Posthumni poraz šampiona Zhuang Zedong-a (umjesto kozerije)

Posthumni poraz šampiona Zhuang Zedon

                            (umjesto kozerije)

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Ostroški „maladomučenici“, dovučeni, nakon „moleban revolucije“ i pljačkaškog pohoda „ne damo svetinje“, od strane Crkve Srbije iz bijeloga svijeta, u svrhu najamnika za realizaciju „Srpskog sveta“, malo po malo, se „uigravaju“ i postaju pravi stručnjaci u  „proigravaju“ u ovoj kvazipoltičkoj, kleronacističkoj „rašomonijadi“! Prvo kao ministri ničega, a sada kao premijer i predśednik opet ničega, po volji Svetosavske Paramilitarne Crkavice (SPC)!

Da su nekim slučajem fudbaleri, njihov „dribling“ bi izgledao ovako:

„Spajković dribla,  dodaje loptu Mulatoviću, a ovaj degaržira, nabacuje se, sa  nevjerovatnom preciznšću  Spajkoviću na  volej…iiii…iiii…velika šansa! Na žalost, opet promašaj, dragi gledaoci!“

„Ma ljudi, je li ovo moguće, uskliknuo bi legendarni sportski komentator,  Mladen Delić!

Ipak, nijesu oni šampioni „baluna“! Ovđe se radi o posebnoj „šibicarskoj“ sportskoj disciplini!  Oni su šampioni stonog penisa, sporta sa stolom, i reketima (obično procentno finansijskim) ispod kojega navijači i podržavaoci kupe samo „mrvice“! I srećni su zbog toga!

Ovaj dvojac sa „kormilarom“ izvan Crne Gore, „okitio“ se slavom svjetskih šampiona u ping-pong-u! Pozavidio bi im i pokojni Zhuang Zedong, trostruki svjetski šampion i velika zvijezda  kineskog stonog tenisa 1960-ih!  Jedan drugome permanentno nabacuju „lopticu za smeč“, iako u javnost često „procure“ informacije da je nešto od strane  „slučajnog predśednika“ vraćeno na doradu! A onda dolazi „kontraudarac“, bez reketa, od strane vojvodine ekipe, i sve se vrati na staro, kako je od početka i bilo planirano!

Neka, za sada, po strani ostanu predśednik Kine Mao Zedong i premijer Zhou Enlai! Prema nekim hroničarima, Mao i premijer Zhou Enlai su povremeno igrali stoni tenis rekreativno, a ne na parapolitičkom  nivou, ali to nije  za usporedbu sa ovim, tamo njihovim, šarlatanima! Bilo bi zaista previše!

Ono što je najinteresantnije jeste činjenica da su kao klerikalni kadar Crkve Srbije, uspješno savladali popovska lukavstva! I ide im dobro za sada! A kako i neće kad je tu Spajkovićev crkovni ujak da poduči i „podstriže đe je predugačko“, a „odlije đe je prepunano“ i da  vjeronaučno „pregleda u mladeži zube,/ da ovčica koja ne zametne/ svoje runo u grm pokraj puta!“

Popovi su stari „vragolani“. U tom smislu postoji i jedna anegdota, koja dobro oslikava stečenu „vještinu“ ove dvojice „stono-teni-sera“!

Elem, neki pop bude pozvan da obavi  slavski obred. Bila posna slava, a pop pri dobrom apetitu ka’ i vazda! Domaćini spremili i mrsno  za goste koji nijesu u postu. Bila spremna i mlada svinjetina. Pop navali na hrskavo pečeno rumeno prasence, i u sred  najljepšeg zalogaja ga prekine domaćica:

„Ali, pope, ovo je posna slava, a post važi i za tebe!“

„Imaš pravo, kćeri“ reče pop, ustane i napravi teatralan gest nad pečenim prasetom: „U ime oca i sina i svetoga duha, krstim te u ribu! Amin!“ I nastavi da jede sočnu i mirisnu krmetinu!

Sve je manje naivnih predśedniče svih Srba, Posrbica i jednog golobradog bošnjačkog vojvode!