RASKOŠNA DUHOVITOST (Radojica Grba – knjiga aforizama „Čisto sumnjam”)

RASKOŠNA DUHOVITOST
(Radojica Grba – knjiga aforizama „Čisto sumnjam”)

Mr Željko Rutović

Od doba kada je slavni antički ljekar Hipokrat prvi upotrijebio termin aforizam, nazvavši svoju knjigu upravo „Aforizmi”, pa sve do danas ne prestaje divljenje ovoj izuzetnoj duhovnoj tvorevini čija je istorija, istorija detabuiziranja konvencionalnih pravila, društvenih anomalija, lažnog morala, licemjerja, čovjekove slabosti, pohlepe, apsurdnosti vremena, iluzija i samoobmana nepopravljive ljudske prirode, privida moći… Uprkos fokusu na satiri aforizam gaji nespornu misaonu dubinu, kako sa moralnim tako i drugim vrijednosnim implikacijama.

Po engleskom filozofu, Frensisu Bejkonu, aforizam je najviša forma duha i mogu je dosegnuti samo rijetki genijalni umovi, jer samo oni mogu da vide suštinu same stvari, same stvarnosti.

Grbina nova, treća knjiga aforizama lucidnog naslova „Čisto sumnjam” nosi snažnu misaono književnu vrijednost sublimiranu strukturom aforizma kao misli sa unutarnjim paradoksom. Tu definiciju aforizma kao paradoksalne rečenice đe drugi dio opovrgava značenje prvog, Grba nam donosi i upečatljivo i uvjerljivo, poput — „Neki ljudi žive kao da neće umirati. Onda umiru kao da nijesu živjeli” ili već u stvarnosti viđeno, više puta „Sve mi je isto ko će pobijediti. Idem na večeru sa pobjednikom.” Tu autonomiju žanra Grba demonstrira na impresivan način — pred čitaocima su aforizmi najšireg misaonog raspona, prepoznatog njegovanog stila i raskošne duhovitosti u kojoj se ogleda dublja i šira dimenzija svijeta. Konačno, riječ je o duhu koji helenstvo čuva u izvornosti filozofskog pitanja.

Nalik onoj Orvelovoj da je „svaka šala mala revolucija” tako je i svaki Grbin aforizam svojevrsna nužno potrebna duhovita doza pluralizma koja teške i opore istine, moćnike i silnike, antijunake, amoral i bahatost izvodi na sunčevu svjetlost, potvrđujući tu neumitnu snagu vitalnosti satiričnog duha, sve sa poniranjem u zbiljsku istinu stvari, njihovih aktera „pobjednika i poraženih” tih ovovjekovnih tranzicionih dramatis persona. Čini on to sinhronijski, intelektualno provokativno, sa svim njegovim igrama riječi, pružajući čitaocima raskošnu panoramu duha koji podsjeća na prefinjene gravure i vitraže bogatstva misli i efektnosti izraza. Grbina satirična tehnika dobija tako književnu, sociološku i moralnu dimenziju, otkrivajući kako mehanizme protivrječnosti najšireg socijalnog ogledala, tako i trajne crte ljudske prirode. Jednostavno, mirne duše možemo reći da čitalac Grbinih aforizama nakon pročitanog ne može ostati ravnodušan. Evo dokaza „Evolucija odmiče. Niko više neće da bude čovjek” ili „Budala je čovjek koji ne skriva svoju pamet”.

