Ustajte prezreni umirovljenici

Ustajte prezreni umirovljenici

Ali, znam da džabe zborim. Nećete vi da se mrdnete dalje od ove priče. Tobož razumijete politiku pa nećete da dozvolite da vam neki tamo kroje identitetska pitanja i uče kako i kojim pismom se slova pišu a kojim jezikom čitaju. Vi kojima skoro da drugi mora da čita i piše. Vi koje vlast vidi kao prost broj i ništa više. Dovoljno je da vam plate autobus novcem od vaše penzionerske članarine i kao Vučić naprave vam sendič koji teško da možete sažvakat. I vi se oduševiti. Kako sve ove umiroljeničke godine, tako i dan danas.

Piše: Slavko Mandić

Ustajte prezreni u Crnoj Gori. Vi sužnji koje mori glad. Vi koje je ponizila vlastohleplja balavurdija, nestrpljivo čekajući da nestanete što prije kako bi penzioni fond mogao da se upotrijebi za razne spektakularne mahinacije i sve brojnije malverzacije. Zar vas ne bole poruke koje vam šalju halapljivi vlastodršci koji se otvoreno sprdaju sa vašim godinama, podižući vam penziju za cijelih 1.65 €?

To mogu uraditi samo ljudi bez srama, potpuni bestidni bezočnici koji zaslužuju svaku vrstu prezira.  Dok sebi istovremeno enormno  dižu plate, dodaju izmišljene varijabile, pune rezervoare do vrha vašim gorivom, putuju o vašem trošku đe im na um padne, zoblju po skupim restoranima, voze majbahe i spavaju u najskupljim hotelima doma i po cijelom svijetu. Jeste li zahvalili izvjesnoj Petrolejki od demonkrata kojoj ste duboko pri srcu pa vam zbori da manje ijete mesa i tjestenine. Ostaće vam više pa ćete tako moći još koji lijek kupiti kod privatnika, jer najskuplje ljekove u region, državi ne pada na pamet da vam refundira. Njih morate plaćati po višestruko većim cijenama  od onih u komšiluku. Svakako ne slučajno već s proračunom o kojemu ministar zdravlja nevješto ćuti. Plaćali ste za liječenje, a dobili ste jeftin oblik koji nije dovoljan ni za najbanalnije bolesti. Zato najmanje po penzije izdvajate svakoga mjeseca, a sistem vas programirano dovodi do prosjačkog štapa.Možda je to tetu petrolejku zabrinulo, pa je onako vučićevsko parizerski podijelila savjete umirovljenicima kako sa manje da dođu do dužeg života. Naravno, znate vi to penzionerski polusvijete dobro, ali vam neki đavo u vama ne da da budete ljudi. Kakvi ste bili nekad dok ste rabotali i stvarali svakodnevno novu vrijednost koju će današnji skorupani čerupati na sve moguće načine.

Da, jasno je, podaci kažu da vas ima oko 130.000. Više od polovine toga broja prima minimalnu penziju čiji je iznos kao i prije skoro tri godine i iznosi 450 €. Nije potrebno zboriti koliko su cijene otišle u nebo od tada do sada, i kako (pre)živjeti sa penzijom koja je minimalna ili prosječna sa svega pedesetak eura i nešto možda malo više? Nije moguće, razumije se, bar ne da vam život u završnici bude dostojanstven i da se ne plašite od ulazaka u trgovinu. A posebno u apoteku ili kod privatnih specijalista raznih bolesti, kojih ima ka pljeve, jer ih je toliko manje u zdravstvenom sistemu, očerupanom do gole kože. Od politika koje su sve uradile da stručnjake oćeraju. Da ih nema i da, kako ne bi bili na grbači budžeta, budu građanima na teret. Jer jedino kod privatnika ne morate čekati. Ali zato morate da platite od najmanje 50 € pa zavisno od tretmana i vrste pregleda ko zna do koliko još. Da ne govorimo o skeneru, magnetnoj rezonansi, hiruškoj ili kardio intervenciji.
Penzioneri, bili ste gospoda i to ne tako davno. Mogli ste i u restoran, makar na kafu ili čaj. Da prozborite sa svojim prijateljima, nekadašnjim kolegama ili komšijama. Da ne strepite oćete li imati da platite ako vam se slučajno još neko priključi nenajavljen.

Ali, nema šanse da smijete izaći. Za vas je oko kuće krug i opet nazad u kuću. Da popijete terapiju i što manje mesa. Da vas kakvo čudo ne strefi, ako ne poslušate savjet sedam ili osam puta platežnije savjetnice iz politike. Koja vam kičmu lomi, ne zato što je jača, nego zato što ste vi slabiji.

A da nijeste i da vas ima, da oči uprete u vlastodršce, da sklonite ruku sa jednokratno pruženih 30 – 50 € kad vam ponude da im prodate glas, oni ovo ne bi mogli činjeti. Pogledajte koliko vas je. Sve bi se promijenilo da odlučite biti poštovani.
Ali, znam da džabe zborim. Nećete vi da se mrdnete dalje od ove priče. Tobož razumijete politiku pa nećete da dozvolite da vam neki tamo kroje identitetska pitanja i uče kako i kojim pismom se slova pišu a kojim jezikom čitaju. Vi kojima skoro da drugi mora da čita i piše. Vi koje vlast vidi kao prost broj i ništa više. Dovoljno je da vam plate autobus novcem od vaše penzionerske članarine i kao Vučić naprave vam sendič koji teško da možete sažvakat. I vi se oduševiti. Kako sve ove umiroljeničke godine, tako i dan danas.
A da vas ima, rekli bi vlasnicima vlasti da im to više nećete dozvoliti. Nećete glasati za njih dok vam ne obezbijede kvalitetan penzionerski život. Dok vam ljekove ne učine besplatnim, jer ste to već jednom platili. Dok vam ne povećaju primanja, prosječna bar upola od one koja petrolejska diva svakog mjeseca inkasira u svoj špag.
Dok to ne učinite i ne prodajete svoj glas za ništa, nastavite da živite ovako kako to činite sve ove godine.

Ako zaista mislite da je to život, onda je sve u potpunom redu.