PREVLAKU SA PONTOM OŠTROM JE „ZA VIJEKE VJEKOVA“ KUPILA DUBROVAČKA REPUBLIKA JOŠ DAVNE 1419. GOD.

PREVLAKU SA PONTOM OŠTROM JE „ZA VIJEKE VJEKOVA“
KUPILA DUBROVAČKA REPUBLIKA JOŠ DAVNE 1419. GOD.

U dnevnom listu „Pobjeda“ od 8.06.2026. na drugoj i trećoj stranici objavljen je osvrt
hrvatskog politologa i nezavisnog političkog konsultanta Davora Gjenera o mišljenju dijela
Vlasti u CG o ponovnom otvaranja pitanja razgraničenja na kopnu Prevlake i o pitanju kome
bi trebao da pripadne rt Oštro. Također danas (16.06.2026.) je u dnevnom listu „Vijesti“
objavljen članak pod naslovom „Neće da Lekić odlučuje o granici“ u kome se navodi da je
MVP odbio prijedlog šefa države Jakova Milatovića da Miodrag Lekić bude član komisije za
razgraničenje sa Hrvatskom (na Ponti oštoj).
Ne ulazeći u politička razmišljanja iznosim kao povjesničarka neoborive povijesne
činjenice o tome kome pripada Prevlaka i rt Oštro.
SAD je kupio od Rusije 1867. god. Aljasku za 7,2 miljuna dolara, a Dubrovačka
repubika dio Konavala sa Prevlakom od Sandalja Hranića i braće za 36.000 perpera (12.000 dukata)

Kao što su Sjedinjene Američke države kupile 1867. god. Aljasku ( 49 državu SAD-a )
od ruskog cara Aleksandra II za 7,2 miljuna USD, tako je i Dubrovačka republika (koja svoje granice nije širila ratom i otimačinom, nego kupovinom teritorija), kupila dio Konavala sa Prevlakom i rt-om Oštro od Sandalja Hranića i braće daleke 1419. god.
U kupoprodajnom ugovoru od 24. lipnja 1419. god, koji su Dubrovčani sklopili sa
Sandaljem Hranićem pod starim gradom Sokolom na Šćepan – polju između ostalog stoji:
„Mi vojvoda Sandalj sa svojom braćom Vukcem i Vukom svesrdno i jednoglasno dasmo za
vjeke vjekova, bez opovrgavanja knezu, vlasteli i svoj općini Dubrovnik, pola župe Konavli i
Vitaljinu i Donju Goru, sve što smo do danas držali i gospodovali što je naše bilo, sva sela i
zaselke, sa pašnjacima, stablima, dubravama, vodama, dasmo u baštinu i nasljedstvo gradu Dubrovniku, svoj vlasteli i svoj općini na vjeke vjekova, njima i djeci, unucima i praunucima u vjeke vjekova“ (Miklošić).

U prethodnoj ispravi Sandalja Hranića od 15. travnja 1391. god. stoji “…….od danas pa
naprijed dajemo i potvrđujemo i ovom poveljom zapisujemo u vijeke vjekova, općini i
vlasteli grada Dubrovnika župu konavosku sa Donjom gorom i grad Sokol, sva sela, zemlje i
gore, i paše i vode, i mline i dohotke, sve što pristoji župi konavoskoj, sa svim međama i
granicama, i do mora na Cavtat i okolo do Molunta, kao i sela i zemlje Vitaljine do svojih
granica na moru do pristaništa Molunat sa otocima pred njim“(Miklošić).
Zapadni dio Konavala sa Obodom i Cavtatom dubrovčani su kupili od Radoslava
Pavlovića 31. prosinca 1426. god. za 13.000 dukata. I tekst tog ugovora je vrlo sličan i
također se to područje Konavala nakon prodaje ustupa na „va vieki vjeka“.
Naime jedan dio Konavala držao je Sandalj Hranić, a drugi Radoslav Pavlović.
Sandalj Hranić nije tada prodao Dračevicu jer su tim putom mogli doći do mora. Konavle su
tako ušle u državno – pravno vlasništvo Dubrovačke republike, od Oboda, Cavtata do
Prevlake i Ponte Oštre. To su potvrdili ne samo kupoprodajnim ugovorima sa tadašnjim
gospodarima Konavala bosanskim plemićima Sandaljem Hranićem i Radoslaovom
Pavlovićem, nego i uz pristanak bosanskih kraljeva i hrvatsko – ugarskog kralja Sigismunda i tako postale sastavnim dijelom hrvatsko – ugarskog kraljevstva (Josip Lučić – Stijepo Obad, Konavoska Prevlaka). Na svim postojećim kartama je vidljivo da se od 1419. god. do danas granica Konfin (poluotok Kobila) nije mijenjala punih 607 godina.Poluotok Prevlaka sa rtom Ponta Oštro ima 2,5 km u dužini.
Dubrovčani su poslije kupovine odmah prišli podjeli konavoske zemlje na katastarske
jedinice u najvećem dijelu vlasteli, a nešto manje pučanima i crkvi. Svi su oni uživali samo pravo korištenja, jer je sva zemlja i dalje ostala vlasništvo Dubrovačke republike. Ni
jedna čestica se nije smjela otuđiti bez dopuštenja Velikog vijeća. To teritorijalno
ustrojstvo je vidljivo u knjizi „Liber viridis“ iz 1432. god.i u velikoj katastarskoj knjizi „Libro
rosso“ koja se čuva u Povijesnom arhivu u Dubrovniku.
Narod koji je u Konavlima pa tako i u Vitaljini i okolnim mjestima tada živio živio bio
je katoličke vjere, a dokaz su crkve koje se tada spominju: Sv.Spas 15. st. Sv. Nikola 15. st., Sv.Vrača, Sv. Martin, Sv. Petar i mnoge druge crkve.
Ukidanjem Dubrovačke Republike 1808. god. od strane Napoleona, mijenjale su se
brojne vlasti na tom području, ali uspostavljena granica na cijelom području Konavala, od
Oboda, Cavtata do Molunta, Vitaljine, današnjeg graničnog prijelaza Konfin (na rtu Kobila),
Prevlake sa rtom Oštro, nije se tijekom proteklih stoljeća, ni u čemu mijenjala, niti je bila
predmet sporenja sa susjedima. Ostala je u cjelosti prvo trajna granica Dubrovačke Republike, a danas je Prevlaka sa Pontom Oštro, najjužnija točka kopna Republike Hrvatske.

prof.pov. Marija Saulačič