Grbini naoko, ali samo naoko, jednostavni aforizmi predočavaju nam fenomen koji su književni teoretičari nazvali složena jednostavnost. Suštinski riječ je o više slojeva asocijativnosti i značenja koji su svaki za sebe poseban tematski okvir, a opet cjelovito koherentan krug jedinstvenog matičnog satiričnog kruga. A u autorovom rukopisu to djeluje kako reče francuski pisac Anatol Frans, osobenom poetikom kao odlikom genijalnosti reći nešto prvi put, a kao da je to svako mogao reći. A naravno, dobro znamo, to ne može reći svako. Naprotiv. Zato su aforističari osobeno i probrano plemstvo duha nužno potrebno svakom društvu koje drži do sebe i svoje samo — kritičke i zrelosti i zdravosti. A da li to društvo razumije to je već dublji problemski nivo kome je između ostalog potrebna kontinuirana aforistička terapija. Doze koje tim intelektualnim instrumentom propisuje Grba u cilju demaskiranja negativnosti čovjeka i društva su i ljekovite i jezgrovite. I svakako nužno potrebne, posebno danas kada zbog „prilagođavanja” oportunizma, manipulacije i interesa, istina gubi svoju vrijednost.

Njegove doze su za razne generacije i socijalno — statusne slojeve, posebno za one koji misle da sve znaju i da im sve pripada. Njima tek Grba određuje jaču dozu. Onako, da ih demaskira i zbog njih i zbog nas. Sa razlogom. Zbog svih njihovih propuštenih lekcija — o etici, životu, znanju, kulturi, pristojnosti i obrazovanju. Pa opet njegov pečat i njegovo socio — fenomenološko pitanje „Kako dobijaju dokumenta ljudi bez identiteta „ili „ Narod sve prima. Zasad se dijeli nepravda”.

Poručuje nam autor u ovoj višeslojnoj aforističkoj analizi da naše doba nije mirno vrijeme koje nam dozvoljava da se neopterećeno posvetimo sebi i svom svijetu, već je to vrijeme u kome nam je ugrožen i sam ontološko — duhovni opstanak i to sa više strana. Te složene probleme i fenomene on kroz oštru duhovitost, ironiju i nenametljivi sarkazam, dešifruje sažeto u nekoliko riječi izazivajući čitaoca da kritički razmišlja o životu i društvu. Izazivajući ga da i on sumnja. Sve to Grbinom aforizmu daje trajnu održivost univerzalne poruke kao velike civilizacijske duhovne baštine.

U društvu punom narasle pizme, sujete, mržnje, zavisti i raznorazne bahatosti, etička je dužnost zboriti i svjedočiti o najboljima među nama. Ako to ne činimo onda smo i sami ovi sa početka rečenice. Elem, riječ o Grbinoj knjizi svakako da je riječ o čovjeku. O stvaraocu, o kreativcu, književniku, dječjem pjesniku. Čovjeku logosne kulture, uma i misli kakav Radojica Grba jeste.

Za društvo i čovjeka ima nade dok aforističar sumnja. Dok potiče i motiviše na sumnju. Sa njegovom sumnjom postojimo u propitivanju svijeta oko sebe. Konačno, autor ove knjige nedvosmisleno nam poručuje da svako od nas treba i mora imati svoju mjeru samo — sumnje.

Ta Grbina sumnja kao ogledalo čovjeka i svijeta za rezultat u relativno kratkom vremenu donijela je satiričnoj zajednici i uopšte javnosti Crne Gore tri izuzetno vrijedne knjige aforizama, što Grbu čini jednim od najproduktivijih i najrelevantnijih aforističara naše zemlje.

Dok Grba sumnja, čisto sumnja, ja ne sumnjam da nećemo dugo čekati na njegovo novo aforističko djelo. Potpuno očekivano od njegove reprezentativne satirične radionice u kojoj se kali i brusi taj kvalitetni aforizam, taj gospodin oštrice misli i bogatstva duha. A otvoriti vrata te radionice doživljaj je susreta sa jednim novim horizontom dubinskog mišljenja ispod cijeg radara pronicljive sumnje ne ostaje ništa sakriveno.

I ovom knjigom, bez sumnje, Radojica Grba je znalački potvrdio snagu esencije aforizma kao medija slobode i otpora svakom obliku zatvorenosti i vrijednosne zapuštenosti čovjeka i društva. Konačno, na tim konstituitivnim temeljnim premisama treba čitati i misliti Grbin aforizam.