CRKVA BOGORODICE FILERMOSE I CRNOGORSKIH SVETITELJA

 Piše:

Miodrag D. Bajković

univ. dipl. inž. arh.

Dobronamjernom i državotvornom dijelu crnogorske javnosti – rodoljubima – predstaviću izgled Crkve Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja, koja će se graditi na Zagrablju – Prijestolnica Cetinje.

Blagodareći Njegovom preosvještenstvu, mitropolitu Crnogorske pravoslavne crkve Borisu Bojoviću, i najbližim mu saradnicima – ukazana mi je naročita čast da izradim projekat navedene crkve.

Kao autoru, namjera je bila da se u savremenom dobu načini konkretan začetni iskorak u crnogorskoj sakralnoj arhitekturi pravoslavne provenijencije.

Izabrani projektantski pristup podrazumijevao je stilizovanu modifikaciju tradicionalnih formi, s ciljem osavremenjivanja cjelokupnoga arhitektonskoga sklopa.

U tom smislu težilo se stvaranju osobenoga spoja ovdašnje hrišćanske graditeljske tradicije (glede funkcionalne strukture i arhitektonske kompozicije forme) i ličnoga viđenja savremenoga arhitektonskoga izraza (uključujući i materijalizaciju) – koji bi se ogledao kako u oblikovanju spoljašnjosti, tako i u oblikovanju unutrašnjosti crkve.

Crnogorska tradicionalna hrišćanska arhitektura temelji se na Zetskoj graditeljskoj školi (primjerice: Crkva Svetoga Luke u Kotoru (1195.), Crkva Svetoga Đorđa – Manastir Beška (1390-ih)), i dio je širega korpusa mediteranske sakralne arhitekture zapadnih, romaničkih upliva.

Sve do 20. stoljeća u Crnoj Gori nije bilo razlike u arhitekturi katoličkih i pravoslavnih crkava – budući da su obije navedene crkve građene i izvorno korištene kao katoličke, da bi kasnije bile pretvorene u pravoslavne bogomolje.

Tokom 20. i 21. stoljeća arhitektura zapadnoga hrišćanstva nastavila je, širom svijeta – pa i na primjeru Katoličke crkve u Titogradu / Podgorici – dosezati vrhunske domete kroz moderni, postmoderni i savremeni izraz – dok istočno hrišćanstvo dan-danas uglavnom slijepo robuje srednjevjekovnim arhitektonskim kanonima, a na prostoru Crne Gore, nažalost, i po uzoru na arhitektonske tradicije koje su potpuno tuđe ovom podneblju.

Kako je (i sakralna) arhitektura vjerni odraz vremena, prostora i društvenih prilika u kojima nastaje – odnosno materijalizovani izraz duha vremena, konkretnoga prostora i društvenoga konteksta kroz koji se očitava njegov identitet – hramovi izgrađeni u potonjih tridesetak godina, koji su lišeni bilo kakve arhitektonske vrijednosti i najveći dio njih estetski nas ugrožava, jasno oslikavaju dubinu ovdašnjega kulturnoga i duhovnoga sunovrata.

Ključni povjesni uzori i arhitektonski analozi za oblikovanje Crkve Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja

Crkva Svetoga Đorđa – Manastir Beška
(zadužbina zetskoga vladara Balše II Stracimirovića Balšića iz 1390-ih)
Foto: Lazar Pejović

Fotografija je načinjena prije devastacije i degradacije Crkve (izgrađene 100 godina prije otkrića Amerike(!)), tj. stručno i civilizacijski gledano – apsolutno nepotrebnoga, anticivilizacijskoga, vandalsko-varvarskoga oburdavanja (najvećim dijelom) originalnoga(!) kampanjela (zvonika) crkve i njegovoga apsolutno neodgovornoga preziđivanja etc. – najpreciznije rečeno: prije, za svakoga zdravorazumnoga i dobronamjernoga čovjeka – posve nepojmljivoga i pogubnoga kulturocida, počinjenoga oko 2010. godine.

Molim, zapazite vanjsku liniju (konturu) kampanjela, kao geometrijski i vizuelni okvir koji definiše njegov oblik.

Crkva Svetih Vrača – Velji Zalazi
(seoska crkva izgrađena 1725., obnovljena 1898.)
Foto: Božidar Proročić

Molim, svrnite oko na rozetu (kružni detalj poviše vrata); riječ je o malteškom krstu – duboko ukorijenjenom simbolu u svekolikoj (duhovnoj i svjetovnoj) crnogorskoj tradiciji – polaznom uzoru (prototipu) za oblikovanje rozete (neuporedivo većih dimenzija i sasma drugojače materijalizacije) na pročelju Crkve koja će biti posvećena (i) Bogorodici Filermosi – zaštitnici Malteških vitezova.

