
“MALI” I “VELIKI” LJUDI
Piše: Željko Rutović
Tu pored nas i sa nama žive i rade ti obični “mali” ljudi, koje tamo neki “veliki” u svom narcizmu i svojoj uobrazilji ne vide. A oni, ti “mali” često su veliki simboli, oriđinali i biljezi duha grada. Da, i u priči i sjećanju traju mnogo duže od tih jednomandantnih “velikih”.
A sjećati se običnog čovjeka znači slaviti ime života. I to ime i tog čovjeka nikako da primijetimo, da im se obratimo i posvetimo.
No, ima civilizacija, kultura, država i državnika koji odaju javnu paznju i priznanje tim “malim” ljudima. Evo primjera za pouku i poruku. Elem, Rojters i drugi mediji i brojni dopisnici izvijestili su u drugoj polovini 2025. god. o sljedećem:
Ali Akbar ( 73 ) je kolporter u šestom pariskom popularnom arondismanu, Sen – Žermen- de – Pre u ulici Bisi, sa bazom ispred restorana “Paul”. Naravno ovaj živopisni kolporter, zanimanje u debelom izumiranju, nastavi i ispred drugih restorana ove poznate ulice – “Atlas”, “Jade”, “Dandino”… Brojni su njegovi kontakti i poznanstva sa mnogim umjetnicima, piscima, lokalnim stanovništvom. I tako punih pedeset godina ovaj Pakistanac raznosi ugledne francuske dnevnike “Mond” i “Figaro”.
A onda je došao dan zahvalnosti i pažnje tim “malim”, a u konkretnom slučaju čovjeku zaslužnom za očuvanje urbane tradicije i kulturologije grada Pariza.
Naime, francuski predsjednik Emanuel Makron uručio je Ali Akbaru u Jelisejskoj palati odlikovanje – Nacionalni orden za zasluge – za njegov rad i doprinos kulturi grada.
U pratnji svoje supruge i prvi put sa kravatom, Akbar je ushićeno kazao: “Uspio sam”! I jeste. Po mnogo čemu. Akbar, zaslužnik jednog vremena i šarmantne kolporterske kulture koja se nažalost sve više seli u sjećanje. Akbarov život kao filmski predložak.
I da, tako to rade velike države i velike kulture. Tako to rade veliki državnici koji gledaju i vide dalje od jednog izbornog mandata. Za razliku od duha partitokratske pretpolitičke palanke, za koju tradicija i baština ili ne postoje, ili su samo protokolarni sterdotipni narativi.
Taj duh ne vidi tu oko sebe nekog svog Akbara i kulturu koji treba poštovati i sačuvati.
Neki takav neprimjetan, a tradicije vrijedan, jednostavno na postoji na trgovačkom političkom radaru.
I iznova se ( ne ) pitamo zašto su velike kulture – velike.
Makronov i Akbarov primjer, za pouku i poruku.
No, pretpolitička populistička drustva, potvrdilo se, ne haju mnogo za civilizacijske pouke i poruke. Iskustvo je govorljivo, primjera je mnogo.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].