“MALI” I “VELIKI” LJUDI

“MALI” I “VELIKI” LJUDI

Piše: Željko Rutović

Tu pored nas i sa nama žive i rade ti obični “mali” ljudi, koje tamo neki “veliki” u svom narcizmu  i svojoj uobrazilji ne vide. A oni, ti “mali” često su veliki simboli,  oriđinali i biljezi duha grada. Da, i u priči i sjećanju traju mnogo duže od tih jednomandantnih “velikih”.

A sjećati se običnog čovjeka znači slaviti ime života. I to ime i tog čovjeka nikako da primijetimo, da im se obratimo i posvetimo.

No, ima civilizacija, kultura, država i državnika koji odaju javnu paznju i priznanje tim “malim” ljudima. Evo primjera za pouku i poruku. Elem, Rojters i drugi mediji i brojni dopisnici  izvijestili su u drugoj polovini 2025. god. o sljedećem:

Ali  Akbar ( 73 ) je kolporter  u šestom pariskom popularnom arondismanu,   Sen – Žermen- de – Pre u ulici Bisi, sa bazom ispred restorana “Paul”.  Naravno ovaj živopisni kolporter, zanimanje u debelom izumiranju, nastavi i ispred drugih restorana ove poznate ulice – “Atlas”,  “Jade”, “Dandino”…  Brojni su njegovi kontakti i poznanstva sa mnogim umjetnicima, piscima, lokalnim stanovništvom. I tako punih pedeset godina ovaj Pakistanac raznosi  ugledne francuske dnevnike      “Mond” i “Figaro”.

A onda je došao dan zahvalnosti i pažnje tim “malim”,  a u konkretnom slučaju čovjeku zaslužnom za očuvanje urbane tradicije i kulturologije grada Pariza.

Naime, francuski predsjednik Emanuel Makron uručio je Ali Akbaru u Jelisejskoj palati  odlikovanje – Nacionalni orden za  zasluge – za njegov rad i doprinos kulturi grada.

U pratnji svoje supruge i prvi put sa kravatom, Akbar je ushićeno kazao: “Uspio sam”! I jeste. Po mnogo čemu. Akbar, zaslužnik jednog vremena i šarmantne kolporterske kulture  koja se nažalost sve više seli u sjećanje. Akbarov život kao filmski predložak.

I da, tako to rade velike države i velike kulture. Tako to rade veliki državnici koji gledaju i vide dalje od jednog  izbornog mandata. Za razliku od  duha partitokratske pretpolitičke palanke, za koju tradicija i baština ili ne postoje, ili su samo protokolarni sterdotipni narativi.

Taj duh ne vidi tu oko sebe nekog svog Akbara i kulturu koji treba poštovati i sačuvati.

Neki takav neprimjetan, a tradicije vrijedan, jednostavno  na postoji na trgovačkom političkom radaru.

I iznova se ( ne ) pitamo zašto su velike kulture – velike.

Makronov i Akbarov primjer, za pouku i poruku.

No, pretpolitička populistička drustva, potvrdilo se, ne haju mnogo za civilizacijske pouke i poruke. Iskustvo je govorljivo, primjera je mnogo.