Crkva Svetoga Mihaila – Ston

(zadužbina dukljansko-zetskoga kralja Mihaila Vojislavljevića iz 1070-ih)

Foto: Nedim Meco

Molim, usmjerite pozornost na naglašena vertikalna udubljenja u zidu (slijepe niše – slijepe arkade).

Dakle, ishodište za brušenje arhitektonskoga rješenja buduće Božje kuće CPC bile su naše jednostavne, znalački osmišljene, prelijepe jednobrodne crkve sa zvonikom na preslicu, karakteristične po svojim jasnim, skladnim, čistim i čitljivim kubusima.

Kao izvorna inspiracija za strukturisanje vanjskoga izgleda crkve, konkretno – definisanje likovnosti bočnih zidnih ploha, poslužila je 950-ak godina stara Crkva pokraj Stona.

Liše već iskazanoga, spomenuću još dvije stvari koje su tokom procesa projektovanja postavljene kao naročito obavezujuće:

• kod modularne koordinacije primijeniti proporcijski ključ proizašao iz simbolike brojeva u hrišćanstvu: 3, 7, 8, 12, 33, 40

(primjerice: broj 3 se u kompoziciji crkve javlja na više mjesta; po 7 je bočnih zidnih ”polja”, a isti broj ”polja” ima i na kosim ravnima stropa; prečnik oltarske apside (na koti poda crkve) dostiže maksimalnih 8 m, što upravo odgovara i njezinoj unutrašnjoj visini; gabarit broda u osnovi iznosi 12 x 12 m (1 : 1), dok je ukupan gabarit crkve 12 x 24 m (1 : 2); šljeme broda se nalazi na visini od 12 m; ima 12 vertikalno izduženih zastakljenih otvora; prečnik kružne platforme iznosi 33 m; … (pride: uz rubove zidova, vanka i unutra, ukupno je predviđeno 40 svjetiljki u podu));

• prilikom koncipiranja kampanjela – koje je stilizovana kontura pročelja tradicionalnih crkava (pogotovo ozgor prikazane Crkve Svetoga Đorđa) – paziti da bude u proporcijskom skladu s ostalim volumenom (artikulisanje cjeline), ali, jednomašice, da bude i oprezno svedeno, na način da ni formom, ni dimenzijama ne konkuriše kampanjelu (Crnogorcima nasramotu privremeno otetoga) Cetinjskoga manastira – tačnije: da ne naruši njegovu autohtonost kao vertikalnoj dominanti i orjentiru u mentalnoj slici grada i širega prostora.

O oblikovanju i strukturisanju kubusa (posebice oltarske apside) i unutrašnjega prostora; stilizaciji pojedinih fragmenata i detalja; gotičkom uplivu; otvorenoj priprati; svrsi postojanja bočnih vrata; značenju pižuna; galerijskom načinu izlaganja ikona (izuzev ikonostasa); svjetlosti (na simboličnoj ravni); osvjetljenju (zbiljska (fizička) svjetlost – vanjska i unutrašnja); psihološkoj gradaciji doživljaja; ostvarenoj simbolici i stvorenoj mistici – ukratko: o arhitektonskim porukama Crkve Bogorodice Filermose i crnogorskih svetitelja – moguće nekom drugom prilikom.

Danas (i do tada) neka zbore ”renderi” koji slijede, na osnovu kojih ćete steći sopstveni – meni itekako važan – kritički stav!

Nakon što glavni projekat crkve bude dokončan i započne njezina gradnja (kad gođ da to bude), ovim ću putom, s veljim zadovoljstvom – objaviti imena svih stručnih lica, inženjera raznolikih struka, koji rade na projektu, kolege koji je uradio priložene ”rendere”, kao i naziv biroa koji će ovjeriti projektno-tehničku dokumentaciju.

Projekat je naš dar prečistoj i zanago svetoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i crnogorskomu narodu.

SVEMOGUĆI I PRAVIČNI BOG – VELIKI ARHITEKT SVEGA – DAĆE DA CRKVU BOGORODICE FILERMOSE I CRNOGORSKIH SVETITELJA JEDNOGA SRETNOGA DANA PODIGNEMO, I DA – NA DOBROBIT SVIH RODOLJUBA CRNE GORE – ZANAVIJEK BUDE BLAGOSLOVLJENA!