladak, jer Meštar najavljuje sam sebi da će se već sutra ići posvađati s Papundekom, govoreći zadovoljno “karati se oću i karati mi se triba”.
To bi, ako mene pitate, bio Smojin završni pogled na takav zaplet, kojim on zaključuje da će ovakve ironične situacije i dalje isticati i da nekog sretnog kraja, osim humora, nema.
Da se takve stvari opet dogode, nije bio potreban Miljenko Smoje. Jučerašnji zaplet ima sve elemente onoga što je Smoje smislio, a vjerojatno samo vješto zapisao. Smojin humor se nastavio i bez Miljenka Smoje, jer je on bio samo kroničar ljudskog karaktera.
Zamislite sada današnju scenu u sjedištu splitske SOA-e u koju je priveden N.N. iz Torcide. Tamo sreće Davora Božinovića.
– Ali je i tebe uhapsilo Dado?
Božinović šuti. Neugodno mu je.
– Pa zar si i ti legendo vikao Auschwitz?
Božinović se crveni.
– Moramo sastaviti zapisnik – procijedi Božinović na kraju
– Piši slobodno što je bilo, ja znam što sam vikao, a znam i da si ti bio na Thompsonu kad sam i ja bia i znam da si nas sve brania koji smo vikali Za dom spremni.
– Niste smjeli vikati Auschwitz i ubij Židove – skrušeno će Božinović
– A za dom spremni smijemo?
– To može u domaćem prvenstvu
– A napadati dane srpske kulture?
– To isto može
– Pa kako može biti da je Auschwitz zabranjeno, a Jasenovac se može vikati i pjevati i relativizirati, a Auschwitz ne može?
– Ne može kad drugi gledaju
– A hoćeš li nas vaditi iz pržuna kao što si vadio bojse u Grčkoj?
– Hoću
– Šta onda ne smijemo raditi?
– Ne smijete prekidati utakmice i upadati na teren
– Ne smijemo? A da nismo upali mi na teren protiv Partizana devedesete i bojsi protiv Zvezde, bismo li imali hrvatsku državu?
– Ne bismo, ali ako sada uhapse i osude tebe, a moram jer radiš sranja, tko će mi doći raditi nemile scene na premijeru Zafranovićevog filma?
Tu Božinović ponudi N.N.-u da ga odvede službeni vozač, što N. N. s gnušanje odbije.
Mislite da pretjerujem? Pa ovo je samo izmišljeni događaj, kao što je i Smojin bio. Uostalom, kako mogu pretjerati u fikciji?
https://www.facebook.com/share/v/1M9Q9h7n41/
https://www.facebook.com/share/v/1GUjTjAPtw/
U jeku ovih događaja u našem Splitu, nalazim za potrebno izraziti svoje mišljenje. Proces izjednačavanja fašizma s komunističkim ideologijom je započeo vrlo rano, još za vrijeme EEZ, kada je krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina, Mreža preko raznih filmova i putem medija, počela prikazivati fašiste i naciste u drugačijem svjetlu, a sve više davati naglasak na komunizam, kao zločinački i diktatorski sustav. Padom SSSR-a i VU, taj se narativ prenio i u zemlje socijalizma. Znači, Hazari i Cionisti su stvorili ozračje za ponovno rađanje zvijeri, odnosno, pustili su duha iz boce, što nije prvi puta u povijesti! Kod nas je to imalo krvavi rezultat, 90-tih godina, što je ostavilo traga kod ljudi i još pogoršalo stvar. Međutim, ne može se osuditi cijeli narod, za zločine, koje rade njihovi izrodi! I zato ne odobravam način, na koji se je ispoljio stav mase na Poljudu. Poznato nam je, da su Cionisti i Hazari pomagali, odnosno stvorili fašiste i naciste, kako bi uništili Rusiju, tadašnji SSSR. Taj zloćudni dio židovskog i hazarskog etnika, žrtvovao je i dio svog naroda, kako bi ostvario svoje bolesne nagone, jer oni nemaju ljudskog osjećaja, već djeluju kao strvinari. I zato treba osuditi svako djelovanje, koje je štetno po društvo, ma od koga dolazilo. I sami Židovi trebaju imati jednake kriterije za sve, koji rade loše stvari, ako žele prevenirati ovakve događaje, za koje sam svjestan, da im predstavljaju sada opterećenje u svakom smislu.
Zamislite da vam je djed poginuo na Sutjesci boreći se protiv nacista, a vi osamdeset godina kasnije Splitom urlate „Ustaj, Adolfe!“ Kakva je to civilizacijska bolest koja potomke dalmatinskih antifašista pretvara u obožavaoce ubica vlastitih predaka? Koliko duboko društvo mora potonuti da unuci partizana slave Hitlera?
SAD i Izrael su glavni krivci za sve, što se događa u svijetu. Mislim, da ne treba precizirati, jer je to svima poznato, samo interesi i ovisnost koče izlazak istine. Od širenja na palestinski teritorij, svrgavanja Mossadeka, stvaranje pokreta Mudžahedina, sa ciljem slabljenja SSSR-a, stvaranja Al Khaide i ISIL zbog uništenja neovisnih država na bliskom istoku, rušenja Gaddafija, Huseina, Assada i Madura, do izazivanja rata u Ukrajini a sve pod lažnim optužbama, i tako dalje.
SPLIT JUČER, DANAS, SUTRA
Sve što se u Splitu dešavalo, njih već dugi niz godina “hrani” HDZ, HAZU, Ustavni sud, policijska vrhuška, i posebnu ulogu imaju Hrvatski mediji na čelu sa Index, Jutarnji, Večernji i HRT !!!!!
Sve vas kada jednom dođe do promjene vlasti treba procesuirati i osuditi na dugogodišnje zatvorske kazne !!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].