Par informacija za gospođu Kos prije treninga na Bobotov kuk

Piše : Dubravka Jovanović

Čitam danas sjajne i više nego ohrabrujuće vijesti koje je saopštila evropska komesarka za proširenje Marta Kos a tiču se ubrzanog puta Crne Gore u Evropsku Uniju.
„Zaista ste  najnaprednija država i dajete primjer ostalima“.
Ona je podsjetila  na svoje obećanje da će zatvaranje svih poglavlja proslaviti tako što će se popeti na Bobotov kuk.

Prije treninga koji planira za ovaj uspon, želim da gospođi Kos postavim nekoliko pitanja: Da li su vam gospođo Marta Kos saopštili da još do dana današnjega niko u crnogorskoj vlasti i sektoru za bezbijednost i policiju ne snosi odgovornost za dvije stravične tragedije na Cetinju?

Jesu li Vas obavijestili što se radi po pitanju crnogorskoga identiteta, naše kuće Crne Gore, koju je prije 20 godina priznao svijet, kada su joj građani, na neopisivo i do tada nepoznatoj visini praga od 55 odsto, vratili nezavisnost.
Znate li da danas u njenim kamarama žive posvađani i podijeljeni građani? Izdijeljeni na nas i njih, za i protiv crnogorske državnosti, njezinog jezika, vjere, crkve. I dakako daljeg evropskog puta u famelju razvijenih, u EU.
Da li znate da je opozicija napustila gotovo sve skupštinske odbore a većina najavila da više neće glasati ni za jedan zakon koji dolazi od vladajuće većine. Za bezakonje i represivne zakone koje državu čine tamnicom. Prokletom avlijom u kojoj  krivce bez valjanih dokaza s lancima i lisicama, maricama i medijskom pompom sprovode u aps?
Ima li iđe u Evropi primjera da se izgubio spomenik ratnom zločincu, koljaču i ljutom neprijatelju kojeg su htjeli da popere posred grada,  kako bi prkosio antifašistima, rodoljubima, poštenom svijetu i intelektualcima i podsjećao na mračna vremena.Vrema zla.
Ona  u kojima je 17 godišnja Joka Baletić sebi omču oko vrata svezala da u smrt ode kao da smrt nije ništa?
Preko njenih neljubljenih godina, sa srcem kao crveni horizont slobode pod njenom vojničkom bluzom. Otišla je da četnicima toga istog Pavla Đurišića i krvavim kamama njihovim ne padne u ruke. Otišla je kako najhrabriji polete, da im se taman kao Ljubo Čupić osmjehom nedosanjane slobode u bezobraz nasmije. A imala je samo 17 godina.
Za njen spomen u slavu hrabrosti i opomenu, nema danas mjesta u nekad slobodarskom, gospodskom i pjesničkom Nikšiću.
Da li Vam je gospođo Kos poznata ova priča?
Evo da Vas upoznam prije nego što krenete na Bobotov kuk, odakle gorska vila  do neba od kamena doziva sunce.

Sva od riječi i obraza,
od visina i od groma,
od istine sa planine traži LJUDE, traži Crnogorke i Crnogorce kakvi su bili i kakvi jedino na ovom kamenu i moru moraju biti.
Sa Bobotovog kuka zelena tišina je i snaga i istina sa kojom udišeš više života. Na crnogorskim vrhovima se vučje voli i ljudski zbori.

Osjetićete  gospođo Kos taj zeleni prsten durmitorski i miris čaja ljekovitih trava. Lijek Crnoj Gori sad ili ikad, jer smo posvađani, podijeljeni. Mali i slabi smo, kao da su nam iščupali korjene.
Rekoše li vam kako mrze sve nas koji nijesmo sa njima, kako se svete, kako im na oči bježe bjegunci okrivljeni za nedjela i kako im se rugaju.

Znate li za poruku da  se  u dva grada, Pljevljima i Herceg Novom neće slaviti 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore? Javno to kažu – neće slaviti državni jubilej, gospođo komesarko za prošitrenje!!

Jeste li čuli kako njihov nazovi najpopularniji političar ovih dana, koji je perla finta napustio vlast  (što bi moji Bokelji rekli), naziva  tadašnje diplomate koji su pratili referendum u CG. Naziva ih  pedofilom i pijancem. Najjavnije.

Znate li možda što čine sa kritičkim medijima i novinarima?

Da li znate kako su izranjavali grudi Boke Kotorske u pitoresknim Baošićima i koliko su kvadrata zahvatili za novo carstvo betona i čelika u jednom od najljepših zaliva na svijetu?

Prošetajte ili učiniti trening  do tamo, ako imate vremena.
Njihovim ministrima za uređenje prostora UNESCO smeta i koči razvoj, zbore.

Znate li možda tu pojedinost gospođo Kos?

Evo odlučih da Vas obavijestim, znajuću da će vam trening i te kako biti potreban nakon ovih redaka koji izazivaju stres kod civilizovanog svijeta, kojemu i Vi pripadate.

Ozbiljan stres, do visina crnogorskih vrhova. I onog svetog Lovćenskog  kojemu  prijete rušenjem mauzoleja i vraćanjem kapelice tuđinu i neprijatelju ove zmlje.
Kad se popnete ipak jednog dana na predivni durmitorski Bobotov kuk  podsjetiću vas na onu Njegoševu, u izreci vladike Danila:
Ko na brdu ak i malo stoji, više vidi  no onaj  pod brdom.

Do tada, srdačno Vas pozdravljam.