Kad te kandidat za Ustavni sud Krstonijević tuži, a Viši bjelopoljski sud ti presudi

Piše: Slavko Mandić

Kada sam pročitao, ili čuo, ko će ga više znati, da je preśednik države Jakov Milatović za sudiju Ustavnog suda predložio sudiju Višeg suda u Podgorici Predraga Krstonijevića, nijesam se pretjerano iznenadio. Danas to tako može, jer samo treba kandidata u obrazloženju da okitiš kao novogodišnji bor, pa teško da neko može da ima primjedbu ili se usprotivi prijedlogu. Pritom, predložio ga je preśednik države, a to onda znači da je u pitanju pun pogodak. Ne znam zašto, ali sam se ipak zapitao otkud preśednik zna tako dobro ovog sudiju i sva njegova pravna dostignuća koja su ga preporučila za mandat od punih 12 godina? I to na mjestu koje je vrh u pravosuđu. Na tu visino, trebalo bi da mogu samo oni koji su se pokazali i dokazali svojim radom toliko snažno da njihov izbor ne bi ni jednog trenutka bio doveden u pitanje. Možda me je ipak zbunila preśednikova preporuka, u kojoj je, između ostalog, napisao da Predrag Krstonijević posjeduje reference koje ukazuju da će, ukoliko bude izabran, funkciju sudije Ustavnog suda obavljati stručno i profesionalno. Kako preśednik to može znati? Nije pravnik. Ekonomista je. Tačno je da je on Krivokapićev ekspert, ali ipak…A možda je nečija preporuka iz nekog razloga obavezala Milatovića? Teško je znati. Śetićemo se da je Milatović već jednom imao kandidatkinju za sudiju Ustavnog suda. Njegov prijedlog da sudinica ovog suda bude Mirjana Vučinić parlamentarna većina odbila je da razmatra. Pa je preśednik možda sad odlučio da iz čistog inata predloži novog kandidata? Da malo zapapri svojim koalicionim kolegama, koji će na kraju morati da se izjasne. Što se i dogodilo pred Novu Godinu. Krstonijević nije prošao. Izabran je Nikola Mugoša, za koga je glasao 61 poslanik, dok je za Milatovićevog kandidatata ruku podiglo 25 poslanika. Prijedlog koalicionog preśednika čekaće sad drugi krug, pa ako se nekako riješi Botun, ili se Spajić smiluje, ili čak DPS, što da ne, glasa kao za budžet u Budvi, možda Krstonijević i prođe?

Mora da postoji stamen razlog zbog koga je Milatović predložio Krstonijevića za sudiju Ustavnog suda? Preśednik po pravilu zna više od drugih, zbog čega je uostalom i postao to što jeste. Ja ću navesti samo jedan razlog zbog kojega mislim da on ipak ne bi trebao da bude sudija Ustavnog suda, iznad kojega je samo nebo, kako to lijepo voli da kaže advokat od autoriteta i znanja Zoran Vukčević.

A evo i zašto.
Tužio me sudija Predrag Krstonijević 2019. godine. Ne bi u tome bilo ništa čudno da me nije tužio za nešto što je učinio on, a ne ja.  Tada je bio sudija Osnovnog suda u Kotoru, a danas je Višeg u Podgorici. Avancao je. Može to tako u ovoj zemlji u kojoj ne morate biti krivi da bi bili osuđeni.

Viši sud u Bijelom Polju je izrekao kaznu. Kriv sam za pretrpljene boli i povredu prava ličnosti sudije Predraga Krstonijevića. Da ga manje boli morao sam mjesečno da mu isplaćujem 127.78 €, i tako 18 puta. Ne sumnjam da ga je boljelo kad je pročitao tekst u dnevnim novinama Vijesti, čiji naslov „Mandić sudije opisao kao krmke u togi“ nije imao nikakve veze sa mnom. Tekst u pomenutom mediju je potpisala novinarka Mila Radulović, a ne Slavko Mandić.

A sve je počelo nakon tužbe koju sam podnio protiv izvjesnog Gorana Jovanovića zbog više tekstova na društvenim mrežama u kojima me je vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima, kvalifikovao, klevetao, iznosio neistine i špekulacije, ničim izazvan. Sudija u ovom predmetu je bio Krstonijević, koji je presudio da se radi o slobodi govora, uz obrazloženje da sam javna ličnost i da moram više da istrpim od drugih.

Zbog toga sam se mejlom obratio tadašnjem preśedniku kotorskog Osnovnog suda Branku Vučkoviću, smatrajući da me sudija nije zaštitio i da je možda zbog mog prepoznatljivog novinarskog djelovanja ovako presudio. Pitao sam ga kako bi se sudija Krstonijević ośećao kada bih ja njemu uputio riječi koje je Jovanović uputio meni? I tamo đe je Jovanović stavio moje ime, kao primjer, ja sam upisao Krstonijevićevo. Da li bi tada sudija presudio da se radi o slobodi govora, kao što je to učinio u mom slučaju? Jer, bilo je očigledno da sudija nije smatrao, ili nije htio, iz njemu znanih razloga, da vjeruje u ogroženom mojih prava. Nije ga dodirnula činjenica da sam zbog takvih monstruoznih uvreda i kleveta trpio i ja i moja porodica.
Preśednik suda je pokazao mejl Krstonijeviću. Ovaj ga je uzeo i umjesto za svoju upotrebu, očigledno ga je proslijedio Vijestima. On, a ne ja. Zbog toga što je učinio, tužio me i tražio 4.000 €.

To je dovoljno krupan razlog koji njegovu kandidaturu za izbor sudije Ustavnog suda dovodi u pitanje. Javnost ima pravo da zna, a preśednik će, kad ovo pročitaju njegovi savjetnici, kojih ima više nego dovoljno, da odluči da li će povući prijedlog, ili pri njemu ostati.